Španjolska bilježi stalan napredak u pozicioniranju kao jedno od tržišta s najvećim potencijalom za rast talenta unutar naprednih gospodarstava. Prema izvješću Global Talent Tracker, koji je izradio Hays u suradnji s Oxford Economicsom, Španjolska se ističe unatoč 32. mjestu na ukupnoj ljestvici popularnosti među globalnim radnicima. Analiza 35 zemalja pokazuje da su globalni talenti privučeni španjolskom produktivnošću koja je iznad europskog prosjeka (58,4 €/h naspram 55,5 €/h) te visokom stopom upisa na sveučilišta.
Poseban naglasak stavljen je na razvoj vještina povezanih s umjetnom inteligencijom, gdje Španjolska predvodi europske trendove. Gradovi poput Malage, Valencije i Barcelone profilirali su se kao „Silicijska dolina južne Europe“, privlačeći investicije kroz dinamične tehnološke ekosustave i snažna javno-privatna partnerstva.
Privlačenje stranih stručnjaka i porezne olakšice
Osim tehnologije, energetski sektor doživljava procvat zbog cilja o postizanju 100% obnovljivog sustava do 2050. godine. Iako su globalni talenti zainteresirani za Španjolsku, još je puno posla za napraviti. Španjolska uspješno privlači strane radnike uz neto migraciju od 4,1 na 1.000 stanovnika, što je znatno iznad prosjeka istraživanih zemalja. Ključni alati za to su vize za visokokvalificirane stručnjake i porezni poticaji poznati kao „Beckhamov zakon“.
Nick Alexander iz Haysa ističe kako Španjolska postaje ulazna vrata u Europu za profesionalce iz Argentine, Čilea i Brazila, koristeći kulturološke i lingvističke prednosti u kombinaciji s povoljnim poslovnim okruženjem.
Studija identificira i specifičan fenomen španjolskog tržišta rada — paradoks stabilnosti. Polovica stručnjaka ostaje u istom poduzeću dulje od šest godina, što povećava lojalnost, ali ograničava mobilnost i unapređenje kompetencija. Alexander to opisuje kao „zlatni kavez“ gdje zaposlenici oklijevaju promijeniti posao zbog straha od gubitka nakupljenih prava na otpremninu te zbog nesigurnosti pred nepoznatim.
Mogu li globalni talenti raditi na Jadranu?
Hrvatska se, poput Španjolske, suočava s izazovom kako privući i zadržati ljude dok su globalni talenti sve mobilniji. Iako Hrvatska bilježi rast u sektoru digitalnih nomada, nedostaje nam strukturiran strateški okvir sličan španjolskom „Beckhamovom zakonu“ kojim bi globalni talenti i visokokvalificirani stručnjaci bili ciljano privučeni u deficitarnim industrijama. Hrvatski paradoks stabilnosti sličan je onom u Španjolskoj — radna snaga u zrelijim godinama često ostaje u manje produktivnim sustavima zbog straha od gubitka prava, dok mladi talenti emigriraju. Primjer Malage pokazuje da mediteranske zemlje ne moraju ovisiti isključivo o turizmu. Uz snažna ulaganja u IT ekosustave i porezne poticaje za stručnjake, i hrvatski gradovi mogli bi postati regionalna središta znanja. Adaptacija na potrebe radnika i olakšavanje njihova razvoja, baš kao što zaključuje izvješće za Španjolsku, može biti ključni pokretač novog pokreta na hrvatskom tržištu rada.
