Stres na radnom mjestu više se ne može promatrati kao prolazna pojava ili neizbježna nuspojava modernog poslovanja. On je postao duboko ukorijenjen problem koji sustavno narušava i zdravlje zaposlenika i učinkovitost organizacija.
Najnovije istraživanje EAE Business School, pod nazivom “Burnout: poslovi koji brinu ili koji ljude razboljevaju?”, jasno pokazuje zabrinjavajuće razmjere ovog fenomena u Španjolskoj. Prema podacima iz studije, čak 24% zaposlenika u nekom je trenutku karijere moralo uzeti bolovanje zbog stresa.
Takvi rezultati nadovezuju se na ranije Istraživanje o uvjetima rada iz 2023. koje je upozorilo da 28% zaposlenih pokazuje kliničke simptome sagorijevanja. Pritom stručnjaci upozoravaju na širu sliku: ne radi se samo o individualnim slučajevima iscrpljenosti, već o toksičnom dizajnu rada koji sustavno daje prednost stalnoj produktivnosti nad zdravljem ljudi.
Fenomen organizacijske tišine
Jedan od najupečatljivijih zaključaka izvješća jest pojava koja se opisuje kao „organizacijska tišina“. Gotovo polovica radnika (44%) tvrdi da se ne osjeća saslušanom ili cijenjenom, dok se 38% odlučuje povući i ne izražavati mišljenje iz straha od negativnih posljedica. Iako gotovo svaki drugi zaposlenik (49%) smatra da može otvoreno razgovarati o svojim brigama s nadređenima, mnogi i dalje osjećaju strah od osude, pogrešnog tumačenja ili čak odmazde.
Takva kultura tišine u organizacijama ima duboke posljedice. Kada zaposlenici prestanu komunicirati, organizacije gube dragocjene povratne informacije, kreativnost i angažman. Posljedice se ubrzo osjete kroz povećanu fluktuaciju, češće izostanke, pad produktivnosti i smanjenje povjerenja u vodstvo. U konačnici, organizacije koje ne slušaju – gube svoje najbolje ljude.
Nesanica, iscrpljenost i gubitak smisla
Stres i sagorijevanje nisu samo psihološke kategorije. Oni se očituju i kroz konkretne fizičke simptome. Nesanica, koja pogađa čak 63% onih koji trpe stres povezan s poslom, identificirana je kao najčešći znak sagorijevanja. Uz nju, gotovo polovica ispitanika navodi emocionalnu iscrpljenost i nemogućnost „isključivanja“ iz radnog ritma, čak i nakon završetka radnog dana. Sve češće se javljaju i poremećaji prehrane, osobito među ženama i mlađim generacijama koje su odrasle u razdoblju stalne digitalne povezanosti.
Unatoč ovim zabrinjavajućim brojkama, optimizam i osjećaj učinkovitosti i dalje su prisutni kod većine zaposlenika. Više od tri četvrtine njih (76%) smatra se uspješnima u svom poslu i ponosno gleda na svoja postignuća. No paradoksalno, upravo ti radnici često osjećaju emocionalnu distancu. Oni rade puno, ali se sve manje identificiraju s vrijednostima i svrhom svoje organizacije. Ta „tiha odvojenost“ posebno je vidljiva među muškarcima, kod kojih istraživači bilježe sve veći osjećaj sumnje u smisao vlastitog doprinosa.
Uloga vodstva: izvor stresa ili rješenje
Vodstvo se pokazalo kao ključni faktor u upravljanju (ili pojačavanju) stresa na poslu. Čak 58% ispitanika ima negativno mišljenje o svojim nadređenima, a samo 49% smatra da njihovi šefovi stvaraju sigurno radno okruženje gdje se može slobodno izražavati mišljenje. Dodatno, 38% zaposlenika tvrdi da ih njihovi vođe ne inspiriraju, dok 35% ne osjeća da ih menadžment potiče na predanost i profesionalni rast.
Radnici najviše cijene suradnički stil vodstva (51%) koji kombinira empatiju, dostupnost i sposobnost slušanja. Današnja radna snaga, osobito mlađe generacije, traži vođe koji ne naređuju nego osnažuju, koji stvaraju prostor za dijalog, a ne tišinu.
Generacijske i spolne razlike
Generacijska dinamika unutar radne populacije pokazuje zanimljive kontraste. Zaposlenici iz tzv. „baby boom“ generacije iskazuju veću emocionalnu povezanost s timom i viši stupanj zadovoljstva poslom, dok mlađe generacije, a osobito pripadnici generacije Z, često pokazuju osjećaj gubitka svrhe i težnju prema većoj autonomiji.
S druge strane, spolne razlike također oblikuju iskustvo stresa. Žene u prosjeku pokazuju veću empatiju i solidarnost s kolegama, ali također su pod većim rizikom od emocionalne iscrpljenosti. Muškarci skloniji depersonalizaciji, odnosno udaljavanju od emocija i radnog kolektiva, češće razvijaju osjećaj odvojenosti ili profesionalne praznine.
I u Hrvatskoj je pritisak sličan pritisak, ali je svijest manja
Podaci iz Hrvatske pokazuju da je i ovdje stres povezan s poslom u stalnom porastu. Istraživanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i domaćih psiholoških udruga pokazuju da više od 40% zaposlenih često osjeća visoku razinu stresa, dok svaka peta osoba doživljava simptome slične sindromu sagorijevanja.
Unatoč tome, svijest o ovom problemu u organizacijama još nije sustavno razvijena. O preventivnim mjerama poput supervizija, mentorstva, psihološke podrške ili edukacija o mentalnom zdravlju rijetko se govori, a mentalno zdravlje se još uvijek percipira kao osobna, a ne organizacijska odgovornost.
Upravo bi hrvatske tvrtke mogle naučiti mnogo iz španjolskog primjera: ignoriranje stresa na poslu vodi ne samo psihološkim, nego i ekonomskim gubicima. Dokle god se radni učinak bude vrednovao isključivo kroz brojke, a ne kroz dobrobit ljudi koji ih ostvaruju, stres će nastaviti rasti. Budućnost zdravih organizacija ovisit će o spremnosti voditelja i menadžera da redefiniraju uspjeh kroz ravnotežu, podršku i kulturu slušanja, a ne preopterećenost.
Photo by Photo By: Kaboompics.com: https://www.pexels.com/photo/yellow-stethoscope-and-pills-on-pink-background-4047073/
