Prijenos vlasništva na mlađe generacije ključan je korak za održavanje kontinuiteta i dugoročnog uspjeha organizacije. Taj zaključak vrijedi bez obzira radi li se o malom obiteljskom poduzeću ili velikoj, razvijenoj korporaciji. U stvarnosti, taj proces često nije jednostavan kao što se može činiti na prvi pogled. Članovi obitelji mogu imati različite vizije razvoja i očekivanja, što može rezultirati dubokim prepirkama i pregovorima. Ipak, kroz otvorenu komunikaciju i prilagodbu, uzimajući u obzir i pregovaranje, moguće je pronaći rješenje koje će zadovoljiti sve strane i osigurati glatku tranziciju vlasništva.

Formalno ili neformalno, pregovaranje je dio svakog dana. Djeca u školi kada mole učiteljicu da im prebaci test iz matematike u srijedu jer nisu stigli naučiti ili pak ozbiljni poslodavci koji pokušavaju sniziti cijenu sirovine za proizvodnju deterdženta.

Pri pregovaranju, ljudi imaju različite stilove komunikacije. Svatko od nas za pregovarački stol donosi niz iskustava, vještina, reakcija i načina suočavanja koji utječu na proces pregovaranja.

Pregovaranje je vještina, znanje, i igra riječima. Uspješni pregovarači znaju da se pregovaranje temelji na pomnoj pripremi. Oni znaju da trebaju staviti ljubičasti ruksak Dore istražuje na leđa i detaljno prikupiti informacije prije samog pregovora.

Prije dvije tisuće i tristo godina Aristotel je zaključio da ljudi najviše od svega žele biti sretni. Od Aristotelovog vremena, kao civilizacija, značajno smo povećali poslovnu udobnost te proširili prilike za stjecanje novca i razvojem karijere. Sukladno tome sasvim je logično pretpostaviti da su i ljudi općenito postali značajno sretniji. Ili ipak nisu?

Prisjetite gdje leži vaša sreća i na koji način vi želite pridonijeti svojoj okolini, utjecati na razvoj sebe, i svojim djelovanjem, ostaviti jedinstveni trag.

Iz zbivanja oko nas stječe se dojam da svi misle kako su ono što traže već zaslužili te da ne moraju ništa dati zauzvrat, no za izlaz iz krize potrebna je suradnja.