Iskrenost traži odgovarajuće mjesto, vrijeme i pristup

Tanja Pureta

Emocije su naš prirodni, automatski odgovor na podražaje iz okoline i tu su da nam ukažu ako nešto nije u redu. Ipak, njihovo iskazivanje, osobito u poslovnom kontekstu, zahtijeva uključivanje razuma i promišljanje o mjestu, vremenu i načinu. Zašto bezrezervna iskrenost nije uvijek vrlina osvijestite na sljedećem primjeru.

U sobi za sastanke vladala je napeta atmosfera. Direktor je upravo vodio pregovore za dobivanje velikog posla, ključnog za spas tvrtke u ovim izazovnim vremenima. Osjećao se sigurno i spremno te je bio usmjeren na pobjedu, premda su potencijalni klijenti bili vrlo zahtjevni pregovarači. Situacija se upravo približavala svome vrhuncu, kada u sobu naglo bane tehnički direktor te hladnim i ozbiljnim glasom pozove direktora na trenutak van. Direktor se skamenio – znao je da se nešto ozbiljno dogodilo kada ga je kolega imao potrebu prekinuti u ovako važnom trenutku. Izašao je van u napetom iščekivanju vjerojatno loših vijesti koje zahtijevaju neku njegovu hitnu odluku.

Međutim, ono što je uslijedilo nadišlo je i njegova najcrnja predviđanja. „Dajem neopozivu ostavku“ hladno i odlučno je izjavio tehnički direktor. „Jutros si mi lagao u lice kada si rekao da još nismo dobili odluku iz Ministarstva, iako je ona još od jučer popodne na tvome stolu, otvorena i sasvim sigurno pročitana. Potpuno si me razočarao. Pitam se znam li uopće tko si. Koliko si mi puta lagao? Što si mi još radio iza leđa?“ Direktor je gotovo prestao disati. Uopće nije znao što odgovoriti.

Direktorova odluka o prešućivanju istine

Istina je da je jučer stigla odluka iz Ministarstva, koja je u sebi sadržavala neke nepovoljne ocjene projekta za koji je bio odgovoran tehnički direktor. On je kolegu dobro poznavao i znao je da bi mu pokazivanje odluke, bez prethodno dobro osmišljenog načina na koji će mu to iskomunicirati, izazvalo veliki stres i vjerojatno ga navelo na neke štetne i nepotrebne poteze, čime bi samo dodatno pogoršao situaciju. Situacija je bila rješiva, ali je zahtijevala da tehnički direktor preispita i po mogućnosti ublaži neke svoje stavove. Sve to nikako nije stigao pripremiti prije današnjeg važnog sastanka, pa je u trenutku upita kolege o pismu, odlučio da je pametnije slagati da nije došlo, nego se upustiti u tog trenutka unaprijed izgubljenu bitku.

Nagli izljev iskrenosti donosi iscrpljenost i odnosi poslovnu priliku

Direktor se počeo nemušto ispričavati te tražiti da razgovaraju u miru nakon sastanka, na što je kolega postajao sve bjesniji i sipao sve veće uvrede. Direktor je osjećao kako sva energija izlazi iz njega te mu je postalo posve svejedno kakav će biti rezultat sastanka s potencijalnim korisnikom, kada bez tehničkog direktora poduzeće ionako neće moći napraviti traženi projekt. Kolega je demonstrativno otišao, a direktor se vratio na sastanak. Uopće se nije mogao koncentrirati na pregovore, niti je mogao objasniti svoje novo raspoloženje. Pregovarači su, zatečeni naglim obratom u direktorovom raspoloženju, naravno, pretpostavili da se nešto ozbiljno dogodilo u tvrtki, a to je negativno utjecalo na njihovo povjerenje i volju za nastavkom pregovora. Brzo su zaključili sastanak i otišli.

Bujica neizvjesnosti ruši organizacijsku klimu

Direktor se potpuno obeshrabren uputio u svoju sobu. Osjećao je da mu se srušio svijet, a da on nema nikakve volje početi ga ponovo graditi. Gledao je odsutno u neku točku na zidu, jer mu je svaka misao predstavljala veliki napor. Čuo je kako u sobu njegove tajnice ulaze zaposlenici i kako uznemireno šapuću te je znao da se upravo u ovom trenutku tvrtkom šire priče o propasti, dodatno hranjene strahom, neizvjesnošću i nedostatkom pravih informacija. Samo jednu prostoriju dalje od njega, organizacijska klima se strmoglavljivala u bezdan.

Uto začu poznati glas. Tehnički se direktor nadmudrivao s tajnicom kako bi ga pustila glavnom direktoru. Ušao je i pomirljivim, čak pomalo i ležernim, glasom odmah s vrata upitao: „Čuj, a da odemo na jedan dobar ručak, pa da lagano popričamo o svemu što se dogodilo danas?“

Zloporaba iskrenosti i autentičnosti

Direktor nije mogao vjerovati očima i ušima dok je gledao prizor koji se pred njim upravo događao. U pojavi kolege nije nazirao nimalo nelagode, kajanja, niti volje da se barem ispriča za situaciju koju je prije pola sata izazvao svojim izljevom bijesa. Ništa. Samo ležeran poziv za ručak, kao da se ništa nije dogodilo. „Izgubili smo korisnika, ti si dao otkaz i naš odnos je prilično narušen. Ne znam kako bih o svemu tome mogao lagano i ležerno pričati.“ polagano je izgovorio direktor, premda je u njemu sve kipjelo od ljutnje i očaja. „Ma daj, o čemu pričaš! Ti si mi lagao i to me je jako naljutilo i razočaralo.“ odgovorio je tehnički direktor. „Zar nisi mogao pričekati da završi sastanak koji nam je svima bio jako važan, a ne ga prekinuti svojim izljevom iskrenosti?" nastavio je direktor. „Ja nisam proračunat kao ti, pa da mogu odgoditi svoje emocije. Ako me preplave, onda u tom trenutku trebaju izaći van i to je onda ono pravo i autentično. Kakva bi to bila iskrenost kada bih ja odlučivao kad će moje emocije izaći van. Ako ih mogu kontrolirati, to znači da mi zapravo i nije stalo, te da glumim. To je onda manipulacija, a ne iskrenost.“ ponovo se iznervirao tehnički direktor.

Poplavu emocija razum može odlično kanalizirati za dobivanje plodne komunikacije

„Hm, da. Znači, ja oko onoga što se dogodilo ne trebam praviti dramu, odnosno čudiš se što sam iznenađen tvojim ležernim pozivom za ručak, a ti imaš pravo izraziti svoje autentične emocije kad god ti dođu. Vrlo zanimljivo izražavanje jednakosti. Također, svoje emocije stavljaš na više mjesto nego dobivanje posla koji nam je, kao što i sam znaš, ključan za opstanak. Sa svojim „autentičnim“ ponašanjem ugrozio si tvrtku, mene, sebe i naš odnos. Porazbijao si pola staklane i sad se ponašaš kao da je sve u redu. Jesi li uopće mislio na to što želiš postići svojim ponašanjem i kakve ćeš posljedice izazvati, ili ti je izražavanje emocija u trenutku kad se pojave važnije od svega? Je li iskrenost manja kad se odgodi njeno izražavanje? I ja sam ti jučer mogao pokazati pismo iz Ministarstva i optužiti te za loš projekt, pa mi to nije bilo ni na kraj pameti. Imam povjerenja u tebe i tvoje odluke te mi je jako važno zajedno s tobom riješiti problem na najbolji način za sve. Iskreno bih pričao o problemu, ali na pravom mjestu, u pravo vrijeme i na pravi način. To su nužni preduvjeti da naš razgovor uspije te da krenemo prema zajedničkom cilju. Emocije su tu da ukažu da nešto nije u redu, ali ako ih se stihijski pusti, one će poput požara uništiti sve. Razum odlučuje kako riješiti problem i tada emocije mogu dati snagu da se sve dobro riješi. Izbor je tvoj, a jedini kompas ti treba biti jasna namjera što, u stvari, želiš postići: izraziti emocije ili riješiti problem. Tada će ti biti i sasvim jasno kakav put trebaš izabrati. Izabereš li konstruktivan put, bit ćeš autentičan – čovjek.“

Uživajte u svojoj pravoj konstruktivnoj autentičnosti!

U ime Ramiro tima

Tanja

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.