Pogreške - koliko nas uče

Ramiro

Na greškama se uči je saznanje za koje treba hrabrosti da bi se primijenilo pa to čine samo rijetki, a većina propušta prilike koje im se pružaju. Iznimno je važno dozvoliti greške i sebi i drugima jer su greške najbolji način učenja!

Prošlo je nekoliko mjeseci od moje zadnje Tajne uspjeha Što nas zapravo pokreće, u kojoj sam govorila o onome što nas zapravo u životu gura da idemo naprijed te želimo više od sebe.

U međuvremenu sam mnogo razmišljala o tome kako zapravo, kad želimo postići nešto više (u bilo kojem smislu), to nužno sa sobom nosi i neke, za nas pomalo neugodne popratne posljedice. Posljedice koje nazivamo pogreškama. I koje će se sigurno dogoditi. I za koje često mislimo da ih nećemo moći podnijeti. Netko će se njima obeshrabriti, netko će se ljutiti, a netko će bez obzira na njih, ili baš usprkos njima, odmah ustati i krenuti dalje

Priča o pogreškama

Kroz naš život - tijekom školovanja, na poslu, u obitelji i sl. često smo okruženi pričama o tome kako je loše raditi pogreške i da se one nikako i nikada ne smiju događati. Sama riječ pogreška u sebi nosi prilično negativnu konotaciju, tako da ju izgovaramo gotovo sa strahom i pogleda uperenog u pod. Razjapljenih usta i razrogačenih očiju slušamo o tome što se „grešnoj“ osobi dogodilo, uz puno neodobravanja i odmahivanja glavom i rukama.

Uzrok ovome možemo pronaći još u našem djetinjstvu. Prije samo nekoliko dana sjedila sam u parku i uživala u toplom, ranoproljetnom danu. Na igralištu do mene čula se graja mnoštva djece koja su se igrala lovice, skakala po pijesku i zibala na ljuljačkama. U tom trenu ugledala sam jednu malenu djevojčicu koja je odlučila uzeti malo trave i zemlje s travnjaka. Uto ju spaze njeni roditelji i sinkrono potrče prema njoj vičući „Ne, Eva, ne to dirati, to je bljak!“, brzo čisteći njene rukice. Djevojčica ih je zbunjeno gledala, a kad je pokušala opet ponoviti isto, i majka i otac bi joj prijetećim prstom pokazali da se to ne smije.

Slično tome, i tijekom našeg školovanja učimo da je loše griješiti - npr. prilikom provjere znanja uvijek je bolje znati točan odgovor. Točni odgovori uvijek rezultiraju višim ocjenama te posljedično većim uspjehom u školi. Koliko puta su profesori izjavljivali: „Vani je kompetitivan svijet i morate se za njega pripremiti!“. Ovo potonje i jest točno, no radimo li ovu pred-pripremu na pravi način?

Gledajući ove situacije, nije iznenađujuće da se plašimo grešaka i da kao društvo sve više razvijamo fobiju na njih. Nitko od nas ne želi biti osoba koja je „talasala“ pa pogriješila, nitko od nas ne želi da takva situacija bude vidljiva pa da nas prijatelji, kolege, rodbina i sl. gledaju očima u kojima piše „Trebao/la si više paziti, ja to nikad ne bih tako napravio/la.“

Per aspera ad astra

No, jesmo li uvijek u pravu misleći na taj način i hoće li nas takvo razmišljanje odvesti do naših najvećih postignuća? Upravo nam izreka Kroz trnje do zvijezda govori da nije uvijek sve tako iznimno lako i jednostavno i da, ako želimo postati zaista izvrsni u svemu što radimo, moramo ponekad proći i teži put, koji će – htjeli mi to ili ne – zahtijevati da tu i tamo napravimo neku pogrešku. Pravi pogled na pogreške jest da su one temelji našeg puta ka izvrsnosti – ključne za naš osobni i profesionalni rast i kreativnost. Ako samo razmišljamo o tome hoćemo li nešto postići ili ne, bez da svoju pažnju usmjerimo i na putovanje ka tom postignuću, teško možemo na pravi način učiti o sebi i svijetu koji nas okružuje.

Drugim riječima, kako je to izjavio William James:

Bez pogrešaka, kako bismo znali na čemu trebamo poraditi?

Život bez greške

Dakle, nema univerzalnog načina na koji bismo se zaštitili od pogrešaka: realnost je tu i ona dapače zahtijeva pogreške. Ono što jest pod našim utjecajem, je način na koji ih doživljavamo. Ukoliko greške vidimo kao nešto katastrofalno i nešto što će zauvijek ostati uklesano u kamenu, naše ponašanje će vjerojatno biti prilično zakočeno, jer ćemo se plašiti toga što će drugi misliti o nama ako napravimo grešku. Druga opcija je da ćemo biti skloniji burnom nastupu, u kojem ćemo u pravilu okrivljavati okolnosti za naše neuspjehe, nastojeći ih sakriti od drugih.
S druge strane, ako greške vidimo kao izazov i nešto na čemu možemo i trebamo poraditi kako bi postali izvrsni, otvorili smo si jednu u potpunosti novu perspektivu u kojoj letimo na krilima kreativnosti i prava na rast. Sukladno tome, evo nekoliko savjeta kako se osjećati bolje kada pogriješimo:

Kako da greške budu bubamare, a ne slonovi

1. Priznavanje pogreške:
Priznavanje da se greška dogodila vjerojatno je najteži korak - ključ je stati na loptu, duboko udahnuti i priznati najprije samima sebi: „Ok, greška se dogodila, nitko nije savršen, vidio/vidjela sam što mogu bolje i pokušat ću to primijeniti drugi put.“

2. Istraživanje greške
Radim li ovu konkretnu pogrešku često? Ako da, kako to mogu spriječiti drugi put? Kako da doskočim ovom izazovu? Primjerice, ako stalno zaboravljamo napisati određeni izvještaj za svog nadređenog, možda možemo postaviti podsjetnik tjedan dana prije roka ili osigurati da nas kolega podsjeti kad se bliži rok.

3. Konstruktivna i nekonstruktivna kritika
Nekad uzimamo k srcu sve vrste kritika, a nekad nas niti jedna ne dodirne i potakne na promjenu. Umjesto ovog „sve ili ništa“ pristupa, bitno je početi razlikovati ove dvije vrste kritike i svjesno se usmjeriti samo na konstruktivne, kako bismo nešto naučili iz njih. Ukoliko i dalje nismo na sigurni je li kritika bila konstruktivna, dobra ideja je razgovarati s nekim od povjerenja, kako bismo dobili mišljenje sa strane.

4. Učenje, učenje, učenje
Često se dogodi da se, zbog straha od greške, držimo samo onoga u čemu smo dobri, jer smo tu sigurni i znamo se nositi sa svim izazovima koji se mogu dogoditi. Umjesto da ostanemo u toj udobnoj zoni, svjesno prihvatimo neku novu odgovornost ili neko novo područje učenja, unatoč tome što znamo da ćemo na putu sigurno napraviti i neke veće ili manje greške, jer je to jedini način da razvijemo svoje potencijale i time si život napravimo boljim, lakšim i zanimljivijim. Jer kad zamislimo ono što želimo i možemo postati, cijena koju ćemo platiti u ponekoj greški na putu do tog cilja je uistinu zanemariva.

I za kraj, jedna izreka kojom bih htjela zaokružiti ovu Tajnu uspjeha:

Život u kojem su se radile pogreške jest ne samo časniji, nego i korisniji od života u kojem se nije radilo ništa.
George Bernard Shaw

Želimo vam travanj pun uspjeha na putu do ostvarenja vaših snova!

Vaš Ramiro tim

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.