Feedback je vještina koja unaprijeđuje odnose

Slijedi još jedan nastavak razgovora o feedbacku iz HR Breakfasta na Gecku, platformi za digitalizaciju i optimizaciju HR procesa. Razgovor o davanju feedbacka vodile su stručnjakinje za razvoj timova i leadership, a jedna od učesnica bila je i naša Tanja!

Ivana Šuto: Volim liderstvo u financijama i promoviram jer smo mi ljudi u financijama vrlo često u ulozi stručnjaka i uloga stručnjaka nas navodi da se tako ponašamo i prema ljudima, da pametujemo. Kontroling ljudi doživljavaju od davnih godina kao dio menadžmenta. Jedan od najboljih mojih feedbacka u životu je bio kada me moja kolegica odvela sa strane i rekla: „Znaš što Ivana? Ti dobro govoriš i u pravu si, ali kada to govoriš tim optuživačkim tonom, nitko te ne čuje.

To je feedback koji je mene promijenio. Ne samo tad, nego u životu. Ja sam tada počela raditi na sebi. To je ta komunikacija koja je baš važna, pogotovo u tom našem svijetu financija.

Tanja Pureta: Ja isto puno više pamtim one feedbacke koji su meni dali AHA efekte, koji su me onako znali strašno probuditi. U tom trenutku mi je bilo jako žao što ih nisam čula puno prije, ali opet i to je dobar trenutak. Feedback koji baš jako pamtim, iako je bio u tom trenutku bolan i težak, ali sam zahvalna na njemu svake sekunde. To je bilo davanje feedbacka od strane mog sina, imao je otprilike 8 godina. Došla sam kući s posla i počeli smo razgovor tipa što bi oni voljeli biti kad narastu. Imam dva sina i odjedanput se stariji jako, jako oneraspoložio. Rekao je: „Ja ne želim odgovoriti na to pitanje.“ I sad ja mama imam potrebu ići dalje i ispitujem pa zašto, pa kako, itd. U svakom slučaju, toliko sam ga iznervirala da je rekao: „Ne znam što ću biti, ali znam sigurno da neću biti psiholog.“

Kada je davanje feedbacka bolno, ali korisno

Ok, sad me tek zaintrigiralo što mu se mota po glavi. Sto pretpostavki mi je izletjelo u trenu. Ajme, dijete ne voli ljude itd., kako neće biti psiholog. I sreća živa da sam znala da su pretpostavke loša stvar pa sam ga pitala: „Pa dobro, mislim kako to da ne želiš biti psiholog?“ Njegov odgovor je bio: „Ako biti psiholog znači to da dođeš tako umoran i neraspoložen s posla, nemaš se vremena igrati s djetetom i kažeš da si umorna, ja psiholog ne želim biti.“

Žao mi je što to nisam čula kad je imao godinu dana, ali te sekunde sam sebi rekla: „Prva stvar koju ću napraviti kada dolazim s posla je resetirati se, obnoviti energiju. Ako ništa, ono, imate energije za djecu, jer je to nešto što je jako važno. Radi se o tome da sam je mislila da imam energije. Davanje feedbacka i njegovo primanje može biti bolno. Meni je stvarno osvijestio da to što sam ja mislila i to što on misli nije ista priča. To je bio feedback koji je bio u pravo vrijeme jer sam imala još puno godina pred nama da donesem dobre odluke.

Feedback koji daje slobodu donositi odluke

Feedback koji sam dala jednoj osobi i koji joj je jako uljepšao život je onaj koji sam dala jednoj menadžerici. Ona je bila promovirana za voditelja financija zato što je bila izvrstan stručnjak.

To je jedna klasična priča i s jedne strane fantastična. Znate, kada ste promovirani, onda je to dokaz vaše kvalitete, u smislu da su prepoznali da ste u nečemu izvrsni. Međutim, dobivate posao, dužnosti i odgovornosti koji nemaju veze s onim zbog čega ste promovirani. Ideja da se sada morate baviti ljudima i odnosima, itd., je nešto što nije baš jednostavno prihvatljivo. Ona se nikako nije snalazila u tom poslu i ja sam imala dužnost i pravo da joj kažem da njeno ponašanje nije idealno za posao voditelja. Dapače, ona je sama suštinski bila jako nesretna i ljudi su nesretni. Nema nikakvog wina, nema pobjednika u cijeloj toj priči.

Davanje feedbacka u ovoj situaciji je bilo toliko teško koliko i nužno. Ona me slušala, rekla: „Hvala vam. Ja sam imala osjećaj da to nitko ne vidi. Mislila sam, ako se trudim, da nitko to neće vidjeti. Vi ste mi dali dozvolu da razgovaram sa šefom i da kažem da ja nisam za funkciju i da bih se radije voljela baviti nečim drugim i ne biti voditelj.“ Ponekad feedback da slobodu da čovjek donese druge odluke u svom životu, a ne da inzistira tvrdoglavo na nečemu, misleći da nitko ne vidi njegovu muku.

Davanje feedbacka, ali onog kvalitetnog

Josipa Borić Novosel: Sad smo malo odškrinuli vrata kad je u pitanju davanje feedbacka, kako davati feedback i došli smo do zaključka da je to vještina, da trebamo voditi računa o nekoliko faktora. Koji su vaši principi za davanje feedbacka?

Ivana Šuto: Prije svega priprema, ako se radi o korektivnom feedbacku. Meni je važno davanjem feedbacka bude s integritetom, da je dio mene. Da znam zašto je bitno davanje feedbacka. Moram biti sigurna i osviještena da će to utjecati na osobu i na naš odnos. Zato je jako važna priprema. Isto tako, pravilo za davanje feedbacka je da ne osuđujem, to mi je jako, jako važno i zato je dobra ta priprema. I zato feedback ne treba davati u ljutnji jer u ljutnji mi optužujemo ljude. Treća stvar koja mi je jako važna je aktivno slušanje. Svi smo pričali da davanje feedbacka ima svoj cilj pa je važno dati priliku i toj osobi da kaže svoju stranu. Što sam starija, shvaćam da je ljude nemoguće promijeniti i sve to što radimo su finese, to je naša perspektiva. Zato je važno uvijek u tom feedbacku imati drugu perspektivu da i ta osoba shvati zašto je to što ja govorim dobro za nju. Ako ona to ne shvati, onda to za mene nije uspješno davanje feedbacka.

Ako vam je važan feedback, organizirajte se. Važan je prostor, organizirajte taj sastanak, neka to bude u dvorani, jer cijela priprema isto tako utječe i odiše tom ozbiljnošću. Daje do znanja zašto je vama to davanje feedbacka važno. Jer ako usput govorite: „Stalno kasniš“ to nije feedback. Ta osoba vas više ne čuje.

3 pravila za davanje feedbacka

Mura Kokotović: Imam tri pravila, jedno je cilj. Što želim postići, gdje ja želim da ta osoba bude nakon tog razgovora. Važno mi jeda mi osoba prepriča što sam ja htjela reći, kako je ona to shvatila. Ako mi izađe iz sobe, a da nije shvatila kako sam ja htjela da shvati, to nije to, nisam ništa napravila, taj cilj mi je bitan. Druga stvar koja je ključna da moj feedback dobro prolazi je ljubav. Ja opet ponavljam ja sam interna HR-uša, ta firma je moja, ti ljudi su moji, većina je došla kroz mene od prve prijave za posao. Ja ih vidim i stalo mi je da oni to osjete.

Kada dolazim, oni znaju da nema skrivene agende, grande organizacijske poruke, poluge, nečega, pričamo nas dvoje da vidimo kako njoj ili njemu u tom poslu može bit bolje. Tako sve te obrane s kojima inače ljudi ulaze u te razgovore odmah padaju. To je zato što znaju da mi pričamo jer imamo neki problem. Treća stvar je iskrenost, s obzirom da su takvi razgovori vrlo često teški. Davanje feedbacka je teško i onima koji daju feedback i onima koji ga primaju. Znam da oni neće konkretno i ogoljeno reći u čemu je problem, nego to moram ja.

Ako kažem nešto zamuljano, onda sam ti kao rekla, ti si kao nešto shvatio pa sad ti, meni, kao zamumuljeno odgovaraš: „Da, shvatio sam, sve mi je jasno“ samo zato jer se valjda očekuje da mi tako odgovaraš, jer misliš: „Reći će mi to u 15 minuta pa idemo dalje.“ Moje je da ne dam da to tako završi. Ne, nego da su rečenice jasne i iskrene. Ako vidiš da ti osoba bježi i skriva se, da ne daš, da ti ode i da ti se sakrije, nego da izvuče koji je problem. O čemu pričamo? Što te muči? Ja tebi, ti meni, to je neki ping-pong, ali na kraju dođemo do zajedničkog razumijevanja s kojim idemo dalje.

Energija nas vodi kroz život

Tanja Pureta: Dodala bih ili nadovezala se, obje su spomenule emociju. Emocija je energija, pozitivna emocija je energija koja nam daje mogućnost za prihvaćanje feedbacka. Za stvaranje promjene treba puno, puno energije i ako dođe netko s destruktivnom emocijom ili s nedostatkom energije, može samo spustiti našu energiju. Oduzima nam izvor energije da napravimo promjenu. Osoba zamrzne odnos u postojećem stanju. Zato je ta ljubav silno važna i zato je važno da ju osoba koja dobiva feedback osjeti. Prvo, ona će na razgovor hoće-neće doći smrznuta. Ljudi ne vole dolaziti na bilo kakve razgovore, a kamo li gdje imalo osjete da će uslijediti davanje feedbacka. Važno je da osoba koja daje feedback ima jako veliku količinu pozitivne energije, ali stvarno pozitivne, stav „stalo mi je“ i ozbiljnost.

Ozbiljnost je važna jer se ona i pozitivna energija međusobno ne potiru, nego se doslovno nadovezuju jedna na drugu da taj feedback bude dobar. Dodatnu energiju koju možemo generirati kod osobe kada se dogodi davanje feedbacka je ako se usmjerimo na budućnost. Ako cilj kojem želimo dovesti osobu osvijetlimo na način da osoba sebe stvarno vidi u tom cilju i da vidi dobrobit za sebe u tom cilju. Da joj kažemo: „Ako se kreneš ponašati tako i tako, bit će ti bolje, bit će ti jednostavnije, biti ćeš učinkovitiji, ti ćeš se osjećati slobodnije“ itd. Predočiti osobi dobrobit, ispričati priču, da osoba sebe vidi u tom cilju i da se u tom cilju osjeća dobro, inspirirano, sretno i da vidi da to stvarno ima smisla. Da osjeti da vrijedi ići tamo jer onda će ona sama sebe pogurati da dođe tamo.

Davati feedback je vještina. Feedback nije nešto što se daje usput, treba se pripremiti, opskrbiti s puno pozitivne energije i s puno dobrih priča ako nam je stalo i ako stvarno želimo da feedback zaživi, onda nam to ne bi trebalo biti teško. Ako imamo problem, onda bolje da ni ne dajemo feedback dok ne dođemo do razine kada bi mogli dati pravi feedback na pravi način.

Ovaj tekst je četvrti dio transkripta razgovora obavljenog na panelu 15. listopada 2025.

Photo: pexels-rdne-7467921