Zacrtani cilj ostvaruje se ustrajnošću

Igor Pureta Igor Pureta

Imati cilj u životu velika je prednost no, svi smo se suočili i s ciljevima koje smo si zacrtali, ali ih nismo sproveli. Kako to spriječiti?

Ustrajnost je najvažnija za uspjeh menadžera

Božić je tu. Mirisi kolača mame ruku koja samostalno poseže. Glava pak pomno planira novogodišnji režim koji će krenuti za svega pet dana. Zdrave namirnice kriju se u kuhinjskom ormaru između čipsa i načete čokolade. Zbrka papira raširena po stolu veseli se vratiti na svoje mjesto. Vrijeme je za promjene! A to nam najčešće donosi Nova godina.

Donošenje odluka koje vode ka idealnom „Ja“ češće su u zimskim mjesecima. Ustajanje za posao, dok vani još zvijezde blistaju, aktivira maštanje o danima kada je bilo lakše ustajati. Pokoja kila koju smo dobili kao da se spremamo za zimski san još više u nama budi želju za promjenom.

Svi maštamo o nečemu; neki o zimskim praznicima na Sejšelima, drugi ranojutarnjem buđenju u 5:00 te cvrkutima zdrave rutine. Bilo to rad na sebi ili pak opipljivi cilj, kakva je to premosnica između trenutnih nas i onih koji želimo biti? Odgovor na to pitanje prilično je jednostavan: naša mašta!

Jesam li ja jedini koji ne uspijeva ostvariti svoje ciljeve?

Kuća, posao, posao, kuća svakodnevica je mnogih. A sami sebe uvjeravamo s „Ma sljedeći tjedan je moj!“. Kao da vila čuvarica iz Pepeljuge uistinu postoji. Međutim, dođe taj crni ponedjeljak. Na poslu gori pod nogama, potiho se ušulja prekovremeni rad, a ručak dođe s prilogom neodgovorenih mailova. „Ma sljedeći tjedan je moj“ samo se prenese na sljedeći tjedan. Zašto je to tako? Zašto se donošenje odluka odgađa? Događa li se to svima ili samo meni? Začudili biste se koliko je to sveprisutan problem sadašnjice. Umor koji sa sobom vučemo ne daje nam prostora za ostvarivanje ciljeva i donošenje odluka, ali u čemu je kvaka?

Svi znamo da su ciljevi ono što osoba želi ostvariti. Ukoliko balansirate svoj privatni i poslovni život, svoju intuiciju i emocije radi postizanja cilja – na dobrom ste putu. Napravite vremena za jutarnju kavu i tek se onda prepustiti radoholičarskoj zbrci na poslu. Zvuči jednostavno, ali kako to provesti u praksu. Svi smo se suočili sa zacrtanim ciljevima koje nismo sproveli. Zašto neke stvari uspijemo istjerati do kraja, a kod nekih pokleknemo i predamo se? Jesu li naši ciljevi uistinu toliko nedostižni? Ili smo mi pak nesposobni njih ostvariti? Niti jedno od toga! Donošenje odluka prema vašem cilju i nije tako komplicirano kao što mislite.

Božićni blagdani s toplim napitkom u ruci te jutarnje trčanje čak i po kišnim i tmurnim danima, zvuči previše ambiciozno. Međutim, to nisu ciljevi rezervirani isključivo za super mašine. Svi mogu dostići upravo ono o čemu oduvijek sanjaju. A ta super moć nalazi se u razumijevanju prirode ciljeva, motivacije i postavljanja ciljeva. Postoji zlatno pravilo za uspješne ciljeve, a to je da svaki od tih ciljeva treba imati neke karakteristike.

Cilj treba biti izvediv

Kod postavljanja ciljeva važno je da ti ciljevi budu izvedivi. Primjerice, "Moram biti u savršenoj formi, ne izgledam ni približno kako želim izgledati" zvuči poput lavovskog posla. Ujedno je i loše postavljen cilj. Ostavlja nam prostora za kasnija tumačenja cilja koja nam služe kao opravdanja zašto taj cilj nije ostvaren. A i donošenje odluka prema tom cilju sve je teže. Pri tome, važno je razjasniti da nema ništa loše u postavljanju visokih ciljeva. Štoviše, biti u savršenoj formi ili zarađivati milijune nije nešto što ne bismo trebali aspirirati. Međutim, važno je krenuti postepeno u ostvarenje. Ključna razlika između uspješnih i neuspješnih ciljeva je način na koji smo ga postavili.

Važno je izraditi plan koji se uklapa s našim poslovnim rasporedom. Nemoguće je za očekivati ustati se u 4:00 ujutro i trčati dva sata oko naselja. Prvo, dat ćemo našem tijelu šok jer nije naviklo na dvosatno mučenje. Drugo, dokazat ćemo samima sebi da smo neuspješni.

Jutro isto tako može završiti nagradnom pjesmom „Pojest ću sve, kolačiće“. Utjeha uvijek godi, no je li ona produktivna u ovom slučaju? Pa, i ne baš. Jer smo prihvatili sebe kakvim trenutno jesmo, a cilj smo postavili upravo radi izlaženja iz istog stanja. I onda sve u krug. Idemo promijeniti ovaj neuspjeli scenarij u uspjeli. „Ustajem se ujutro, odjeća za trčanje već je spremna, časa voda nestrpljivo čeka brzo ispijanje, a za dobro jutro tijelu ću razgibati. Otključavam vrata, otvaram svoju playlistu za čije slušanje nije bilo vremena mjesecima i idem trčati 20 minuta.“

Samo 20 minuta? Pa što si umišljaš ti? Kako ću ja biti na konju u svojoj top-formi samo s 20 minuta trčkaranja? A o susjedama da ne pričam, što će one tek reći? Vidi ovog slabića, bolje da je ostao kod kuće. Princip sve ili ništa.

20 minuta dnevno rezultira lavovske promjene, a susjede neka gledaju svoja posla

Jednostavni i specifični, donošenje odluka baš za te ciljeve su vjerojatnije. Zašto je to tako? Vremenski, 20 minuta dnevno može izdvojiti svatko jer dan sadrži 1440 minute bez spavanja, a sa spavanjem svega 960 minuta. Tih 20 minuta je važno jer tjelovježba povećava razinu serotonina i dopamina što posljedično utječe na naše trenutno zadovoljstvo, a i daje nam osjećaj uspjeha. Mi smo spremni osvojiti dan, i otporniji smo na brige i stres na poslu.

Osim toga, taj osjećaj zadovoljstva daljnje motivira osoba na nastavak izvedbe, a granice se polako pomiču. Znanstvenici, a i laički psiholozi nalažu kako je 21 dan ključan u konstruiranju navika. A do tada, osoba se mora oduprijeti umoru i nemotiviranosti. Ne postoji osoba koja će se svakodnevno odupirati dvosatnom mučenju, već jednostavno odustati. Međutim, tih 20 minuta bi i mogla odvojiti.

Uskoro stihovi „Ne trebaš mi baš, postat ću debela“ neće više biti u glavi kao utjeha pri odustajanju. Naravno važno je napomenuti da 20 minuta nije pravilo, vitko i zdravo tijelo kako bi opstalo kao cilj treba biti dovoljno izazivajuće, međutim ne previše. A donošenje odluka prema tom cilju će biti sve lakše, a ciljevi sve izazovniji.

Cilj treba biti specifičan

Kod postavljanja ciljeva važno je da budu specifični. Što su ciljevi apstraktniji, to nam je teže ostati motiviranima. „Želim bolji posao“ je vrlo neodređen cilj te maštanje o istom vodi samo ka nezadovoljstvu. Teško je nakon punog radnog vremena samo tako iskočiti iz udobnog naslonjača spremni promijeniti cijeli životni stil i sutradan dobiti primamljivu povišicu. Donošenje odluka za radom na karijeri bit će vjerojatnije ako će cilj specifičan. Primjerice, „Danas ću upisati tečaj portugalskog. Primijetio sam da se tržište širi, a samo direktor tečno barata s portugalskim. Dva puta tjedno i nije tako strašno, međutim predstavlja mi izazov.“

Donošenje odluka za bezazleno i povremeno vježbanje portugalskog vjerojatnije je nego pokrenuti se za boljim poslom. Zašto je to tako? Jer bolji posao iziskuje puno rada i napora kojeg je nemoguće uložiti odjednom uz svakodnevne obveze koje nam život postavlja. Uostalom, nakon osmosatne smjene, potraga za boljim poslom, uzaludno slanje mailova i životopisa na prvu čini se kaotično i zahtjevno. Uz to, pohađati neki tečaj kako bi vaš životopis dobio novi sjaj? Ne hvala. Međutim, postaviti si male međuciljeve rješava taj kaos. Umjesto razmišljanja o milijun stvari koje trebate napraviti kako biste ostvarili vaš cilj, vi se fokusirate samo na jednu i to vas nagradi najboljim rezultatima. Što su vaši ciljevi specifičniji, to su vaši rezultati bolji, a vi motiviraniji.

Specifični i mali koraci vode do velike promjene

Želite postati menadžer iz snova? Čeznete o tome da vas kolege pozdravljaju s osmjehom na licu, a da se iza leđa šuška kako boljeg šefa nisu imali. Odakle uopće krenuti s dostizanjem istog? Kad bi barem Google mogao otkriti koji recept naslova „12 koraka do menadžera iz snova“. Donošenje odluka prema jednom ponašanju neće uroditi plodom, ako ne dobijete neku potvrdu da isto funkcionira

Cilj treba razložiti na specifične i male korake koje vode do velike promjene. Međutim, on treba biti mjerljiv kako bi se osoba budila svako jutro i činila isto. I najustrajniji vrtlar odustaje od sadnje svoje mrkve ukoliko ne vidi prvo nicanje i potvrdu da se njegov trud isplatio.

Kako bismo ostali motivirani čak i kad nam je teško moramo vidjeti da se naš rad isplati, a to ćemo vidjeti jedino ako odredimo cilj koji se može mjeriti. Time, mjerljiv cilj bio bi: Svaki put kada dođe neki problem, mirno ću saslušati zaposlenika i reći mu razumijem u čemu je problem. To je prilično mjerljivo, jer samostalno možemo opažati vlastito ponašanje. Dodatna mjera istog može se očitati u razgovoru sa zaposlenikom gdje bi ga se pitalo koliko je on zadovoljan s trenutnim rukovođenjem. Korak po korak i šuškanje u uredu će započeti.

Za učenje nove vještine potrebno je vrijeme

Da, dobro ste čuli. Kako bi se bilo lijepo probuditi jednog jutra i samo zaplesati salsu. Mnogi su pojedinci, pa i parovi tako ushićeno krenuli na početnički tečaj latino plesova. Veseli i naivni, vrlo brzo su se razočarali kada su shvatili da to i nije baš lako. Plesni trener otpleše svoje, a činjenica da polaznici tečaja imaju dvije lijeve nije pripomogla situaciji. Kako se nositi s time? Je li se treba pomiriti s činjenicom da mi nismo stvoreni za ples? Donošenje odluka može se brzo preokrenuti na Ostajemo doma večeras uz kokice i film.

Upravo suprotno od toga, važno je shvatiti da učenje bilo kakve nove vještine zahtijeva vrijeme. Danas gledamo stjecanje vještina poput instant noodli; sve što mi je potrebno jest kupiti vrećicu i zaliti je vrućom vodom. Nažalost, to je daleko od istine. Nakon što obučemo plesne cipele, važno je satima poput kućne papige ponavljati jedan te isti korak. Noćne more kreću s ritmom; koji takt je koji i „Koliko će mi više trebati da prestanem brojati u glavi 1-2-3,2-2-3?“. Plesni kontakt, interpretacija uloga i slobodni pokret su već teme za male profesionalce. A to tek dolazi s jednom ili pak dvije godine nošenja tih istih plesnih cipela. Kako onda postaviti realističan cilj? Spoznajom da ples kao i svaka druga vještina zahtjeva vrijeme i pokoju suzu, treba postaviti cilj poput: „U veljači, krećem na plesni tečaj i bit ću prvak u svim osnovnim koracima afro-latinoameričkih plesova.“ To je sad vrlo realističan cilj koji ujedno predstavlja i izazov i motivaciju za odlazak na tečaj.

Cilj treba biti vremenski ograničen

Vremenski okvir također igra ulogu u ostvarivanju ciljeva. Famozno je pitanje na selekcijskim intervjuima za posao: “Gdje se vidite za 5 godina?”. To nas samo još više potiče na razmišljanje i stvaranje idealne slike sebe. Pa naše misli mogu odlutati na: “Za pet godina sunčat ću se na zelenom travnjaku ispred svoje vikendice”.

Lijepo je maštati, međutim što je vremenski okvir duži, donošenje odluka koje vode k tom cilju sve su manje. Kamena vikendica s prirodi postane samo daleki i neostvarivi san na koji se vraćamo svaki puta kada nam nedostaje lijepih misli. A zabušavanje prema tom cilju postaje sve učestalije.

Pri tome, važno je postaviti manje ciljeve koji teže tom jednom velikom cilju. Kasica prasica na radnom stolu s natpisom “Moja mala vikendica” pridodala bi motivaciji i cilju usmjerenom ponašanju. A najviše bi pomoglo postavljanje konstantnih ciljeva. Na primjer, svaki tjedan odvojiti koju novčanicu koja bi išla za tu seosku idilu.

Najbolji način za izvršavanje tog cilja, osim mudre organizacije financija bio bi tjedna obavijest. “Danas koja novčanica, a sutra svoje kuće kapetanica”. Naravno, potrebno je, ili puno kasica prasica, ili stalno ispražnjavanje jedne, kako bi se uživalo u jutarnjem pogledu na planine. Konstantno ostvarivanje međuciljeva pruža, ne samo zadovoljstvo, već i poticaj jer je cilj mjerljiv i vremenski organiziran.

Recite prijatelju i donošenje odluka će biti jednostavnije i lakše ostvarivo

Naravno, štednja za bijeg vikendom u svoj mali raj, nije tako lak pothvat. A donošenje odluka i žrtvovanje all-exclusive putovanja za Dan žena ili pak žrtvovanje kupnje najnovijeg mobitela i nisu baš tako jednostavan pothvat. U tom slučaju su nam potrebni trikovi iz priručnika kućnih čarolija. Uvijek postoje neki skriveni trikovi koji nam pomognu da ustrajemo pri svojim ciljevima, a donošenje odluka koje podupiru vaše snove sve lakše i učestalije.

Ključni trik u ostvarivanju ciljeva jest podijeliti vlastiti cilj s prijateljem. Život se čini lakšim kada za ostvarenje ciljeva odgovarate nekom drugome. Primjerice, najavljivanje prijatelju da će za Božić dobiti razglednicu vas u kupaćem s božićnom kapicom na Sejšelima. To vas uistinu obvezuje da kupite tu avionsku kartu i usmjerava vaše donošenje odluka. Zašto je to tako? Jer volimo kada nas drugi smatraju odgovornima i sposobnima. Kada znate da netko računa na vas, veća je vjerojatnost da ćete zagrepsti. Želite pokazati da niste naivni ili pak da vaši ciljevi nisu budalasti. Facebook status također nije na odmak. Što više ljudi zna za vaše ciljeve, to je vaša posvećenost veća, a donošenje odluka čvršće.

Drugi trik je redoviti rad na ciljevima. Svakodnevna rutina učvrstit će vaše navike i cilju usmjereno ponašanje. Ono što radite svakoga dana u našoj je svijesti bitnije od onoga što radite povremeno. Time vašim ciljevima dajete prioritetno mjesto. Mali koraci vode do velikih promjena. A portugalski se neće naučiti u jednom danu, to iziskuje mnogo energije, ispisanih bilježnica i krivo izgovorenih slogova. Povrh svega, obveze nikad veće; od posla pa do privatnog života. Ne znam postoji li superman koji može odvojiti mjesec dana za intenzivni tečaj portugalskog.

Sreća je u malim stvarima, a i uspjesima

Uostalom, svakodnevno sjedenja za stolcem četiri sata u komadu gledajući razliku između nama ne bitnih stvari, zvuči ne produktivno. Besciljno učenje i osnovnoškolsko recitiranje deklinacija vraća nas u djetinjstvo. Učiti nešto napamet ubije našu intrinzičnu motivaciju, a samim time nam je teže ostvariti naš cilj.

Važno je pri tome, imati dnevnu rutinu koja nas malo po malo dovodi do naših ciljeva. Umjesto svladavanja cijelog rječnika na pamet, efikasnije nam je instalirati mobilnu aplikaciju za učenje jezika. Spajanje kruška i jabuka pet minuta dnevno i nije tako zamarajuće i neostvarivo, zar ne? A kroz par mjeseci, upornost dovodi do ne samo ustaljene rutine, nego i motivacije za ulaganjem više vremena u učenje i istraživanje. Redovit fokus na cilj daje vam veće šanse da ga ostvarite nego primjenjujući puno energije povremeno. Time ćete uštedjeti energiju i imati je dovoljno za neke druge ciljeve.

I konačno, slavite male uspjehe. Naravno, to slavlje ne bi se trebalo kočiti s vašim ciljem. Čaša vina kao oblik slavlja nije baš najpametnija odluka nakon petominutnog trčanja. Međutim, kupiti si novi sportski odjevni komad koji će vas ujedno i motivirti da se pokažete u novoj odjeći. Na kraju svake faze (jer put prema cilju ste podijelili na kraće, mjerljive faze!) nagradite se nečime.

Uživajte u osjećaju koji vas ispunjava nakon što ste ostvarili cilj ma koliko malen on bio. Svaki korak prema ostvarenju vaših životnih ciljeva je dovoljno velik da ga treba proslaviti. To je važna poruka i zato ju svaki put ponovite nakon ostvarenog cilja. Tako ćete i sebi i drugima dati do znanja što vam je važno i kako ćete ubuduće postupati, a time ćete i sebe i njih usmjeriti na ostvarenje ciljeva i donošenje odluka!

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.