Svatko od nas je barem jednom doživio neki krizni događaj. Krizni događaj se može odnositi na raznovrsne životne događaje od virusnih pandemija, gubitka posla, selidbe, rastave, gubitka zdravlja pa sve do sitnijih promjena koje doživljavamo kao krize.
Kroz krizu prolazimo kada doživljavamo neki traumatični događaj. Međutim, kriza nije ograničena samo na takva traumatična iskustva. Kriza može označavati kako određena osoba reagira na situaciju. Jednoj osobi prometna nesreća može biti krizna situacija koja joj promjeni život, dok će se neka druga osoba vrlo brzo oporaviti i neće imati psihološke posljedice.
Događaji koji pokrenu našu kriznu reakciju mogu imati izvor u prijašnjim životnim iskustvima. Pa tako neka iskustva, razvoj i odgoj mogu imati utjecaj na to kako se nosimo sa krizom. Zbog toga svaka osoba ima drugačije reakcije na prirodne katastrofe ili na smrt bliske osobe. Ponekad je ljudima potrebna dodatna potpora u nošenju sa krizom. Psihološka podrška pomaže osobama kroz potporu i pomoć profesionalne osobe obučene za takve situacije. Stručne osobe educirane su o traumi i krizama te intervencijama i načinima pomoći ljudima koji se nalaze u takvoj situaciji. Takva vrsta psihološke podrške postoji još od Prvog svjetskog rata.
Tek tada, tijekom rata, je prihvaćena ideja da je potrebno pomoći osobama koje prolaze kroz traumatske događaje te se nalaze u stanju šoka. Do tada je takav krizni menadžment, a radilo se o velikoj krizi zbog velikog broja vojnika koji su bili pogođeni bio nepoznat. Do tada je bilo široko prihvaćeno da se takve osobe, primarno vojnici, trebaju sami nositi sa problemima jer će inače biti percipirani kao slabići. No s uključivanjem psihološke podrške, postalo je jasno da se ljudi puno brže oporave uz profesionalnu pomoć.
Profesionalna psihološka podrška
Psihološka podrška je osmišljena kao kratka i brza, jednokratne vrste pomoć koja traje . do nekoliko tjedana. Jako je bitno razlikovati psihološku podršku od raznih oblika psihoterapije. Psihoterapija je dugotrajan proces kojim bi se trebali riješiti brojni problemi, ne nužno samo traumatska iskustva. Isto tako, psihoterapeut je educirana osoba koja se bavi specifično jednim pravcem psihoterapije. S druge strane, savjetnik za psihološku pomoć je psiholog sa završenim fakultetskim obrazovanjem i potrebnim znanjima za rješavanje traumatskih iskustava i postupanje s ljudima.
Glavni fokus psihološke podrške je smanjenje stresa povezanog s događajem. Uz to, radi se na tome da se ljudima pruži emocionalna podrška i da se poprave njihove strategije nošenja sa stresom. Edukacijom ljudi pokušava se postići da u budućim situacijama budu naoružani alatima koji će im pomoći prebroditi stres te tako spriječiti dugotrajne posljedice nekog kriznog događaja.
Psihološka podrška uključuje inicijalnu procjenu, planiranje i tretman. Iako se u procesu psihološke podrške radi na određenom traumatskom događaju moguće je da će se stručnjak, psiholog dotaći i drugih, prošlih, događaja. U kriznim situacijama velikog obima može se javiti potreba za većim timom za psihološku podršku, ovisno o potrebama i veličini događaja, to jest koliko ljudi je zahvaćeno događajem. Ako se radi o prirodnoj katastrofi, bit će potrebno puno više educiranih savjetnika nego ako se radi o specifičnom događaju na radnom mjestu.
Što psiholog radi u procesu psihološke podrške?
Za početak, psiholog prvo procjenjuje stanje situacije i osobe koja je zatražila psihološku podršku. To uključuje ispitivanje osobe o njezinom stanju, samom događaju, slušanje osobe i odlučivanje koje su trenutne potrebe osobe, na što se treba fokusirati kako bi se ona mogla nositi s događajem. Psiholog je taj koji treba odrediti problem, a u isto vrijeme pružati mnogo potpore i suosjećanja. Ono što osobe u krizi najviše trebaju, je netko tko će biti uz njih i tko će im pružiti potrebne informacije i podršku. To je i opis posla psihologa u psihološkoj podršci. Jedno od najbitnijih aspekata jest osigurati da je pojedinac na sigurnom. Tek kada smo uvjereni da je psihološki i fizički siguran, možemo prijeći na ostale korake psihološke podrške.
Psiholozi koriste psihoterapijske tehnike da pomognu samim osobama, njihovim obiteljima ili timovima u organizaciji da se nose s emocionalnim poteškoćama nakon traumatičnog događaja. Posebice se naglasak stavlja na osobe koje su sklone samoozljeđivanja ili suicidalnim mislima. Iako bi savjetnik u kriznim situacijama trebao biti psiholog koji je dodatno educiran za psihološku podršku, ponekad savjetnici mogu biti i volonteri. Oni ne provode jednaku vrstu intervencija, no kroz obuku mogu pomoći tako što rade na telefonu za psihološku pomoć ili pružaju informacije gdje se pojedinci mogu javiti ako imaju potrebu za profesionalnom psihološkom pomoći. Unutar tima za krizne intervencije u nekoj organizaciji bi barem jedna osoba trebala biti psiholog bez obzira je li zaposlenik organizacije ili ne.
Ciljevi i vrijeme psihološke podrške
Primarni fokus psihološke podrške je pružanje emocionalne podrške i rješenja kriznih situacija. Kao i sve vrste terapije, i psihološka podrška ima specifične ciljeve, procjenu i tretmane. Oni se razlikuju ovisno o kriznom događaju, a psihološka podrška dokazano pomažu osobama koje doživljavaju traumatske događaje. Pokazalo se kako wellbeing i psihološka dobrobit osoba ostaje jaka, a uz to se vide smanjenja depresije, anksioznosti i stresa. Dakle, ako se pojedincima pruži ovakva vrsta psihološke pomoći, manja je vjerojatnost trajnih posljedica stresnih događaja.
Ako se nalazite u situaciji tijekom ili nakon događaja koji za vas ima psihološke posljedice, poželjno je dogovoriti sastanak za psihološku podršku. Postoje određeni primjeri kriznih situacija, no bitno je napomenuti da to nisu jedine situacije vrijedne psihološke pomoći. Kriza je subjektivan doživljaj, stoga se ovi događaji mogu mijenjati ovisno o strukturi osobe. Neki od primjera su: bilo koja vrsta zlostavljanja, gubitak voljene osobe, prirodne katastrofe, izloženost nasilnim zločinima, gubitak posla, rastave i slično.
Valja napomenuti da krize mogu biti okidač za one osobe koje imaju već postojeće mentalne poteškoće. Tako primjerice, osobe sa dijagnozama depresije, PTSP-a ili uporabe aktivnih tvari ili supstanci mogu imati jače reakcije na krizne događaje od prosjeka. Važno je obratiti se psihologu koji je educiran u pružanju psihološke podrške jer će vam on najbolje pomoći kad počnete osjećati posljedice neke krizne situacije. U novije doba mnoge organizacije za svoje zaposlenike i njihove obitelji imaju organiziran sustav psihološke podrške kroz organizacije kao što je Ramiro bez obzira je li se krizni događaj dogodio u organizaciji ili izvan nje.
Elementi psihološke podrške
Četiri su koraka u pružanju psihološke podrške. Prvi korak jest procjena situacije. Tijekom ove faze, psiholog sluša klijenta, pita relevantna pitanja vezana najčešće uz psihološko stanje osobe. Uz to, zbog svoje edukacije i profesionalnog usmjerenja, psiholog će moći shvatiti što klijent trenutno treba da bi dobio adekvatnu potporu u krizi.
Tek kada se završi početna procjena, prelazi se na drugi korak, a to je edukacija. Osobe koje se nose sa kriznom situacijom često traže informacije. Bilo da su to informacije o svojim bližnjima (ako su i oni zahvaćeni krizom), o svojem trenutnom stanju ili o tome što mogu ili moraju poduzeti u trenutnoj situaciji. Često su ljudi u kriznim situacijama zbunjeni i ne znaju što im je činiti. Na psiholozima je da ih usmjere gdje mogu potražiti više informacija, što moraju trenutno raditi i što se oko njih događa.
Treći korak je pružanje podrške. To je ujedno i najbitniji element jer poanta psihološke podrške je da podršku dobiju svi koji prolaze kroz krizu i traumu. Psiholog pruža sigurno mjesto za pojedince unutar kojeg mogu dobiti potporu, resurse i sve što je potrebno da bi se osjećali što stabilnije u zadanom trenutku. Mnoge pogođene osobe zaziru od emocionalnog otvaranja pred psihologom koji je zaposlen u istoj organizaciji. Stoga organizacije traže suradnju s vanjskim stručnjacima, psiholozima koje njihovi zaposlenici ne smatraju prijetnjom vlastitom integritetu na radnom mjestu.
Zadnji korak odnosi se na aktivno sudjelovanje same osobe. Uz pružanje podrške, psiholog pomaže klijentu tako da ga potiče na stvaranje strategija suočavanja. U ovom koraku se naglašava da je nužno da pojedinac nastavi koristiti ove tehnike. Također se potiče i pozitivno razmišljanje. Tek kada psiholog nauči klijenta kako da se nosi sa stresom i specifičnom situacijom, može se psihološka podrška lagano privoditi kraju.
Prepoznati krizu
Postoje određeni znakovi koji ukazuju na to se osoba nalazi u krizi ili doživljava jake posljedice krizne situacije. Ti znakovi mogu biti fizički i mentalni. Neki od tih znakova mogu se pojaviti odmah tijekom ili nakon krize, dok neki mogu biti posljedica koja se javi tek naknadno s vremenskim odmakom. Neki od znakova su: depresija, zbunjenost, dezorijentiranost, nesvjestica ili ošamućenost, iritabilnost, gubitak pamćenja, šok, ubrzano kucanje srca, mučnina i povraćanje, gubitak sna, otupjelost, osjećaj preplavljenosti emocijama, strah (specifično strah od potencijalne naude sebi ili drugima), korištenje opojnih sredstava, tremor, promjene raspoloženja i konstantna sumnja.
Ako niste sigurni kome se javiti za pomoć najbolje je kontaktirati osobe u odjelu za ljudske resurse. Oni će vam u najkraćem mogućem roku omogućiti kontakt sa stručnjacima psiholozima te tako otvoriti put ka rješavanju teškog emocionalnog stanja s kojim se susrećete. Ne ustručavajte se tražiti pomoć kada vam je potrebna.
