Mjesto gdje caruje sreća

21.07.2011.

Nedavno sam imala priliku razgovarati s uspješnom poslovnom ženom koja već desetak godina vodi svoju tvrtku i pritom postiže odlične rezultate. Priznata je u poslovnim krugovima, često je sudionica važnih događanja te inicijator inovativnih projekata, poželjna je suradnica i klijentica, ali i cijenjena menadžerica koju djelatnici predano slijede u ostvarivanju zajedničke vizije. U privatnom životu je već dugi niz godina sretno udana te s djecom, koja upravo prolaze kroz uobičajeni tinejdžerski bunt i potragu za identitetom, ima jako dobar odnos. Slušajući ju kako govori, promislila sam kako preda mnom stoji zadovoljna žena koja zna što želi, postiže to i uživa u životu. Oduševljena njezinom pričom naglas sam prokomentirala kako je prava sretnica koja je svoju sreću itekako zaslužila upornošću i radom. U tom trenutku, na spomen riječi sreća, izraz ženske snage koji se do tog trenutka ocrtavao kroz njezine crte lica, odjednom se pretvorio u izraz grča, strepnje i nemira. Odgovorila mi je da će stvarno biti sretna tek kad bude u potpunosti financijski neovisna, slobodna od svih kredita, i kad joj djeca završe fakultet i postanu samostalni. Te riječi i slika njezinog zabrinutog lica dugo su mi ostali u sjećanju, a pitanje koje mi se neprestano vrtjelo u mislima bilo je – koliko još ciljeva „Bit ću sretna/sretan tek kad …“ trebamo ostvariti kako bismo napokon krenuli uživati u svom životu – ovdje i sada?
Koliko često životni scenariji ljudi sliče sljedećim – još samo da kupim veći stan i moći ću odahnuti; još samo da napišem magistarski rad i stvarno ću uživati; još samo da završim ovaj projekt i počet ću se baviti onim što volim; još samo da otplatim taj kredit i slobodno ću disati; još samo da me promoviraju na mjesto voditelja odjela i počet ću se više brinuti o sebi; još samo da djeca malo narastu i vratit ću se svom najdražem hobiju, još samo da … još samo da … još samo da … i bit ću sretan. Nažalost, jedan od najvećih životnih paradoksa nas pogodi kao bumerang u onom trenutku kad to najmanje očekujemo – ostvarenje onog što smo toliko dugo željeli prođe pored nas gotovo nezapaženo, ponekad čak i praćeno osjećajem iscrpljenosti i praznine. Osjetimo sve osim sreće i ispunjenosti koju smo toliko dugo željeli. Kako nam se to dogodi?
Živjeti ovdje i sada
Mnogi od nas su odrasli uz uvjerenje da nagrada dolazi samo nakon što napravimo nešto dobro. Pohvala učitelja i petica u dnevniku slijede onda kada su svi zadaci točno riješeni. Tek nakon što pobijedimo u utrci, zaslužili smo medalju. Izvrsno odrađen projekt dovodi do promaknuća. Bez da smo toga uopće svjesni, i sami vrlo brzo usvojimo pravilo da imamo pravo nagraditi se osjećajem sreće i zadovoljstva samo ukoliko smo postigli prethodno postavljen cilj. Stoga nije ni čudno što je pitanje „kako uspješno postaviti i ostvariti ciljeve“ postalo jedna od najzastupljenijih tema menadžerske i druge literature. Ipak, i uz sve teorije i tehnike ostvarivanja ciljeva, svjedoci smo pojave da su ljudi sve manje zadovoljni, provode svoje dane jureći za novim uspjesima, zaboravljajući pritom da jedino što zapravo imaju je – ono što žive sada i ovdje. Ono što vježbamo to i postajemo
NLP također daje mnoge korisne savjete kako postavljati ciljeve, no govori i o tome na koji način živjeti sada i ovdje te kako energiju i osjećaj ispunjenosti sadašnjeg trenutka iskoristiti kao gorivo za postizanje željenog. Naime, sreća ne postoji izvan nas, iako ju često tamo tražimo. Pretvaramo ju u posljedicu ostvarenih ciljeva umjesto da bude uzrok i trajan izvor energije za ostvarenje svega što poželimo. Osim toga, gotovo nemoguće je očekivati da ćemo odjednom osjetiti ispunjenost i zadovoljstvo nakon što smo sve prethodne dane proveli u strepnji i brizi hoćemo li nešto uspješno završiti. Čak i ako nas postizanje željenog te vanjsko priznanje za to usreće na trenutak, teško ćemo moći zadržati taj osjećaj ukoliko ne živimo unutarnju životnu radost iz dana u dan.
Ono što vježbamo, to i postajemo!
Sreća i zadovoljstvo svakog dana, dok kročimo putem ka postizanju naših ciljeva, ono su što nam pomaže i omogućuje da uistinu stvorimo i napravimo nešto izvrsno i uspješno. Koliko god to ponekad kontroverzno zvučalo, biti zadovoljan i osjećati se sretno stvar je odluke i vlastitog izbora. To ne znači biti neodgovoran, ne postavljati ciljeve i ne truditi se postići ih. To znači osloboditi svoju životnu energiju i radost, nagrađivati se iz dana u dan i s tim snagama hrabro kročiti u osvajanje svojih planinskih vrhova. Pogledajte oko sebe i primijetite da na tom putu koji ste si zacrtali možete uživati u poljskom cvijeću prekrasnih žarkih boja, čuti zvonki pjev ptica i potok koji žubori, osjetiti toplinu sunca na obrazima. Tek tada ćete uistinu moći uživati kad dođete na svoj vrh!

Martina Trboglav, prof. psih.

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice