Mit o moći

11.02.2015.

Svi imamo viziju o tome kako treba izgledati svako pojedino područje našeg života: posao, obitelj, prijatelji i sve drugo što nam je važno i u čemu sudjelujemo. I to je odlično, jer kad ju ne bi imali, ne bi znali što nam je važno i čemu težimo, pa bi teško mogli upravljati tim područjem i ostvarivati bitnije rezultate.

Međutim, u svakom tom području, bez obzira što je u pitanju naš život, nalaze se i drugi ljudi. Neke smo sami odabrali, a neke smo dobili „u paketu“ s našim odabirom. Npr. pronašli smo idealan posao, ali u uredu nismo pronašli samo idealne kolege, a i s ovima „manje idealnima“ moramo surađivati. Ili smo pronašli idealnog partnera, ali smo dobili i čitavu njegovu obitelj, koja nam baš i ne mora idealno odgovarati. Ili sudjelujemo u radu nama važne udruge, ali ne dijelimo s ostalim članovima istu viziju, pa teško možemo ostvariti ono što mislimo da bi bilo najbolje. S jedne strane svjesni smo koju snagu u sebi nosi zajedništvo i zato nam je drago što smo okruženi ljudima, dok s druge strane nedostatak zajedničkog jezika, ideja, ciljeva i vrijednosti nas može uistinu izluđivati.
Želim moć!

Tada poželimo imati takvu poziciju koja bi nam dala moć postaviti stvari kako mislimo da je najbolje i utjecati na ljude da bespogovorno prihvate naš plan i ponašaju se sukladno njemu. Često znamo i sanjariti što bi sve napravili da imamo mogućnost biti predsjednik Uprave, glava obitelji, gradonačelnik ili premijer - barem jedan dan! I čudimo se kako se na takve pozicije uvijek nekako dođu oni koji nemaju pojma što bi radili na njima! Mi bismo svakako voljeli imati prave voditelje koje bi rado slijedili, ali ovi postojeći nam se čine nejasni, nedosljedni, bahati, usmjereni na pogrešne ciljeve, s premalo razumijevanja za nas, naše ideje i potrebe, previše autoritarni u nametanju vlastitih ideja i zahtjeva, itd. Prilagođavamo im se koliko moramo i živimo za trenutak promjene.

Imam moć!

I onda se nekima od nas pruži prilika dobiti poziciju voditelja tima, direktora, predsjednika Udruge, glave obitelji ili sl. Veselju nema kraja, jer mislimo da sigurno imamo pravi način pristupa drugima. Svakako smo odlučni u izbjegavanju grešaka naših prethodnika, odnosno bivših šefova. Ukoliko su oni bili autoritarni, mi odlučujemo biti demokratski i prijateljski, i obrnuto. I onda, kao hladan tuš, suočimo se s činjenicom da, bez obzira što imamo poziciju moći i ponašamo se drugačije od naših neuspješnih i omraženih prethodnika, ostvarujemo jednako slabe rezultate kao i oni. Ljudi imaju otpor prema našim idejama, ma koliko nam se bilo činilo da su odlične i da će ih svatko odmah prepoznati i prigrliti. Bez obzira na naš pristup – čvrst ili mekan – mnogi se i dalje ponašaju na svoj način, ignorirajući tako našu ideju i zahtjeve što trebaju činiti da bi se ostvarili željeni rezultati.

Imam li moć?

Na kraju ih proglasimo nezahvalnima i odlučimo dosljedno primjenjivati autoritaran pristup, u uvjerenju da će tako shvatiti ozbiljnost situacije i početi se ponašati u skladu s očekivanjima. U najboljem slučaju dobijemo njihovu mudru prilagodbu na takvu situaciju – ostvarivanje zahtjeva pro forma, bez aktivnog voljnog angažmana. Tada možemo samo konstatirati da su se oni dosljedno pridržavali naših uputa te im stoga formalno ne možemo naći zamjerku, ali da je rezultat daleko od onoga kojem smo se nadali. I u tom trenutku mnogi od nas potpišu svojevrsnu kapitulaciju. Željeli smo moć pozicije i dobili ju, a ona nije ispunila obećanje koje smo mislili da nam donosi. U tom trenutku naš osjećaj bespomoćnosti je još veći od onog kojeg smo iskusili dok nismo osobno isprobali moć pozicije, jer smo se tada nadali da ima izlaza, a sad smo se uvjerili da ga ipak - nema.

Gdje je zapravo moć?

Međutim, to nikako ne bi trebao biti trenutak kapitulacije, već trenutak da konačno prestanemo kucati na pogrešna vrata i tražiti moć tamo gdje je uistinu nema. Unatoč našoj velikoj želji da nam netko kao čarobnim štapićem omogući da nas ljudi bespogovorno slušaju i ponašaju se sukladno našim očekivanjima, to se neće dogoditi, pa makar nas postavili za predsjednika svemira! Rješenje trebamo potražiti negdje drugdje i u toj se potrazi doslovno ne trebamo niti pomaknuti s mjesta. Umjesto da moć tražimo izvan nas, odnosno da čekamo da nas netko ovlasti i tako nam da pravo da tražimo od drugih da se ponašaju sukladno našim idejama, trebamo samo osvijestiti da nam je prava moć utjecaja cijelo vrijeme na dohvat ruke!

Da je to tako, svjedoče neki naši kolege koji nemaju nikakvu formalnu moć, a ljudi kao da se cijelo vrijeme „lijepe“ za njih: slušaju njihove riječi, ponašaju se sukladno njihovim uputama, pitaju ih za mišljenje, diskutiraju s njima o idejama i sl. I pritom se svi osjećaju odlično! Jedini razlog tome je što takvi, tzv. neformalni vođe ne pokušavaju ljudima ništa nametnuti, već ih prihvaćaju kao osobe, posvećuju im pažnju, slušaju pažljivo njihove ideje, diskutiraju s njima bez namjere da „proguraju“ vlastito mišljenje, otvoreno i iskreno izriču svoje mišljenje i pitaju njih za njihovo, a da se nitko pritom ne osjeća ugroženo, i sl. Oni utječu na druge tako da ih poštuju, potiču na stalno otkrivanje vlastitih „uspavanih“ potencijala, ohrabruju u pokušajima da nešto ostvare, pohvaljuju za uspjehe, osnažuju da ustraju unatoč neuspjesima, „zaljubljuju“ u vlastite vizije pričajući o njima na inspirativan način, tako da požele i osobno biti dio njih, i sl. U njihovom društvu ljudi se ne moraju truditi da im se prilagode, jer se osjećaju prihvaćeno, pa onda i oni s lakoćom prihvaćaju njih i njihove ideje kao vlastite. A to je upravo ono o čemu svi sanjamo!

Jeste li spremni uložiti u pravu moć?

„Nemam ja vremena za to!“ već čujem neke kako govore. I odmah odgovaram: ako nemate vremena za ljude koji su zajedno s vama u vašim pričama, niti oni neće imati vremena za Vas i Vaše priče. Onoliko koliko date sebe ljudima, upravo će toliko sebe ljudi dati Vama. Ako ćete se posvećivati ljudima sporadično i polovično, skrivajući od njih sebe i svoje prave namjere, onda će Vaše priče biti neostvarene ili ostvarene na polovičan način, i to ne zbog ljudi oko Vas, već zbog – Vas. S obzirom da imate uistinu dobre priče, onda je stvarno važno da se potrudite oko ključnog faktora za njihov uspjeh – pozitivnih, otvorenih i konstruktivnih odnosa sa svim likovima u njima, a posebice onim - glavnim. Nakon početnih poteškoća, uskoro ćete osjetiti istinsku radost zajedničkog života i stvaranja te shvatiti da je to sama suština životne moći, mudrosti i uspjeha.

Uživajte u otkrivanju Vaše prave moći – moći utjecaja!

U ime Ramiro tima

Tanja

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice