Koliko smo uistinu samosvjesni?

29.07.2019.

“U životu dođe vrijeme kad se pogledamo u ogledalo. U tom trenutku naučimo iskoristiti moć samospoznaje i krenemo dalje ili se prestanemo gledati u ogledalo i ostanemo gdje jesmo.“

Tennessee Williams

Jedan od, meni, najzahtjevnijih, ali i najviše ispunjavajućih poslova je posredovanje između dvije ili više osoba ili grupa ljudi u konfliktu. Razlog tome je što posredovanje, odnosno uspješno upravljanje konfliktom, maksimalno aktivira naše intelektualne, emocionalne i samosvjesne kapacitete te time pruža mogućnost stjecanja novih uvida o nama samima i kompleksnosti međuljudskih odnosa. Tijekom prvog posredovanja naučila sam nekoliko važnih lekcija koje su mi postale zvijezde vodilje u daljnjem profesionalnom radu s ljudima, kao i u izgradnji smislenih i ispunjavajućih odnosa u privatnom životu.

Kako bismo shvatiti suštinu konflikta i važnost samosvijesti za njihovo uspješno razrješenje, dovoljno je zamisliti situaciju da upravljamo automobilom jureći punom brzinom pri čemu su nam u potpunosti zamagljeni svi prozori osim stražnjeg pa jedine informacije do kojih možemo doći jesu one iz retrovizora. Zamislimo da se u istoj situaciji nalaze i ostali vozači oko nas. Vjerujem da ne trebamo biti prometni stručnjaci kako bismo predvidjeli da u situaciji u kojoj jurimo naprijed, a uporno gledamo unazad, nesreća s teškim posljedicama postaje neizbježna. 
  

Zamka zvana „Zašto?“

Samosvijest, ili sposobnost da jasno vidimo sebe (naše snage i slabosti) te posljedice našeg ponašanja na druge ljude, dokazano pridonosi uspješnom preveniranju i upravljanju konfliktima, a time i izgradnji smislenih i ispunjavajućih odnosa. Ona nam omogućuje da tijekom naše životne vožnje uspješno uočimo kad su nam prozori zamagljeni te ih pravovremeno odmaglimo kako bismo prevenirali nanošenje štete sebi i drugima. 

Istovremeno, organizacijska psihologinja Tasha Eurich u svom istraživanju o samosvijesti otkriva da premda 95 posto ljudi smatra da je samosvjesno, samo njih 10 posto to uistinu i jest. Razlog zbog kojeg nas većina smatra da smo samosvjesni, premda zapravo nismo, leži u našoj potrebi da razumijemo sebe i druge. Uslijed toga, prilikom razmišljanja o sebi i analiziranja vlastitog ponašanja (a isto nam se događa i kada pokušavamo razumjeti druge) skloni smo postavljati pitanje „Zašto se osjećam ili ponašam na određeni način?“. Time upadamo u zamku „gledanja u retrovizor“ jer nas postavljanje pitanja „Zašto?“, suprotno očekivanju, rijetko vodi prema boljoj spoznaji sebe i drugih. Štoviše, češće nas udaljava kako od nas samih tako i od drugih jer koliko god se trudili nikad nećemo uspjeti dohvatiti sve nesvjesne misli, osjećaje i motive koji određuju naše ponašanje. Uslijed toga, često završimo navodeći vrlo logične razloge za naše djelovanje, koji nisu nužno i točni. Također, čak i kad bi naš mozak bio super-računalo koje može dohvatiti sve pohranjene informacije, što nije i ne može, puko razumijevanje našeg ponašanja nije dovoljno kako bi potaknulo njegovu promjenu u budućnosti.    
  

Snaga zvana „Što?“

Ako nas postavljanje pitanja „Zašto?“ udaljava od samospoznaje, a time i razvoja vještine samosvijesti, kako preuzeti odgovornost za vlastite osjećaje i ponašanje te kroz život putovati odmagljenih prozora? 

Istraživanja pokazuju da ljudi koji uistinu jesu samosvjesni razmišljaju na sličan način – oni pitanje „Zašto?“ uspješno zamjenjuju pitanjem „Što?“ koje ih vodi uspješnom definiranju željenog ponašanja te sagledavanju njegovih posljedice na ostvarenje željenih ciljeva i utjecaja na druge ljude. Konkretno, prvo pitanje koje si samosvjesni ljudi postavljaju u svim važnim situacijama je „Što točno je moj cilj?“ Kada odvojimo trenutak da postavimo i izgovorimo naglas vlastiti cilj, u nekoj privatnoj ili poslovnoj situaciji, automatski prestajemo gledati u retrovizor i palimo brisače, što nam omogućuje da se usmjerimo na budućnost. Također, ovo pitanje je iznimno važno jer nam postaje kompas za uspješnu procjenu vlastitog ponašanja u sadašnjosti. Dodatno, jednom kad definiraju što im je cilj, samosvjesni ljudi si postavljaju pitanje „Što trebam napraviti kako bih ostvario taj cilj?“ Ovo pitanje je važno jer njime preuzimamo odgovornost za vlastito ponašanje, tj. čvrsto držimo volan u svojim rukama i time počinjemo aktivno upravljati vlastitom životnom vožnjom. I naposljetku, samosvjesni ljudi ulažu trud i odvajaju vrijeme kako bi bili sami sebi ogledalo time što se pitaju „Što trenutačno radim da mi o(ne)mogućuje postizanje željenog cilja?“ 

Postavljajući sebi ova tri pitanja vraćamo pažnju na one dijelove našeg života kojima možemo upravljati, a to su naše sadašnje misli, osjećaji i ponašanje. Ta mala promjena nam omogućuje da prestanemo biti taoci prošlosti te postanemo aktivni kreatori vlastite sadašnjosti. Sadašnjosti u kojoj slobodno koristimo sve naše resurse i snage te preuzimamo odgovornost, prema sebi i drugima, za nadrastanje naših slabosti. Kao ljudi svi imamo mogućnost samospoznaje, pri čemu njen razvoj nikad ne prestaje pa svaki dan iznova donosimo odluku želimo li i jesmo li spremni učiti, kako iz naših uspjeha tako i naših neuspjeha.

 

Da Vam snaga pitanja „Što?“ pomogne da kroz život putujete s jasnim pogledom na sebe i okolinu jer u tome leži naša sloboda, tj. mogućnost svjesnog odabira onih ponašanja koja nam omogućuju da uistinu uživamo u našoj životnoj vožnji gradeći smislene i ispunjujuće odnose, u kojem god smjeru da idemo,

 

U ime Ramiro tima, želi Vam 

 

Iva

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice