Američka Vlada predložila je zakon prema kojemu bi se granica osobnog dohotka za prekovremeni rad podigla na 50.400 USD godišnje. 1975. čak 62% zaposlenih imalo je pravo na isplatu prekovremenih sati. Danas je to svega 8%. Prag je zadnji put podignut 2004., no neznatno, na 23.660 USD. To je bilo tek malo iznad granice siromaštva za četveročlanu obitelj. Kontrola prekovremenog rada očito nije svugdje dobro došla i često se radnici iskorištavaju na taj način. Milijuni pripadnika srednje klase prekovremene sate i dalje odrađuju besplatno. Prema novom zakonu oko 13,5 milijuna dodatnih radnika steklo bi prava na isplatu prekovremenih sati. Ukoliko zakon prođe, očekuju se razne reakcije poslodavaca. Jedni će podići plaće kako bi zaposlenici prekoračili novi prag. Drugi će rezati prekovremene sate te zapošljavati nove radnike kako bi se nadoknadile potrebe. To je zapravo bila temeljna intencija kada su 1938. plaćeni prekovremeni sati bili prvi put izglasani za vrijeme Velike depresije. Predviđa se da bi novi zakon mogao stvoriti 117.000 novih radnih mjesta, ali je pitanje kako će menadžment raznih poduzeća pokušati utjecati na njega.
Ustrajnost Misty Copeland
Misty Copeland članica je prestižnog American Ballet Theatre. Ovo proljeće debitirala je u dvostrukoj glavnoj ulozi Odette i Odile u Labuđem jezeru. A prije par dana postala je i njihova primabalerina, prva crnkinja primabalerina u povijesti ove prestižne baletne trupe! No, Misty nije prošla klasičan put jedne balerine. Osim svog porijekla, prvoj lekciji baleta prisustvovala je tek s 13 godina. U svega četiri godine je morala savladati ono što balerine svladavaju tijekom desetak godina prije početka profesionalne karijere. Upitana što smatra osnovnom odlikom svoga karaktera odgovorila je: ustrajnost.
A ustrajnost i povjerenje u vlastite snage joj je sigurno trebala. Svijet baleta je naporan sam za sebe i iziskuje ulaganje izuzetnog truda. Postići ovakav uspjeh nakon što kreneš praktički deset godina nakon ostalih, stvarno je izuzetno postignuće! Kako je sama rekla, svakoga dana dokazuje i publici i sebi da može održati jednaku razinu izvedbe kroz čitavu predstavu. I to radi bez obzira na to kako se tog dana osjećala.
Prekomjerni rad tjera ljude da gladuju
Izvještaj američkog Instituta za rad i ljudska prava ima samo loše vijesti za vodstvo u kineskoj tvornici Zhen Ding. Silan razvoj korištenja elektroničkih uređaja od ove je tvornice napravio jednog od najvećih proizvođača. U toj tvornici se, između ostalog, proizvode dijelovi za Apple i za Amazon Kindle. Radnici rade do iznemoglosti tako da za vrijeme pauze radije spavaju nego jedu. Tjera ih se da rade 65 sati tjedno, a ciljevi proizvodnje se povećavaju iz dana u dan. Spavaju na drvenim krevetima, a često ne stignu niti do toaleta. Apple je izjavio da je svjestan problema u Zhen Ding tvornici te da očekuju daljnji rast potražnje za njihovim proizvodima. Otkrili su i falsificiranje izvještaja o plaćama kako bi se prikrio pretjerani prekovremeni rad.
To predstavlja temeljno kršenje Appleovog Kodeksa ponašanja dobavljača. Stoga dok ne dokaže da je ispravila lažne izjave u prikazivanju plaća, tvornica neće dobivati nove narudžbe. Prema Apploveim pravilima, maksimalni radni sati unutar njegove mreže dobavljača mogu biti čak 60 sati tjedno. Slični su uvjeti otkriveni i kod ostalih vodećih proizvođača elektronske opreme, poput Della, IBM-a, Motorole ili Sonyija.
