Vrijeme je za junake

17.09.2015.

Tko ne bi želio biti junak? Tko ne bi želio biti onaj koji mijenja svijet? Tko ne bi želio živjeti život punim plućima te prigrliti sve prilike koje mu se pružaju, ali i uspješno izaći na kraj sa svim opasnostima koje mu zaprijete?

Svijet hrabrih

Još od malih nogu, svi uživamo u bajkama. Ima neka tajna sila koja nas privlači njima. Čak i kad odrastemo i susretnemo se s «realnošću», volimo uroniti u priče koje nas odvedu u neke druge svjetove, gdje vladaju junaci. Mitovi, legende, epovi, pustolovine o kojima čitamo, koje slušamo ili gledamo na velikom i malom ekranu, za čas nas uvuku u svoj magičan svijet. Svijet hrabrosti. Ili još točnije, svijet hrabrih.
Psihološki gledano, razlog zašto nas priče o drugima očaraju toliko da u tom trenutku praktički zaboravimo na sebe i svoj svijet te postanemo dio nekog drugog svijeta, je što dotaknu i probude dio nas. Nemoguće je poistovjetiti se s nekim, a da pritom u toj osobi ne vidimo ono što znamo da leži i u nama. Drugim riječima, sve što junak jest, upravo je ono što i mi krijemo u sebi ili želimo biti. Samo, suočeni s drugačijom realnošću, mislimo da to ne možemo ili jednostavno nemamo priliku biti.

Povratak u stvarnost

I tako, nakon završenog filma, pročitane knjige ili odslušane priče, vraćamo se u stvarnost, možda neko vrijeme nadahnuti, ali nas svakodnevnica brzo vrati «na naše mjesto», gdje nema zmajeva ili trolova koji nas napadaju, niti hrabrih vitezova koji se neustrašivo bore za ono što smatraju ispravnim. Vratimo se u svijet ispunjen obvezama, obiteljskim i poslovnim. Vratimo se svom timu koji je i ovaj kvartal pritisnut velikim očekivanjima, a motivacija je nikad na nižim granama. Vratimo se problemima u komunikaciji s drugim odjelima, koji nikako da shvate što bi trebao biti zajednički cilj. Vratimo se vlastitim strepnjama hoćemo li ispuniti tuđa očekivanja. Vratimo se razmišljanjima želimo li i dalje raditi ono što radimo, jer šef od nas stalno traži neke iskorake i promjene. I, kao što sami možete primijetiti, nigdje na vidiku zmaja koji prijeti sretnom životu nas i naše okoline. Kao ni prilike za junaštvom. Samo smo uronjeni u niz događaja i situacija, čiji zajednički nazivnik je – strah. Strah od neuspjeha. Strah od tuđeg odbacivanja. Strah da ne razočaramo druge (ili sebe). Strah da se pokažemo nesposobnima. Strah od nepoznatog. A pravi junak nikad ne osjeća strah, zar ne?

Strah

Pogrešno! Junak UVIJEK osjeća strah. Ne kažu zaludu psiholozi da strah ima i svoju pozitivnu stranu. Priprema nas. Upozorava na što obratiti pozornost. Čini nas spremnima. Mobilizira naše tijelo i um, kako bi na najbolji mogući način mogli odgovoriti na izazove. Ali, kao i sve ljudsko, strah ima i svoju drugu stranu. Ukoliko mu dopustimo da prevlada, preuzima nas, ograničava, postaje onaj koji upravlja nama, umjesto da mi budemo ti koji koristimo njega kako bismo došli do željenih ciljeva. Mi iluzorno čekamo trenutak kad će naš strah nestati, kako bismo se uhvatili u koštac s nekim izazovom, umjesto da taj isti strah shvatimo kao znak da nam je stalo i prigrlimo ga kao saveznika u borbi protiv naših zmajeva.

Preuzimanje odgovornosti

Upravo trenutak kad netko odluči suočiti se sa svojim strahom i iskoračiti iz svoje zone udobnosti, trenutak je kad kreće u svoj herojski pohod. Samo se sjetite Froda iz Gospodara prstenova, Baliana iz Kraljevsta nebeskog ili bilo koje druge stvarne osobe koju doživljavate suvremenim junakom. Svi oni se neprestano suočavaju s dilemama i raznim negativnim mislima, koje ih pokušavaju odvratiti od onog što u sebi osjećaju ispravnim. No, upravo ti trenuci preispitivanja ih dodatno osnaže i učine odlučnijima i ustrajnijima u svom naumu, jednom kad shvate da su upravo oni ti koji trebaju i žele preuzeti odgovornost na sebe i krenuti u «borbu».

Junaci oko nas

Zato se junaštvo ne događa samo u bajkama, legendama ili filmovima. Ono je prisutno svugdje oko nas. Prava hrabrost nije ništa drugo nego istinsko preuzimanje odgovornosti za kreiranjem dobrobiti, kako za sebe, tako i za svoju okolinu. A junaci su svi oni ljudi koji se, unatoč svim svojim strahovima i brigama, hvataju u koštac sa svakodnevnim izazovima i traže način kako osigurati sebi, svojoj obitelji, svom timu i organizaciji pozitivnu promjenu, napredak, uspjeh, sreću.

Junaštvo je istaknuti se i reći svoje mišljenje, iako se bojimo odbacivanja. Junaštvo je riješiti problem, iako bi nam bilo lakše čekati da se netko drugi pozabavi time. Junaštvo je otvoreno i konstruktivno komunicirati ono što nas muči u suradnji s kolegama, iako bi bilo jednostavnije sam odraditi taj posao, bez riskiranja konflikta. Junaštvo je napraviti preokret u svom voditeljskom radu i, umjesto fokusiranja na stručni dio posla u čemu se osjećamo kompetentnim, uistinu se početi baviti ljudima i njihovim kompetencijama, što je puno zahtjevnije i neizvjesnije. Hrabrost je govoriti o pozitivnim stranama neke situacije, kad su svi oko nas kritički nastrojeni. Hrabrost je priznati da nešto ne znamo i tražiti pomoć. Hrabrost je ispričati se kad smo pogriješili, iako bismo najradije pronašli milijun isprika zašto to nismo mogli izbjeći. Hrabrost je preuzeti odgovornost na sebe, iako možda nećemo isprve uspjeti u svom naumu ili ćemo na početku biti ismijani od nekih ljudi.

Junak u vama

Sjetite se, svi mi čeznemo za junakom u sebi. I svi prepoznajemo da ga nosimo u sebi. Pitanje je samo hoćemo li uvidjeti da su izazovi koje život stavlja pred nas prilika da preuzmemo odgovornost i kažemo – da, ja sam taj koji može potaknuti pozitivnu promjenu, riješiti problem, ukrotiti zmaja.

Naravno, to nikad nije lagan put. Sve priče o herojima, bilo da su legende ili stvarne, potvrđuju nam da ćemo se na putu susresti s mnogim preprekama, kako oko sebe, tako i unutar sebe. Međutim, sigurna sam da ćete se složiti da današnji svijet žudi za junacima. Pritom ne mislim na neke radikalne akcije i preokrete koji će postati teme legendi u budućnosti, već govorim o nama, svakodnevnim junacima. Ljudima koji ne traže isprike u vanjskim okolnostima, nego rješenja pronalaze u sebi i oko sebe te hrabro poduzimaju konkretne akcije kako bi stvorili dodanu vrijednost, unatoč svim poteškoćama.

Na kraju krajeva, nije samo svijet taj koji žudi za hrabrošću, već smo mi ti koji žudimo biti hrabri. Mi želimo biti neustrašivi, želimo se suočavati sa svim strahovima, želimo pridonijeti, želimo biti junaci. I svaki dan je neki novi izazov, neka nova prilika da si to i omogućimo. Možda je to upravo najbolji način kako uistinu mijenjati i cijeli svijet. Najmanje što nam se može dogoditi je da svoj život počnemo živjeti bez ustezanja i punim plućima.

U ime Ramiro tima,

Martina

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice