Nova godina, novi mi

28.12.2017.

Kraj godine je vrijeme u kojem imamo običaj sagledati sebe izvan konteksta svakodnevice, kako bi vidjeli što smo postigli i koliko se razvili te donijeli odluke što nam je dalje činiti da bi ostvarili ljepši, kvalitetniji i učinkovitiji život. 

U tom kontekstu mi je pala na pamet činjenica koju vjerojatno niste znali: većina ljudi proživi život, a da nikada ne postigne istinsku osobnu zrelost. Naime, prava zrelost je kad osoba ima jasan kompas unutar sebe kao odgovor na pitanja što joj je važno, za što živi, iza čega stoji svim svojim bićem, što želi postići, kako želi izgledati, kakve odnose s drugima imati i sl. Taj kompas je kod zrelih osoba toliko jak da im pomaže u ispravnim odlukama vezanim za svakodnevno ponašanje. Na primjer, ako zna da joj je važno biti dobrog zdravlja i u kondiciji, sigurno će u svoju svakodnevicu uvesti redovite tjelesne aktivnosti. Štoviše, pridržavat će ih se bez obzira što će ju možda trenutačni osjećaj bezvoljnosti htjeti usmjeriti na npr. sjedenje pred televizorom uz grickalice. Nadalje, ako joj je važno završiti neku edukaciju, koju je izabrala kako bi imala kvalitetniji profesionalni život, pronaći će vrijeme za učenje i konzultacije s mentorom ili kolegama. Ili, ako zna da su joj važni dobri odnosi s bližnjima, posvećivat će im redovito punu pažnju i sudjelovati s njima u zajedničkim aktivnostima.

Osobni razvoj i žrvanj svakodnevice

U ovom trenutku mnogi vjerojatno misle sljedeće: „Znam ja točno što želim, ali mi stalno nedostaje vremena, novaca, snage te razumijevanja i podrške drugih kako bih to ostvario/la.“ ili „Kad dođem s posla umoran/na i dočekaju me brojne obaveze, nemam energije za vježbanje ili dosljednost u prehrani, a kamoli da nekog pozorno slušam dok mi priča nešto što me uopće ne zanima:“ I to je točno. Trenutačne okolnosti i naši osjećaji nas lako uvuku u žrvanj svakodnevice, u kojoj se osjećamo kao roboti koji mehanički obavljaju niz aktivnosti. Uz to se osjećamo i loše, jer mislimo kao da nismo napravili nešto što istinski ima smisla ili što nas ispunjava zadovoljstvom. Dodatno, sve ono što želimo čini nam se sve dalje i nedostižnije, pa polako odustajemo od željene edukacije, dobre forme, dobrih odnosa i sl.

Može li drugačije?

Ipak, razmislimo malo. Koliko se često uistinu sjetimo onoga što nam je važno i po tome organiziramo dan ili tjedan koji je ispred nas? Kad smo se zadnji put istinski posvetili nekome tko nam je važan i proveli s njime kvalitetno vrijeme u zajedničkim aktivnostima? Kada bi tjedno posvetili samo sat vremena nekoj osobi na način da joj posvetimo punu pažnju, to bi tijekom jednog mjeseca bila četiri prekrasna sata kojih bi se i Vi i ta osoba dugo sjećali i iz njih dugo crpili pozitivnu energiju. Nadalje, kada bi tjedno proveli samo dva sata u tjelesnim aktivnostima, to bi bilo čak osam sati mjesečno, što bi itekako primijetili u obliku bolje forme. Kada bi se svaki put kad želite posegnuti za hranom upitali:“ Jesam li uistinu gladan/na ili mi je samo dosadno?“ sigurno bi pojeli manje i birali kvalitetniju hranu. Na kraju dana, tjedna, mjeseca ili godine, najviše bi se sjećali upravo takvih trenutaka u kojima ste se uistinu ponašali sukladno onome što Vam je važno. Ti bi vas trenutci ispunjavali velikim osjećajem ponosa, uspjeha i zadovoljstva  te davali veliku motivaciju za ustrajanje na tom putu.

Gdje pronaći vrijeme?

Kada zbrojimo prethodno navedene sate predložene za osobni razvoj, oni čine 3 sata tjedno. Ako tome dodamo i 4 sata za učenje i usavršavanje u struci, to je 7 sati, što znači samo jedan sat dnevno. I sad se možemo prisjetiti koliko vremena svakodnevno provedemo pred televizorom, surfajući internetom, na kavama-jadikovkama s kolegama ili poznanicima, druženjima iz kurtoazije ili sl. Sigurno bi se pronašlo prostora za skraćivanje takvih aktivnosti i ubacivanje onih smislenih, koje radimo za sebe i one koji su nam najvažniji.

Kako znati što uistinu želimo?

Međutim, ponekad ne znamo raspoznati što uistinu želimo i čemu trebamo udovoljiti u određenom trenutku, jer nam se trenutačne želje mogu pomiješati s onima koje nam nose stvarnu dobrobit. Na primjer, kad dođemo s posla, čini nam se da nam je u tom trenutku stvarno najpotrebnije sjedenje pred televizorom, surfanje internetom ili kavica/pivica s prijateljima iz kvarta, jer „valjda imamo pravo uzeti pet minuta samo za sebe“. Ili kad zaželimo nešto slatko, čini nam se da je to prava nagrada nakon napornog dana te da si ju nemamo pravo uskratiti. Jednako tako, smatramo opravdanim da svoju djecu ili partnera udaljimo od sebe, jer smo umorni i „nemamo živaca“ za njihovu prisutnost. To radimo jer imamo dojam da tako istinski „osluškujemo naše stvarne potrebe“. Tako zapravo samo pronalazimo dobre razloge za prepuštanje trenutačnim nagonima, koji nam dugoročno ne donose ništa dobro. Štoviše, odmah nakon što smo im popustili, osjećamo se loše, jer zapravo negdje u dubini znamo da smo izdali pravog sebe, odnosno ono što nam je uistinu važno i što je stvarno dobro za nas. S druge strane, kad se odlučimo posvetiti onome što je u skladu s našim dubokim kompasom, možda na početku imamo poteškoća „prisiliti“ se na te aktivnosti, ali se vrlo brzo počinjemo osjećati izvrsno, a taj osjećaj traje još dugo.

Zašto je osobni razvoj tako težak i kad se stvarno odlučiti za njega?

Osobni razvoj i zrelost zahtijevaju i podrazumijevaju da smo stalno svjesni onoga što nam je stvarno važno i što želimo postići. Kad smo mali, takve odluke za nas donose roditelji i učitelji, a mi ih se pridržavamo jer tako postižemo njihovo zadovoljstvo, zbog kojeg smo i sami sretni. Odrastanjem se suočavamo s time da su nam te obaveze nametnute i da zapravo nisu dio nas. Tada se počinjemo ponašati sukladno trenutačnim emocijama, instinktima, željama i žudnjama, jer mislimo da su baš one izraz naše autentičnosti. Nakon toga dolazi treća faza, u kojoj je važno da svjesno odlučimo kakvi uistinu želimo biti, da bi nam život bio kvalitetan i ispunjen smislom, a mi u njemu zadovoljni. Na temelju te odluke slijedi zadavanje obaveza samima sebi i njihovo dosljedno izvršavanje. To u početku znači stalno aktivno suočavanje s raznim trenutačnim primamljivim izazovima, kako bi im s punim razumijevanjem i bez imalo samosažaljenja rekli odlučno – ne. Srećom, već dosljednost od mjesec dana stvara nove navike, koje onda automatski rade za nas! Zato takvu zrelu i životno važnu odluku ne treba odlagati – za nju je najbolji upravo ovaj sadašnji trenutak! I svakako se sjetite da Vam u tome odličan saveznik može biti upravo Ramiro Moj life coach 😊

Sretnu i uspješnu novu 2018. od srca vam želi  

Tanja i Ramiro tim

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice