Nastaviti šutjeti ili otvoreno drugima reći svoje mišljenje?

16.10.2012.

Zašto ćemo radije šutjeti i preuzeti posao na sebe, umjesto da otvoreno porazgovaramo s kolegom? Zašto nam je ponekad tako teško otvoreno reći partneru što nas smeta?

Iza mene je tjedan u kojem sam se još jednom uvjerila koliko snage i mudrosti se krije u ljudskoj prirodi, onda kad je - čovjek čovjeku čovjek. Ali krenimo ispočetka.

Kvalitetne međuljudske odnose svi smještamo u sam vrh svoje ljestvice prioriteta. I koga god pitate, dobit ćete jedinstven odgovor – želimo dobre odnose i otvorenu komunikaciju s drugima. Istovremeno, koliko god dijelili temeljne životne vrijednosti, (pre)često nailazimo na poteškoće u komunikaciji, što nerijetko rezultira snažnim negativnim emocijama. Kako to da nešto što nam je toliko važno i oko čega se svi slažemo, često biva izvor najvećih briga i nezadovoljstva?

Pretpostavke koje nas ograničavaju

Pretpostavka koju u takvim situacijama nerijetko imamo je – drugoj osobi nije stalo. Nije joj stalo do kvalitetnih odnosa, nije joj stalo da se i ona i ja u toj komunikaciji osjećamo dobro, pa se zato tako čudno ponaša. Ponekad možda to jest slučaj, no prije nego uskočite u takav brzi zaključak, razmislite o sebi. Koliko često problem nastaje baš zato jer nam je jako stalo? Ne želimo povrijediti drugu osobu, strah nas je da ćemo biti krivo shvaćeni, želimo izbjeći nelagodnu situaciju ili se bojimo biti odbačeni, pa se na kraju ni ne usudimo otvoreno komunicirati. Sve to posebice vrijedi onda kad pretpostavljamo da će ono što želimo reći izazvati negativnu emociju kod drugoga (kritika, suočavanje s negativnom povratnom informacijom, odbijanje, i sl.).

Višednevno znojenje

Većina nas se, kao i ja u ovotjednoj priči, znoji i danima razmišlja kako čovjeku reći ono što znamo da je važno komunicirati, ali će možda u tom trenutku izazvati nelagodu. Ipak, suočiti osobu s njenim lošim učinkom ili neprihvatljivim ponašanjem, važna je uloga rukovoditelja. Reći partneru što nas smeta u njegovom ponašanju, bitan je korak u građenju kvalitetnih odnosa. I puno je situacija, privatnih i poslovnih, gdje o otvorenoj komunikaciji direktno ovisi što ćemo zajednički (iz)graditi. Osim toga, ona je potrebna i kako bismo pomogli drugima da rastu.

Svi duboko u sebi znamo da prešućivanjem ne činimo uslugu ni sebi, a još manje drugoj strani. No, često nastavljamo šutjeti te pokušavamo nastali problem riješiti na drugi način. Uvjeravamo sami sebe da nam nije bitno, da će naša loša emocija već „proći“, pa npr. preuzimamo tuđi posao na sebe i tražimo raznorazne druge izlaze iz situacije, samo kako bismo izbjegli „suočavanje“. I upravo tu dolazimo do trenutka koji je presudan, kada donosimo važnu odluku – i dalje nastaviti sa zavaravanjem i sebe i drugih, ili pregristi nelagodu i krenuti u otvorenu komunikaciju. Koje su posljedice prvog odabira?

Igre koje igramo

Nezadovoljstvo koje osjećamo u suradnji s nekim ili u privatnom odnosu, teško nestaje samo od sebe. Štoviše, što ga dulje zanemarujemo, u pravilu dodatno raste. A onda kreće igra, koju smo vjerojatno svi već doživjeli. Našu, s vremenom sve jaču frustraciju počinjemo izražavati indirektno – zanemarujemo odnos, skloni smo ironičnim komentarima i općenito smo negativniji u kontaktu. Ili jedva čekamo trenutak kad ta druga osoba dođe k nama s „negativnim“ komentarom, na što mi automatski skačemo na nju protunapadom. Kreću prepucavanja, međusobna optuživanja, analize tko je prvi počeo, tko je kriv – i od muhe, a da se nismo ni okrenuli, nastane slon. Što nam je činiti da takvo što na vrijeme preveniramo i uistinu izgradimo kvalitetne odnose?

Nelagoda s razlogom

Nelagoda koju osjećamo kada želimo reći ono što primjećujemo i što nas smeta, nije tu uzalud. Ona nas upozorava da to jest delikatna situacija, koja može rezultirati nerazumijevanjem i povišenim tenzijama. Jer, budimo iskreni, nitko od nas ne voli i ne želi čuti negativnu povratnu informaciju o sebi. No, kako nelagodu iskoristiti kao pozitivan poticaj da takvoj komunikaciji pristupimo odgovorno i s punom pažnjom? Što će nam omogućiti da ipak prevalimo te riječi preko svojih usta, ali i da nas druga osoba uistinu čuje i doživi pozitivno?

1. Pozitivna namjera
Ako u otvorenu komunikaciju krećemo da bismo pokazali da smo bolji ili u pravu, odnosno da bi drugoj osobi „vratili milo za drago“, negativan ishod je siguran. Iskrena želja za poboljšanjem te usmjerenost na budućnost i traženje rješenja, na zadovoljstvo i korist svih, temelji su na kojima je nužno graditi.
2. Promišljen odabir trenutka
Informacija neće leći na plodno tlo ukoliko to radimo u prolazu, bez da imamo priliku posvetiti se jedno drugome u miru. Također, važno je izabrati vrijeme kad su emocije mirne i kad nema drugih aktualnih stresora. U protivnom, u priču se vrlo lako mogu uplesti negativni osjećaji koji nemaju veze s onim o čemu želimo razgovarati.
3. Jasnoća što želimo reći
Kako ćemo biti drugome jasni ako najprije sami sebi nismo točno razjasnili što želimo poručiti? Što nam je situacija važnija, bitnije je prvo dogovoriti se sa sobom što je glavna poruka koju želimo prenijeti.
4. Stvaranje pozitivne atmosfere
Prije nego krenemo s konkretnom povratnom informacijom, važno je stvoriti adekvatnu atmosferu. Kažite osobi zašto joj želite reći to što ćete joj reći i na koji način biste voljeli da vas čuje.
5. Izražavanje mišljenja „iz vlastitih cipela“, s konkretnim primjerima
Jednom kad ste došli do trenutka u kojem ćete izgovoriti ono što želite, pričajte o konkretnom ponašanju koje vas je zasmetalo i emocijama koje je izazvalo kod vas. Tako ćete izbjeći apstraktno optuživanje i etiketiranje osobe kao loše, što se u ovakvim situacijama često događa i izaziva najveći razdor.
6. Poticanje dijaloga
Nakon što ste iznijeli vlastito mišljenje i argumentirali ga konkretnim situacijama, potaknite drugu stranu da izrazi svoje misli i osjećaje. Razgovarajte. Razjasnite. Izrazite međusobna očekivanja. Naglašavajte dodirne točke i zajednički tražite najbolje rješenje.
7. I za kraj, možda najvažnije - vjerovanje u sebe i u drugu osobu, da zajedno možemo bolje i mudrije.

Neizmjeran dobitak otvorene komunikacije

Kao što sam spomenula na početku, prošli tjedan je mene opet stavio u sva opisana iskušenja, a strah je na trenutke bio velik kao kuća :). No, vjera u mogućnost ostvarivanja istinske otvorene komunikacije s drugima, ako im pristupim(o) na pravi način, bila je puno veća. A nagrada koju sam povratno dobila je neprocjenjiva.

Uz osjećaj da je takav pristup rezultirao još kvalitetnijim odnosima te da sam svojom otvorenom komunikacijom napravila nešto što je za sve nas bilo jako važno, najveći dobitak bio je potpuno neočekivan. Svojom reakcijom moji sugovornici su mi pokazali da uopće nije bilo potrebe za strahom kojeg sam osjećala. Svojom reakcijom su mi potvrdili da kad je čovjek čovjeku čovjek, onda ćete natrag dobiti upravo isto. Često i više. I hvala im na toj važnoj lekciji na koju su me ponovo podsjetili!

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice