motivacija

Za vrijeme godišnjeg odmora provela sam prekrasnu večer sa starim društvom iz školskih dana. Dobro smo se zabavljali i već pred jutro, prije razilaska odlučili smo zaokružiti naše druženje uz izlazak sunca i laganu priču na plaži. U takvoj opuštenoj atmosferi, a nakon što smo tijekom večeri pretresli sve uobičajene i neutralne teme, netko je krenuo s onim što obično zovemo filozofiranjem o životu, njegovoj svrsi i tajnama. Jedna od nas je spremno započela priču o tome kako je odlučila biti spontanija: u proljeće je, bez velikih planiranja i premišljanja, posjetila jednu od zemalja u kojima nikad nije bila, oduševljeno je pričala o ljudima koje je upoznala, pričala je o tome kako se jako puno smije, kako je mnogo manje zabrinuta, kako uživa u svakom novom danu, u mnogim sitnicama koje prije nije ni primjećivala. U jednom trenutku, jedan drugi kolega, na glas je sasvim ozbiljno i brižno primijetio: „Mislim da si zapravo u depresiji.“