Čudesna vrijednost (povratne) informacije

Ramiro

Mnogi povratnu informaciju doživljavaju kao kritiku i napad na njihov način razmišljanja pa odmah isključe osjetila kako bi je spriječili primiti. Na nama je da nemušte načine na koji nam drugi daju informacije o nama prihvatimo jer je povratna informacija iznimno važan način da upoznamo sebe.

"Sjedio sam za upravljačem automobila i vozio cestom koju poznajem kao svoj dlan, a automobil ispred moga kretao se jako sporo. Neko vrijeme sam ga pratio, no žurilo mi se i odlučio sam ga preteći. Dan je bio prekrasan, ispred mene duži potez ceste bez zavoja, nijedno vozilo iz suprotnog smjera, pa sam krenuo u pretjecanje. Uobičajena strategija: mali pomak u lijevo u traci, pogled na prednji i bočni retrovizor, nema nikoga s istom namjerom u blizini, iza mene… Stisnuo sam papučicu gasa i, iz navike, još samo okrenuo glavu i pogledao u „mrtvi“ kut. Bio je to pun pogodak, jer je tik uz mene projurio automobil kojeg trenutak prije uopće nisam vidio. Povukao sam se u zadnji trenutak, a pretjecanje obavio nešto kasnije, mirno i sigurno.“

Dok vozimo, znamo kada, kako i kamo pogledati da dobijemo informacije koje uobičajena pažnja u vožnji ne obuhvaća. Znamo gdje se nalazi „mrtvi“ kut, a s iskustvom naučimo i što bismo u njemu mogli vidjeti. Što zapravo u retrovizorima vidimo? Mnogo toga. Pokazuju nam prošlost i sadašnjost, dajući informacije i sigurnost za donošenje odluka i usmjeravanje budućeg ponašanja.
Koliko često uopće stignemo pogledati u vlastite „retrovizore“? Znamo li gdje potražiti „skrivene“ informacije, gdje su naši „mrtvi“ kutovi? U žurbi obveza, rijetko stanemo i pogledamo (u) sebe, često si propustimo reći: „Ovo je bilo odlično, ovako osmišljena strategija očito pali; bravo ja!“, ili pak „Hm, s njim nikako ne uspijevam voditi konstruktivan razgovor. Što bih mogao drugačije, pa da ostvarim svoj cilj?“ U davnom svijetu naših predaka, u manjem opsegu aktivnosti, bilo je lakše uočiti u čemu je netko dobar, a u čemu ne. Današnji svijet od svakog pojedinca zahtijeva znanja i vještine na sve više polja istovremeno. U takvim je okolnostima lako ne primijetiti (i zanemariti) neke svoje jake strane, a isto tako i one koje bi bilo korisno razvijati.

Gdje se nalazi naš „mrtvi kut

Postoje informacije o nama samima koje znamo samo mi i gotovo nitko drugi. To su naše najdublje misli, emocije, stavovi ili preferencije, neke ideje ili osobine. One grade našu privatnu zonu. Uz nju, postoji i tzv. javna zona, i sačinjavaju je informacije o nama koje su poznate i nama samima, ali i drugim ljudima, našim bliskima, suradnicima, klijentima... Naša najdublja sjećanja, stara znanja, neki unutrašnji porivi, jedan dio strahova i težnji, smješteni su u području koje je ispod razine našeg svakodnevnog funkcioniranja, u tzv. sivoj zoni našeg podsvjesnog i nesvjesnog. Ograničeni kapacitet pažnje nama te podatke čini dalekima i nepoznatima, a taj dio nas ni drugi ljudi ne poznaju. Posljednja je zona ključna. U njoj se krije magija informacija koje o nama imaju drugi, a mi ih nismo opazili. Tu se krije naš „mrtvi“ kut, prostor ispunjen prilikama za osobni rast i napredak.

Vlastiti „špinat“

Zamislite da navečer, nakon poslijepodneva ispunjenog kontaktima s važnim klijentima i suradnicima, među prednjim zubima uočite komadić špinata koji ste jeli za ručak. Voljeli biste da vas je netko ranije upozorio na to? Zasigurno da. Što mislite koliko toga drugi o nama opažaju, znaju, vide, a to nam još nisu rekli? Bilo bi zgodno znati gdje se sve krije naš „špinat“. To je možda naša odlična strategija razgovora s teškim klijentom (koje nismo svjesni i ponekad je koristimo intuitivno, a mogli bismo ju koristiti češće), ili pak činjenica da, kad nam je do nečega jako stalo, (nesvjesno) govorimo preglasno i previsoko, pa djelujemo nesigurni i rijetko ostvarimo utjecaj. Tek kada za to znamo, možemo odlučiti: nastaviti tako, ili pak odabrati novi način.

Naša slika u tuđim očima

Većina nas se vjerojatno više puta iznenadila čuvši kako nas netko opisuje. Nekad je to ugodno, jer potvrđuje da nas vide upravo onakvima kakvi želimo biti, da uočavaju ponašanja i osobine koje želimo pokazivati. Ponekad je to iskustvo razočaravajuće, jer shvatimo da slika koju drugi imaju o nama ne odgovara onoj kakvu mislimo da smo izgradili, te kakvi želimo biti i djelovati. Saznati da neka ponašanja, proizašla iz najbolje namjere, drugu osobu smetaju ili dovode do neželjenih rezultata - može biti jako korisno. Koliko ste toga o sebi zaključili ili naučili samo zato što vam je to određeni broj ljudi više puta ponovio? Koliko ste puta o sebi saznali nešto sasvim novo? O sebi obično učimo, zaključujemo i mijenjamo se na temelju onoga što osjećamo i opažamo sami, no često zaboravimo da i drugi mogu vrlo točno opisati veliki dio naših karakteristika koje ne možemo sami spoznati.

Vrijeme darivanja

Dobronamjerna i konstruktivno oblikovana (usmjerena na opis ponašanja, a ne na etiketiranje osobe) povratna informacija može biti jedan od ljepših poklona. Ukoliko nam netko ne kaže stvari o nama samima kojih nismo svjesni, kako ćemo za njih saznati? Netko će nam to možda reći danima, mjesecima ili godinama kasnije, a neke stvari o sebi možda nećemo saznati nikada. I zato ponekad, u trenucima kada nam je teško, kad nas izazovi zaskoče sa svih strana, možda nećemo znati na što se to u sebi možemo osloniti, koju svoju snagu iskoristiti za svladavanje prepreka. S druge strane, može se dogoditi da ponavljamo greške samo zato što nam na njih nitko nije ukazao. U takvom je kontekstu puno teže rasti i razvijati se.

Stoga otvorimo oči i uši, poslušajmo što nam govore ljudi oko nas. Budimo spremni primiti poklon. Kakvim god nam se činio u prvom trenutku, u njemu možemo pronaći poticaj za dalje. Poticaj za učinkovitiji rad, unapređenje odnosa, osobni rast. Jednako tako, i sami trebamo preuzeti odgovornost te ljudima oko sebe reći kako ih vidimo. Podijelimo i mi svoje poklone. Pohvalimo svoje suradnike konkretnim opisom onoga što rade odlično, istaknimo klijentima zbog čega nam je ugodno raditi s njima, pokažimo zaposlenicima i članovima obitelji da vidimo njihov trud. Ukažimo i na onu drugu stranu, konkretnim opisom onoga što mislimo da bi se moglo raditi drugačije, bolje, no tek nakon što smo osobi pokazali da prepoznajemo i njene kvalitete. Takvim, odgovornim ponašanjem prema sebi i drugima, otvaramo (si) vrata za istinski kvalitetne, profesionalne i privatne odnose, one u kojima se možemo zajednički razvijati.

Učinite svaki dan prilikom za darivanje i uživajte u promatranju vlastitog rasta!

Vaš Ramiro tim

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.