Blog post coaching

Treba li radno vrijeme "izdržati" ili u njemu uživati

Tanja Pureta

U mnogim tvrtkama se više pozornosti posvećuje odbrojavanju sati do kraja radnog vremena nego tome kako dobro odraditi posao. Znate li koje su ekonomske i psihološke posljedice takvog stava prema poslu? Odgovor na ovo pitanje, kao i konkretne savjete o promjeni navedenog pristupa radu možete pronaći u ostatku teksta.

Na mnogim našim radio stanicama i dnevnim televizijskim emisijama često možemo čuti sućutne izjave o preživljavanju radnog vremena. Izjave poput: „Još jedan ponedjeljak i težak radni tjedan pred nama, istrpite ga!“ Ili “Srijeda je, još samo dva dana do toliko željenog vikenda.” Ili “Prošlo je podne, još samo nekoliko sati i bit ćete kod kuće, izdržite još to malo!”

Također, kada gledamo sadržaje svih medija možemo zaključiti da se pravi život, onaj vrijedan življenja, odvija izvan radnih mjesta. Odvija se na izletima u prirodi, u bavljenju kućnim ljubimcima ili sportom, u noćnim izlascima, na godišnjem odmoru i sl. Ukoliko se govori o poslovnim temama to se nerijetko radi na monoton i ozbiljan način. Takav sadržaj ljudi nemaju volje čitati niti slušati, niti se mogu poistovjetiti s njime. Ili se, s druge strane, znatno češće govori o nepravilnostima, nepravdama i poteškoćama vezanim uz posao. Tako se stječe dojam da sve poslove radimo samo zato što moramo, ali smo na njima vrlo nesretni i neispunjeni. Čini se kao da nas poslodavci izrabljuju, ne cijene dovoljno, stalno nešto traže, uzimaju puno više nego što daju i slično. Drugim riječima, stvorena je percepcija da je radno vrijeme nešto što treba jednostavno izdržati i preživjeti uz što manje posljedica. Ljudima koji se vesele svome poslu, žele ga napraviti kvalitetno i u njemu se usavršavati, okolina se čudi. Skepsa okoline proizlazi iz uvjerenja da to nije normalan oblik ponašanja.

Šutim i radim

Stoga često takve ljude opisuje kao one koji sigurno nemaju zadovoljavajući privatan život, pa su primorani tražiti smisao u poslu. Ili ih doživljava kao karijeriste koji moraju glumiti da im je posao važan, jer inače ne bi mogli doći do zacrtanih pozicija. Moguće je da postoje i takve osobe. U svakom slučaju, rijetko ćemo čuti nekoga da govori kako radi svoj posao zato što ga voli. Malo ljudi otvoreno kaže da rade svoj posao jer im on donosi zadovoljstvo i ispunjenost. Ukoliko netko tako i misli, to ne izjavljuje javno, jer želi izbjeći negativne komentare okoline. Ovakva javna percepcija posla ima dvije reperkusije: ekonomsku i psihološku. Ekonomski gledano, ukoliko u sustavu prevladava mišljenje da treba što manje raditi i što više zarađivati, on ne može dugoročnije opstati. Svaka organizacija, da bi opstala i ostvarivala rezultate, mora se temeljiti na kvalitetnom i predanom radu svih zaposlenika. Važno je i da zaposlenici stalno teže usavršavanju i izvrsnosti. Ukoliko zaposlenici samo čekaju kraj radnog vremena, tada ne doprinose uspjehu organizacije, već dovode u pitanje njen opstanak. Začuđujuće je pritom da ne razmišljaju da, ukoliko organizacija ne posluje dobro ili ode u stečaj, s njom odlaze i njihova radna mjesta. Mnogi djelatnici očekuju od svoje organizacije da opstane i dobro posluje unatoč njihovom neradu. Ukoliko organizacija to ne uspije, osjećaju se prilično izigrano, bez da u toj činjenici pronađu makar i dio svoje odgovornosti.

Proturječje

Ponašanje djelatnika u državnim službama možda neće ugroziti njihov opstanak, ali će se odraziti na šire društvo. Samo neke od posljedica navedenog stava su loše zdravlje stanovnika, slabo odgojeni i obrazovani mladi ljudi - budući nositelji ekonomije. Zato je stav o poslu koji treba samo odraditi bez većeg osobnog angažiranja ekonomski i društveno vrlo poguban. Psihološki gledano, takav stav prema radu je izrazito paradoksalan. Istraživanja su pokazala da je aktivnost u kojoj se čovjek najviše može osjećati ispunjeno, predano, angažirano i korisno – upravo bavljenje radnim zadacima. Također je dokazano da je ta potpuna predanost prirodno stanje koje se događa kada se odlučimo prepustiti onome što radimo. Važno je napomenuti da pritom vrsta rada uopće nije bitna. Jednaku predanost radu mogu osjetiti oni koji se bave intenzivnim fizičkim radom, kao i oni koji trebaju rješavati zahtjevne intelektualne zadatke. Izgleda da se ponekad i borimo protiv toga da nam se posao previše svidi. Na taj način nastavljamo biti u ulozi osobe koja sve kritički promatra i u svemu pronalazi pogrešku. Iako je to danas vrlo poželjan društveni obrazac, on nikoga ne vodi ni prema čemu dobrome.

Savjeti

1. Profesionalnost

Možda bi stvarno bilo vrijeme da prihvatimo naše prirodno stanje i odlučimo punim plućima i zadovoljno živjeti i u radno vrijeme. Tako bismo svima oko nas darovali vrhunsku profesionalnost, a nama samima trećinu života ispunjenu čistim zadovoljstvom.

2. Ne treba čekati

Ako budemo čekali da se svi preduvjeti za to ispune nikad si nećemo dati dozvolu za uživanje u radu. A to je jedino što neprocjenjivo vrijedi i što nam nitko ne može oduzeti. I zato je izbor hoće li nam rad biti jednostavno strašan ili strašno jednostavan - isključivo naš.

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.