Blog post coaching

Što znači misliti pozitivno?

Tanja Pureta

Nekima je čaša napola prazna, a drugima napola puna. I jedni i drugi su u pravu, a opet često žestoko razmjenjuju argumente. Što znači biti optimističan u situacijama kad drugi misle da nema izlaza i da ne treba ništa poduzimati.

U životu često možemo biti svjedoci rasprava tzv. optimista i pesimista. Optimisti navode da stvari nisu tako crne, da treba misliti pozitivno i nadati se boljoj budućnosti, dok pesimisti smatraju da optimisti zatvaraju oči pred surovom realnošću i stavljaju ružičaste naočale kako bi im svijet zgledao ljepši. Na spomen fraze „misli pozitivno“ pesimisti skeptično odgovaraju kako se tu radi o besmislici pridošloj „sa zapada“, kojom se propagira površno i umjetno pozitivno raspoloženje. Smatraju da čovjek može biti pozitivno raspoložen jedino ako je i objektivna situacija takva, dok je pozitivno raspoloženje u negativnoj situaciji lažno, pa stoga i pogrešno. Ovakve rasprave obično završavaju svojevrsnom pat pozicijom, jer jedni druge ne uspijevaju međusobno uvjeriti u ispravnost vlastitih stavova.

Međutim, podrazumijeva li se uistinu pod pojmom misliti pozitivno stavljane ružičastih naočala i zanemarivanje problema, te forsiranje pozitivnog raspoloženja unatoč svemu? To je jedna od dosta raširenih predrasuda koja svakako ne stoji. Također, takav način pristupanja realnosti sigurno je pogrešan i prije bi se mogao opisati pojmovima izbjegavanja suočavanja s realnošću (npr. kao noj - zabijanjem glave u pijesak) i indiferentnog stava prema budućnosti (život se podređuje trenutačnim užicima, a kakve to posljedice ima na budućnost – nije važno), nego pozitivnim mišljenjem.

Pozitivno mišljenje počinje realnom analizom situacije

Upravo suprotno uvriježenom stavu, pozitivno mišljenje počinje s realnom analizom situacije. Međutim, rezultati takve analize, ma koliko bili loši, neće obeshrabriti osobe koje misle pozitivno. Oni će ih samo potaknuti na sljedeću analizu - analizu vlastitih resursa da se suoče sa situacijom, kao i izradu akcijskog plana u svrhu njenog poboljšanja. Naime, najveći problem osoba koje ne misle pozitivno je stalan osjećaj da su vanjske okolnosti puno veća prijetnja za njih nego što objektivno jesu. Stalno razmišljanje o svemu negativnom što ih okružuje dovodi do osjećaja stalne nesigurnosti. Loša situacija na tržištu ih navodi na misli da će njihovo poduzeće propasti te da će i oni ostati bez posla, epidemije bolesti i prirodne katastrofe ih navode na razmišljanje da je pitanje trenutka kada će doći do njihovih krajeva, i sl. Sve ovakve misli su neproduktivne jer čovjeka odvlače od razmišljanja o stvarima koje su značajne za njegov život i rad.

Kada se osoba s pesimističnim pogledom na svijet uistinu i suoči s konkretnim poteškoćama (npr. gubitkom posla), ona ima osjećaj da će takva nepovoljna situacija trajati vječno, da će joj u potpunosti promijeniti život na lošije te da ne može ništa napraviti da se to promijeni. Sve tri postavke su pogrešne. Prvo, većina nepovoljnih situacija ima svoj rok trajanja, nakon čega se stvari poboljšaju. Drugo, upravo osobnim angažmanom na promjeni situacije osoba može značajno skratiti njeno trajanje (npr. aktivnim traženjem posla, dodatnim educiranjem i sl.), tako da nikako nije bespomoćna, ma o kakvoj se teškoj situaciji radilo. Treće, u svakoj nepovoljnoj situaciji ima čitav niz pozitivnih aspekata koje osoba suočena s njom često ima tendenciju zanemariti. Npr. ako je osoba ostala bez posla, vjerojatno nije i njen bračni partner. Nadalje, vjerojatno ima puno opcija kako financijski prebroditi to razdoblje nezaposlenosti. Isto tako, osoba zaboravlja da je ona i njena obitelj uglavnom zdrava, da imaju krov nad glavom, puno prijatelja i sl. Međutim, usmjeravanjem misli samo na tegobe ne vide se svi ti pozitivni aspekti, već se javlja osjećaj beznađa i bespomoćnosti.

Razmislite na što  možete utjecati

Oni koji misle pozitivno prvenstveno analiziraju situaciju u smislu na što u njoj mogu osobno utjecati, a na što ne. S onim na što ne mogu utjecati se jednostavno pomire i više ne brinu oko toga, jer je to bespredmetno (npr. bespredmetno je razmišljati o tome kako je nepravedno da neki imaju puno novca, a neki ne; kako vani kiša pada, umjesto da sja sunce; i sl.). Zato sve svoje snage usmjeravaju na ono što jest pod njihovim utjecajem, a toga je puno više nego što se u početku čini. Npr. mnogi su nezadovoljni svojim radnim mjestom, ali ništa ne poduzimaju, jer smatraju da ne mogu pronaći bolje, pa niti ne pokušavaju. Međutim, kada bi analizirali sva znanja i vještine koje imaju, te one koje bi mogli dodatno steći, pa kada bi usmjerili pažnju na tržište, vidjeli bi da ima organizacija koje trebaju baš takve djelatnike. Takvim pristupom većina naizgled nerješivih problema iznenada postaje rješiva.
Osobe koje misle pozitivno ne traže isprike za nešto što nisu i ne mogu, već traže mogućnosti za ono što žele postići. Umjesto da razmišljaju o tome što se sve ne može, ne miruju dok ne pronađu što se sve može, svim poteškoćama unatoč. Drugim riječima, misliti pozitivno ne znači zatvarati oči pred problemom, već otvarati oči prema potencijalnim rješenjima. To je vještina važna za sva vremena i sve situacije jer omogućuje život dostojan življenja.

mr.spec.Tanja Pureta, prof. psih., specijalist organizacijske i industrijske psihologije

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.