Moć pozitivnog mišljenja – self-help tema ili nešto stvarno životno važno?

12.02.2019.

U životu smo često svjedoci rasprava tzv. optimista i pesimista. Optimisti navode da stvari nisu tako crne, da treba misliti pozitivno i nadati se boljoj budućnosti, dok pesimisti smatraju da optimisti zatvaraju oči pred surovom realnošću i stavljaju ružičaste naočale kako bi im svijet izgledao ljepši. Na spomen fraze „misli pozitivno“ pesimisti skeptično odgovaraju kako se radi o besmislici pridošloj „sa zapada“, kojom se propagira površno i umjetno pozitivno raspoloženje. Smatraju da čovjek može biti pozitivno raspoložen jedino ako je i objektivna situacija takva, dok je pozitivno raspoloženje u negativnoj situaciji lažno, pa stoga i pogrešno. Ovakve rasprave obično završavaju svojevrsnom pat pozicijom, jer jedni druge ne uspijevaju međusobno uvjeriti u ispravnost vlastitih stavova. 
Znači li pozitivno misliti to da svijet trebamo gledati kroz ružičaste naočale?

Jedna od dosta raširenih predrasuda je da  pozitivno mišljenje znači stavljanje ružičastih naočala i zanemarivanje problema, te forsiranje pozitivnog raspoloženja unatoč svemu. Međutim, to svakako ne stoji jer  je takav način pristupanja realnosti sigurno pogrešan i prije bi se mogao opisati pojmovima izbjegavanja suočavanja s realnošću (npr. kao noj - zabijanjem glave u pijesak) te indiferentnog stava prema budućnosti (npr. kad se život podređuje trenutačnim užicima, a kakve to posljedice ima na budućnost – nije važno), nego pozitivnim mišljenjem.  

Upravo suprotno uvriježenom stavu, pozitivno mišljenje počinje  realnom analizom trenutačne situacije. Međutim, rezultati takve analize, ma koliko bili loši, neće obeshrabriti osobe koje misle pozitivno. Oni će ih samo potaknuti na sljedeću analizu – promišljanje o vlastitim resursima za uspješno suočavanje sa situacijom, kao i izradu akcijskog plana u svrhu njenog poboljšanja. Naime, najveći problem osoba koje ne misle pozitivno je stalan osjećaj da su vanjske okolnosti puno veća prijetnja za njih nego što objektivno jesu. Stalno razmišljanje o svemu negativnom što ih okružuje dovodi do osjećaja stalne nesigurnosti. Npr. loša situacija na tržištu ih navodi na misli da će njihovo poduzeće propasti te da će i oni ostati bez posla, epidemije i prirodne katastrofe ih navode na razmišljanje da je pitanje trenutka kada će iste zahvatiti i njih, i sl. Sve ovakve misli su neproduktivne jer čovjeka odvlače od razmišljanja o stvarima koje su stvarno značajne za njegov život i rad. 

Razlika između pesimista i optimista je u načinu na koji razmišljaju

Kada se osoba s pesimističnim pogledom na svijet uistinu i suoči s konkretnim poteškoćama (npr. gubitkom posla), ona ima osjećaj da će takva nepovoljna situacija trajati vječno, da će joj u potpunosti promijeniti život na lošije te da ne može ništa napraviti da to promijeni. Sve tri postavke su pogrešne. Prvo, većina nepovoljnih situacija ima svoj rok trajanja, nakon čega se stvari poboljšaju. Drugo, upravo vlastitim angažmanom na promjeni situacije osoba može značajno skratiti njeno trajanje (npr. aktivnim traženjem posla, dodatnim educiranjem i sl.), tako da nikako nije bespomoćna, ma o koliko  teškoj situaciji se radilo. Treće, u svakoj nepovoljnoj situaciji ima čitav niz pozitivnih aspekata koje pesimistična osoba često ima tendenciju zanemariti. Npr. ako je ostala bez posla, vjerojatno nije i njen bračni partner. Nadalje, vjerojatno ima puno opcija kako financijski prebroditi to razdoblje nezaposlenosti. Isto tako, osoba zaboravlja da je ona i njena obitelj uglavnom zdrava, da imaju krov nad glavom, puno prijatelja i sl. Usmjeravanjem misli samo na tegobe izaziva se snažan osjećaj beznađa i bespomoćnosti, dok se uzimanjem u obzir svih pozitivnih aspekata dobiva snaga za izlazak iz situacije.

Optimističan način razmišljanja se može naučiti

Optimisti prvenstveno analiziraju situaciju u smislu što je u njoj pod njihovim osobnim utjecajem, a što nije. S onim na što ne mogu utjecati se jednostavno pomire i više ne brinu oko toga, jer je to bespredmetno (npr. bespredmetno je razmišljati o tome kako je nepravedno da neki imaju puno novca, a neki ne; kako vani kiša pada, umjesto da sja sunce; i sl.). Zato sve svoje snage usmjeravaju na ono što jest pod njihovim utjecajem, a toga je puno više nego što se u početku može činiti. Npr. mnogi su nezadovoljni svojim radnim mjestom, ali ništa ne poduzimaju, jer smatraju da ne mogu pronaći bolje, pa niti ne pokušavaju. Međutim, kada bi analizirali sva znanja i vještine koje imaju, kao i one koje bi mogli dodatno steći te kada bi usmjerili pažnju na tržišne mogućnosti, vidjeli bi da ima organizacija koje trebaju baš takve djelatnike. Slično je i sa svim drugim naizgled bezizlaznim situacijama. Takvim pristupom većina naizgled nerješivih problema iznenada postaje rješiva. 

Osobe koje misle pozitivno ne traže isprike za nešto što nisu i ne mogu, već traže mogućnosti za ono što jesu i što žele postići. Umjesto da razmišljaju o tome što se sve ne može, ne miruju dok ne pronađu što se sve može, svim poteškoćama unatoč. Drugim riječima, misliti pozitivno ne znači zatvarati oči pred problemom, već otvarati oči prema potencijalnim rješenjima. To je vještina važna za sva vremena i sve situacije, jer omogućuje život dostojan življenja. Ili kako je rekao W. Churchill: „Pesimisti u svakoj prilici vide poteškoću, a optimisti u svakoj poteškoći – priliku.“

Želimo vam život pun prepoznatih prilika te hrabrost da odlučno zaplovite na njihovom valu i ostvarite svoje snove!

U ime Ramiro tima

Tanja

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice