Život je prepun trenutaka u kojima trebamo napraviti odabir. Odlučiti. Koliko nam donošenje odluka teško pada i zašto nastojimo izbjegavati odluke kad god nam se pruži prilika?
Kroz cijeli životni vijek od ljudi se očekuje da nešto odlučuju, tako da je donošenje odluka neizbježna stvar. U djetinjstvu većinu odluka umjesto nas donose naši roditelji. Tada se naše mišljenje više-manje i ne uzima u obzir, a za većinu ozbiljnih odluka ionako nismo dovoljno zreli. Kako starimo i sazrijevamo, naše sposobnosti odlučivanja sve više dolaze na vidjelo. Ne postoji neka dob u kojoj možemo reći da smo dovoljno zreli za samostalno odlučivanje. Svatko je po tom pitanju drugačiji, a na to koliko smo spremni za donošenje odluka utječu i životne situacije. Različite okolnosti ponekad natjeraju ljude da donose važne životne odluke „prije vremena“. Suprotno tomu, neki ljudi se nikada ne pomire s činjenicom da moraju odlučivati, pogotovo ako njihova odluka utječe na druge. Dakle, kao i u mnogočemu drugome, individualne razlike jako se ističu i u donošenju odluka.
Većina odluka koje donosimo su svakodnevne i uobičajene. Što odjenuti na posao? Koje cipele obuti? Što ćemo ručati kada dođemo kući? Hoćemo li jutrom popiti kavu ili čaj? To su pitanja koja si svi svakodnevno postavljamo. Možda niste toga uvijek svjesni, ali svaki odgovor na ovakva i slična pitanja je zapravo jedna vaša odluka. Pa ipak najčešće ne smatramo da smo donijeli neku odluku time što smo odabrali odjevnu kombinaciju za današnji dan. Ovo je samo jedan pokazatelj toga koliko nam je odlučivanje prirodno i utkano u naš način razmišljanja. Bez donošenja odluka ne bismo mogli provesti niti jedan dan. Čak i ako ih vješto izbjegavamo, okolina ili situacija nas na to primoraju.
Donošenje odluka je pravo i odgovornost
Spomenuli smo kako je donošenje odluka svakodnevno. No, ponekad su te odluke i velike te vjerujemo da nam značajno usmjeravaju život. Skloni smo nazivati ih „važnim životnim odlukama“. Trebali bismo imati pravo da donosimo takve odluke, ali baš zato što su važne, one sa sobom nose određene odgovornosti. Za ljude je bitno da razumiju te odgovornosti te nauče kako se s njima nositi. Koji fakultet upisati? Koji posao prihvatiti? Je li ovo osoba kojoj želim dati povjerenje i predati se građenju zajedničke budućnosti? Trebam li dati otkaz i krenuti dalje ili je mudrije ostati tu gdje jesam? Želim li živjeti blizu doma, ili se otisnuti u bijeli svijet u potrazi za nečim boljim? Trebam li se i dalje nastaviti truditi ili je došlo vrijeme da prekinem suradnju s ovim članom svog tima?
Jednom kad naiđemo na takva pitanja, itekako zastanemo. Tada često pomislimo kako bismo najradije pobjegli i prepustili donošenje odluka nekom drugom. Ponekad i danima ne spavamo. I mnogo je razloga tome. Teško nam je preuzeti odgovornost. Bojimo se nepoznatog i mogućih posljedica. Strah nas je hoćemo li sutra požaliti zbog svog odabira. Ipak, negdje duboko u sebi, svjesni smo da rijetko kad postoji idealna opcija, čiji je odabir kristalno jasan. Istovremeno, naučeni smo čekati jasan osjećaj, znak, koji će nam bez ikakve sumnje reći – napravi to! Tada se javljaju rečenice poput: u jednom trenutku će ti postati jasno; unutarnji glas će ti reći; jednostavno ćeš znati… Upravo one nam postaju najveći neprijatelji. Što je puno češća realnost? Hoćemo li zaista čuti glas koji će odlučiti umjesto nas?
Koliko često postoji jedini ispravan izbor?
Stvarnost u sebi krije jednu sasvim drugu priču. Kristalno jasni izbori su rijetkost, a ne pravilo. Tri su glavna razloga tome. Kao prvo, većina situacija, odnosno opcija između kojih se dvoumimo, istovremeno u sebi nosi i pozitivne i negativne karakteristike. Dakle, većina situacija ima i potencijale, ali i rizike. Drugo, koliko god imali sjajnu sposobnost predviđanja potencijalnih ishoda naših odluka, mi nikad ne možemo u potpunosti biti sigurni. Ne znamo hoće li nas određeni odabir dovesti upravo tamo gdje želimo stići. Treće, odabir koji smo napravili u određenom trenutku, koliko god on dobar bio, ne garantira zadovoljstvo i uspjeh u budućnosti. Kvaliteta neke odluke neće se samo ogledati u tome jesmo li napravili dobru analizu situacije, izvagali pluseve i minuse. Nije važno samo jesmo li predvidjeli posljedice i sukladno tome donijeli logičan zaključak. Kvaliteta odluke će u najvećoj mjeri ovisiti o tome kako ćemo ju provesti! Hoćemo li ju iskoristiti za sve pozitivne promjene koje u sebi nosi? Hoćemo li biti ustrajni i istovremeno fleksibilni kad naiđu neočekivane okolnosti? Hoćemo li znati prepoznati i iskoristiti mogućnosti, kao i uspješno reagirati na poteškoće?
U većini okolnosti u kojima trebate nešto odlučiti nema nekog „točnog odgovora“ i jednog pravog izbora. To svakako ljudima dodatno otežava donošenje odluka, zbog čega ih počnu još više izbjegavati. No, treba se pomiriti s činjenicom da svijet ne funkcionira po crno-bijelom obrascu i da često nema jednog točnog rješenja. Ne postoje niti univerzalni „tips and tricks“ za donošenje odluka koji može biti primjenjiv za sve pojedince. U većini životnih situacija vi sami odlučujete koji su izbori ispravni za vas.
Prevelika očekivanja koja postavljamo pred sebe
Vjerojatno svi vi duboko u sebi sve ovo već znate! Ipak, svejedno se pri odlučivanju najčešće dovedete u stanje kao da je pitanje života ili smrti. Pogotovo ako je donošenje odluka usmjereno na nešto vama važno. Zašto? Prvenstveno, očekujemo od sebe da budemo nepogrešivi i donesemo odluku iza koje ćemo zauvijek stajati svim svojim tijelom i dušom. Zatim, ponašamo se kao da uistinu postoji jedina ispravna odluka. Nadalje, osjećamo kao da će trenutak u kojem donosimo odluku zauvijek i nepovratno definirati nas i naš život. Sve pogrešno i preuveličano! Ne postoji gotovo ništa za što možemo sa sigurnošću reći da nećemo promijeniti mišljenje oko toga. Također, ne postoji idealna opcija. I konačno, najvažnije od svega, nas kao osobu ne definira (niti bi smio definirati) samo jedan trenutak. Ono što nas definira je ono što radimo i kako djelujemo kroz cijeli život.
Da, zasigurno ima odluka koje jesu svojevrsno pitanje „života ili smrti“. Također, ima i odluka gdje nema više povratka, odnosno gdje jednom kad smo krenuli u nešto, nema odustajanja. Primjerice, odluka da se ima dijete. No, budimo iskreni, mi si jednaku težinu odlučivanja često natovarimo i kad se nađemo u puno bezazlenijoj situaciji. Takvi slučajevi su najčešći onda kad odluka ovisi samo o nama. Dakle, ne možemo „okriviti“ vanjske okolnosti ili druge ljude za moguće posljedice. Odabir nas sam po sebi straši. Straši još i više kad mu dodatno damo preveliku težinu te zaboravimo uživati u fantastičnoj činjenici da uopće imamo izbor. A sve zbog toga što previše očekujemo od sebe samih!
Što kad se uhvatimo u zamku straha od donošenja odluke?
Kada vas donošenje odluka uznemiri, za početak je najbolje smanjiti brigu. Laičkim rječnikom – odahnuti, stati i udahnuti. Podsjetiti se da smo se u životu već puno puta našli u različitim situacijama, s kojima smo se hrabro suočili. I uspješno ih razriješili (i kad nisu bile naš odabir). To govori o našoj sposobnosti da uspješno iskoristimo prilike i hrabro se suočimo s izazovima, koju god opciju odabrali. Drugo, ali ne manje bitno, je znati da jednom donesena odluka najčešće ne znači da nećemo imati priliku redefinirati ju. Uvijek ju možemo prilagoditi novim informacijama ili preusmjeriti svoje djelovanje. Svi već znamo dobro poznatu rečenicu – onaj tko hoće, taj nađe i način, tko neće, taj nađe ispriku.
I na kraju, možda najvažnije je znati što uistinu jest naša konstanta. Biti upoznat s onim što želimo da nas definira i vodi u životu. Riječ je o našim temeljnim ciljevima, vlastitoj viziji što želimo ostvariti u životu, kakvi želimo biti kao osoba. Na koji način ćemo djelovati, što su nam prioriteti, neovisno o tome gdje smo, s kim smo i što radimo. To je ono što treba biti naš kompas, koji će nam u određenom trenutku pomoći. Pomoći da se ipak odlučimo za opciju koja u najvećoj mjeri odražava baš prave nas. Osim toga, to je i ono što će nam prilikom realizacije služiti kao provjera. Taj kompas će provjeriti dovodi li nas naša odluka i djelovanje u skladu s njom do željenog cilja. Ili pak trebamo nešto prilagoditi i možda napraviti novi odabir.
Donošenje odluka vam je prijatelj
Ponekad naše odluke koje donosimo utječu i na druge ljude (ukućane, partnere, djecu, kolege s posla itd.). Posebice one važne odluke koje mogu imati određene posljedice, ovisno o tome što odlučimo. Primjerice, kada odlučujete hoćete li cijepiti svoje dijete, vaša odluka itekako utječe na njega. Stoga, pri odlučivanju nije na odmet imati na umu kako i na koga možda utječemo s nekom svojom odlukom. Ponekad taj utjecaj na druge može biti izvor našeg straha i nedoumica pri donošenju odluka. Tada ih se bojimo još više nego inače. No, čak i kad su odluke teške i utječu na nečije živote, strah nam nije koristan. Iako je donošenje odluka nekad zaista ozbiljna stvar, ne pomaže nam ako se te odluke uplašimo. Tako samo ostajemo zaglavljeni u osjećaju neprijateljstva prema odlučivanju. Umjesto toga, trebamo se suočiti sa svim opcijama, realno sagledati situaciju i donijeti najbolju moguću odluku za sebe i druge.
Poznata izreka kaže da u životu više žalimo za onim što nismo napravili, nego zbog onog što jesmo. Poruka nije biti nepromišljen i olako donositi svoje odluke. Poruka je imati na umu da što god odabrali, u sebi nosimo određenu moć i odgovornost. One nam omogućuju da ih iskoristimo na najbolji mogući način, kako bismo živjeli vlastitu viziju i ostvarivali ciljeve. Ako u nekom trenutku shvatite da taj odabir možda više nije najbolji put za vas, vrijeme je za nove odluke. Ne bojte se odlučivanja kao da je to najgori zadatak koji ste mogli dobiti! Umjesto toga, budite hrabri i uživajte u odabiranju! Budite sretni i zahvalni što vam je uopće omogućeno da odaberete i odlučite! Ipak je sve lakše ako na donošenje odluka gledate kao na poklon, a ne kao na teret.
