Međufunkcionalna suradnja nadrasla poziciju „lijepo za imati“, već je postala zahtjevan i često bolan preduvjet za HR timove koji žele zadržati ili izgraditi stvarnu stratešku relevantnost. Prema istraživanjima McLean & Companyja, strateški utjecaj HR-a posljednjih godina ne samo da ne raste, nego jasno stagnira, a manje od 50% organizacija danas izvještava da HR doista djeluje kao ravnopravan partner u planiranju i provedbi poslovne strategije. Još zabrinjavajuće je to što se taj postotak dodatno smanjuje tijekom posljednje dvije godine, što nedvosmisleno upućuje na produbljivanje jaza između potencijala koji HR ima i stvarne uloge koju ima u ključnim poslovnim odlukama.
Drugim riječima, unatoč retorici o strateškom HR-u, praksa pokazuje da se HR u mnogim organizacijama i dalje percipira kao operativna ili administrativna funkcija, a ne kao su-kreator poslovnog smjera. Taj raskorak ne nastaje slučajno, već je rezultat nedovoljne integracije HR-a u međufunkcionalne procese, kao i izostanka sustavne suradnje s linijskim menadžmentom, financijama, IT-jem i ostalim ključnim poslovnim funkcijama.
Međufunkcionalna suradnja nije opcionalna
Ova stagnacija dolazi upravo u trenutku kada se organizacije suočavaju s dosad neviđenom razinom poslovne složenosti i neizvjesnosti. Tržišta se mijenjaju brže nego ikad, zahtjevi za novim kompetencijama rastu, a očekivanja zaposlenika postaju sve raznolikija i zahtjevnija. Uz to, regulatorni pritisci, demografske promjene i ubrzana digitalizacija dodatno kompliciraju upravljanje ljudskim resursima. U takvom kontekstu, HR više ne može funkcionirati u silosima niti si može priuštiti ulogu izolirane podrške koja reagira tek kada se problem već pojavi.
Ako želi biti relevantan, HR mora biti duboko uključen u temeljne poslovne prioritete, razumjeti operativnu realnost organizacije i aktivno sudjelovati u donošenju odluka koje oblikuju budućnost poslovanja. Bez snažne međufunkcionalne suradnje, HR-ov potencijal ostaje neiskorišten, a njegova uloga svedena na izvršavanje odluka koje su već donesene drugdje.
Strateški utjecaj za upravljanje ljudskim resursima je u suradnji
Istraživanje tvrtke McLean & Company na temelju jasnih podataka daje jasnu poruku: strateški utjecaj odjela za upravljanje ljudskim resursima temelji se na suradnji. Njihovi podaci pokazuju da kada je odjel za upravljanje ljudskim resursima aktivno uključen kao partner u planiranje i provedbu poslovne strategije, organizacije imaju 3,2 puta veću vjerojatnost da će biti visoko strateški usmjerene. To je ogromni dobitak za svako poduzeće koje stvara tržišnu prednost.
Implikacija je jasna. Upravljanje ljudskim resursima neće postati strateški važan faktor zbog toga što je prisutan na sastancima. HR svoju važnost treba zaslužiti dosljednim i aktivnim traženjem prostora za suradnju s drugim funkcijama kao što su pravna, financijska, marketinška i IT. Ova partnerstva omogućuju HR-u da uskladi odluke o ljudima s financijskim stvarnostima, razmatranjima rizika, tehnološkim planovima i vrijednostima poduzeća.
Međufunkcionalna suradnja je temelj
Jedan od najjačih pokretača učinkovite suradnje je jasno artikulirana strategija usmjerena na upravljanje ljudskim resursima. Kada HR definira i komunicira koherentnu strategiju za ljude, stvara početnu točku za razgovore s drugim funkcijama i tako povezuje talente, vodstvo, kulturu i razvoj kompetencija sa širim organizacijskim ciljevima.
Ova jasnoća pomaže drugim odjelima da vide kako rad HR-a podržava rezultate koji su im važni – bilo da se radi o produktivnosti, usklađenosti, inovacijama ili korisničkom iskustvu. Bez ovog strateškog sidra, HR inicijative riskiraju da se smatraju fragmentiranima, taktičkima ili nepovezanima s poslovanjem.
Govorenje jezikom poslovanja
McLeanovo izvješće također ističe kritičan nedostatak vještina. HR mora naučiti komunicirati jezikom drugih odjela. Strateški utjecaj se gubi korištenjem HR terminologije. Financije reagiraju na brojke i povrat ulaganja, pravni odjel na ublažavanje rizika, IT na sustave i skalabilnost, a komunikacija na vrijednosti i ugled.
HR lideri koji mogu prevesti uvide i potrebe koje upravljanje ljudskim resursima ima u ove pojmove dramatično povećavaju svoj kredibilitet i utjecaj. Primjena tuđih jezičnih konstrukcija ne vodi napuštanju HR stručnosti, već upravo obrnuto. Radi se o tome da se ona iskaže na načine koje će njihovih partneri iz drugih funkcija u cijeloj organizaciji bolje razumijeti. Za upravljanje ljudskim resursima ovo je trenutak da se vrati i ojača strateška pozicija unutar poduzeća. Međufunkcionalna suradnja je mehanizam kojim ljudski resursi mogu oblikovati budućnost rada, poticati učinak i postati nezamjenjivi za provedbu poslovne strategije.
Photo by fauxels: https://www.pexels.com/photo/photo-of-people-doing-handshakes-3184420/
