Blog

Stalo mi je

17.01.2017.

Postoje rečenice, na prvi pogled vrlo razumljive, čak i banalne, koje se zalijepe za misli i ne puštaju vas sve dok  ne otkrijete svu mudrost koju kriju u sebi. Tako je za blagdanskim ručkom u Ramiru, naša kolovođica Tanja rekla jednu takvu: «Kad god niste sigurni što trebate napraviti, samo recite – STALO MI JE – i vaše srce će odmah znati što vam je činiti». I njome je pokrenula lavinu misli.

Bol odricanja i moć davanja

31.03.2016.

Marija je majka troje djece. Svaki dan ustaje u 6 kako bi djeci pripremila doručak i odvela ih u školu. Zatim odlazi na posao gdje obično na sebe preuzima zadatke koje nitko drugi ne želi odraditi, a nerijetko radi i vikendom. Kolege je hvale zbog njene stalne dostupnosti i spremnosti na pomoć. „Ah, što bi ti bez mene“ - zadirkuje kolegicu dok joj pomaže oko njenog projekta, potajno joj zamjerajući što se uvijek oslanja baš na nju. Slično joj se događa i kod kuće. Primjerice, ovaj vikend prijateljica ju je pozvala na kavu, no Marija je odlučila ostati kod kuće i konačno počistiti tavan. Prilično je ljuta na supruga jer je očekivala da će se sam toga sjetiti otkako je došlo proljeće i dani su topliji. No budući da nije, odlučila je zasukati rukave i sama ga počistiti. Nezadovoljnog izraza lica i s podočnjacima koji odaju dojam opće izmorenosti, primila se posla. Kada je suprug došao kući, to mu je i predbacila požalivši se kako je umorna jer je cijeli dan čistila tavan, a on ju je začuđeno pogledao i s osjećajem krivnje pitao „Pa zašto me nisi pričekala?“

Sve u svemu, Marija osjeća veliki ponos jer je svjesna da je ljudi vide kao izrazito brižnu osobu koja potrebe drugih uvijek stavlja ispred svojih. Pa ipak, u njoj konstantno tinja nezadovoljstvo, a nerijetko i ljutnja na ljude u njenoj okolini koji, po njenom mišljenju, nisu niti približno toliko obzirni kao što je ona.

Doprinositi, uživati, živjeti

03.03.2016.

«Jednom sam pročitao da glazbenici ne idu u mirovinu. Oni prestaju svirati tek kad glazba utihne u njima. E... pa... moj duh i moje tijelo su još uvijek ispunjeni glazbom, budite sigurni u to.»

Dio je to govora kojeg filmski lik Ben Whittaker, u izvedbi divnog Roberta de Nira, izgovara u kameru, snimajući svoje motivacijsko «pismo» za posao u jednoj mladoj i brzorastućoj tvrtki u Brooklynu. Ben Whittaker je 70-godišnji umirovljenik, kojemu je nedavno preminula voljena supruga. U pokušaju da ispuni svoje vrijeme, istražuje različite hobije, putuje svijetom, posjećuje djecu i unuke, no stalno i iznova se vraća svom domu i osjećaju samoće. Stoga, kad ugleda oglas za starijeg (eng. senior) pripravnika, prijavljuje se na posao, sa željom da se ponovno osjeti svrhovitim.

Istovremeno upoznajemo Jules Ostin (Anne Hathaway), osnivačicu i direktoricu tvrtke u kojoj se Ben zapošljava. Jules je mlada žena puna energije i zanosa. Predano gradi svoj posao koji se razvija munjevitom brzinom. Takvo ispunjenje snova joj predstavlja veliko zadovoljstvo, ali donosi i ogromnu odgovornost, jer jednakom brzinom rastu i obveze i problemi.
vrh stranice