Blog post coaching

Duhovi prošlosti

Tanja Pureta

U želji da riješe neke probleme ili frustracije u odnosu s drugim ljudima često pribjegavamo izvlačenju kostura iz ormara. Ti duhovi prošlosti su uvijek dobro došli kad nam nestane argumenata i vidimo da rasprava preteže na stranu druge osobe.

Ljeto je doba sunca, mora, prirode, lubenica, …, ali i doba u kojem se intenzivnije družimo s drugima: obitelji, prijateljima, kolegama. I dok jedva dočekamo tu priliku da se malo kvalitetnije posvetimo jedni drugima, jer čeznemo za pravom pažnjom i uživanjem u zajedničkim aktivnostima, često nas stvarnost zapljusne poput hladnog tuša, kada nam se dogodi situacija slična sljedećoj:

A: „Ako ćeš se opet, kao i prošlih godina, spremati za put dva dana, bolje je da i ne idemo, jer mi je već pokvareno zadovoljstvo.“
B: „A baš se javila prava osoba: nikad mi ništa ne pomažeš i još od mene očekuješ da sve bude savršeno. Pogledaj malo svoje mane prije nego kreneš optuživati druge!“
A: „Mogao sam i misliti da ćeš prebaciti krivnju na mene, jer to radiš uvijek. S tobom se nikada nije moglo razgovarati.“
B: „Razgovarati? Ti pod razgovorima podrazumijevaš svoje monologe u kojima ja ne mogu doći do riječi? Ta zašto i bih, kada ti moje riječi nikad ništa nisu značile…“

Ovakve situacije najčešće završavaju šutnjom i osjećajem teške beznadnosti zbog međusobnog nerazumijevanja. Veselje zbog druženja s osobom do koje nam je stalo odjednom se čini kao nedostižan san. Čini nam se kao da između nas i nje stoji neka velika prepreka, koju niti uz najbolju volju ne možemo premostiti. Koji je uzrok ovakvih situacija i imamo li ikakav utjecaj nad njima?

Zamke prošlosti

Ukoliko analiziramo sadržaj rečenica izgovorenih u prethodno opisanoj situaciji, vrlo brzo nam postaje jasno da se sve one odnose na opisivanje negativnih iskustava iz prošlosti. Ukoliko jedna osoba krene u razgovor s izvlačenjem nekog prošlog konflikta, najvjerojatnije je da će joj biti uzvraćeno protuoptužbama – također izvađenim iz prošlosti. S obzirom da se tako čitav kontekst odnosa stavlja u prošlost, vjerojatnost da razgovor završi u pozitivnom i konstruktivnom tonu je ravna nuli. Zašto je tako?

1. Prošlost se ne može mijenjati

Prošlost je završena priča. U prošlim situacijama smo reagirali kako smo znali i umjeli, i to je rezultiralo određenim posljedicama. Ponekad bi voljeli da se možemo vratiti i odreagirati drugačije, ali to je jednostavno nemoguće. Zato su svi razgovori o tome što bi bilo da je bilo, jednostavno bespredmetni. Bilo pa prošlo.

2. Prošli konfliktni događaji prepuni su teških emocija

Kada se sjetimo nekih prošlih konflikata osjećamo se jako loše – bilo zbog toga što je nas netko povrijedio ili zbog toga što smo mi nekoga povrijedili. Ti osjećaji se znaju javiti u sadašnjosti istim ili višim intenzitetom kao i u konkretnoj prošloj situaciji, a dodatnu težinu im daje i činjenica da se sada više ništa ne može promijeniti. Tada ulazimo ili u nerješivo samosažaljenje ili u potrebu da te probuđene emocije prenesemo na drugu osobu koja nam je zadala bol. Drugim riječima, u tim situacijama ponovno ranjavamo i sebe i drugu osobu te tako samo produbljujemo međusobni jaz. To završava tako da u nekom trenutku ponovo potisnemo te emocije i osiguramo površni mir, koji vrlo uskoro biva uzburkan opet istim neriješenim emocijama.
 
3. Prošlost nam oduzima energiju i daje osjećaj nemoći

Ako stalno razmišljamo o prošlim konfliktima, onda su u njima zarobljeni i naši odnosi s konkretnom osobom i mi sami. Tada osjećamo nemoć da bilo što promijenimo, što nam oduzima energiju za sadašnjost i budućnost, pa nam se sve čini već unaprijed besmisleno. Počinjemo se miriti s time da ćemo imati odnose koji će uvijek biti potencijalna tempirana bomba, jer uvijek možemo očekivati da će netko izvući nekog aduta iz prošlosti i čitav odnos staviti u pat poziciju. Drugim riječima, postajemo taoci vlastite prošlosti, bez nade da će nas ona ikada ispustiti iz svojih kandža.

U kojem jezeru plivati?

Unatoč tome što je čitava situacija opisana prilično beznadno, dobra vijest je da itekako imamo moć osloboditi se iz takvog čudnog ropstva. Naime, prošlost nas sigurno neće pustiti tek tako, jer na svojoj strani ima moćne saveznike – osjećaje krivnje i samosažaljenja, koji nas poput vira trenutačno mogu usisati i dugo ne puštati. Međutim, ono što možemo učiniti je da uopće ne ulazimo u to jezero puno opasnih virova! Puno sigurnije i mudrije je plivati u jezerima sadašnjosti i budućnosti. Kada smo u sadašnjosti možemo slobodno analizirati naš trenutačni odnos i dogovoriti se oko toga što želimo. Tada bi naša hipotetska situacija izgledala na sljedeći način:

A: „Volio bih da se brže spremimo za put, kako bi stigli na odredište prije mraka.“
B: „Vrlo rado, ali će mi u tom slučaju trebati tvoja pomoć.“
A: „U redu. Što ja trebam napraviti?“
B: …

Na taj se način uistinu rješava trenutačni problem i značajno osnažuje odnos. I zato trebamo biti u sadašnjosti, a prošlost tretirati jedino kao vrijednu riznicu mudrosti zasnovanu na iskustvu. Naime, što je teže prošlo iskustvo, to snažniju poruku ima za nas – da u sadašnjosti pronađemo način kako u sličnim situacijama reagirati mudrije. Sve što nam se dogodilo trebamo gledati kao životnu školu, koju smo morali proći kako bi znali izgraditi sadašnjost i budućnost kakvu želimo, trebamo i zaslužujemo.

I uvijek je dobro prisjetiti se mudrih riječi Ane Frank: „Kako je divno to što nitko ne treba čekati niti jedan trenutak prije nego počne poboljšavati svijet!“

Uživajte u sadašnjosti i veselo izgrađujte budućnost!

U ime Ramiro tima

Tanja

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.