Imati veliko srce i profesionalne vještine

U ovom zadnjem dijelu predstavljanja knjige “Zaštitni faktor 50 za sprječavanje sagorijevanja” usmjeravamo se na pitanja i komentare slušatelja iz publike. U nastavku pročitajte odgovore naše Tanje te njenih gošća, Višnje Tuškan Krupić (SOS Dječje selo Hrvatska) te Denize Drusany (Crveni nosovi).

Slušatelj 5: Meni je jako žao što Klaunovi doktori nisu postojali kad je moj brat umirao. Nije imao niti dvije godine, a imao je tumor na mozgu. Mislim da, da je u to vrijeme postojalo nešto poput klaunova doktora, da bi se to ipak nekako lakše prebrodilo. Potrebno je imati veliko srce za podnijeti takvo što, a i ovako je bilo prilično teško. Moj drugi komentar je vezan za zauzimanje za sebe. Kada sam bila iziritirana i prvi put ustala i rekla: „Daj, ljudi, ono, ajme, što pričaš? Pa je li tebi dobro? Daj, nemojmo se šaliti!“ nije prošlo dobro. Valjda nisam izabrala pravo vrijeme, pravo mjesto.

Tanja Pureta: Da. O tome isto ima priča u knjizi. Ljudi i okolina, kad se mi zauzmemo za sebe, znaju reagirati na različite načine. Ako dugo, dugo šutimo i trpimo, i onda u jednom trenutku ispalimo snažno, da ne kažem agresivno, onda je to nešto što će nam ljudi pripisati kao karakternu pogrešku. Zato ne treba čekati predugo. Trebate biti jasni, trebate biti snažni, trebate biti čvrsti, ali ne agresivni. Zbog agresije ili hladnoće ljudi neće čuti poruku, nego će reći da ste vi loša osoba. Ako uspijete ostati regulirani i zauzeti se za sebe, važno je ne čekati predugo. To su vještine, to se stvarno uči. S time se ne rađa. A vezano za Vašeg brata, to je nešto što se ne vidi odmah. Jedna je stvar što Klaunovi doktori ili SOS mame rade neposredno s djecom. Međutim, cijele obitelji su tu u pozitivnom ozračju jer jedan Klaun pomaže da se i roditelji lakše nose sa situacijom. Silno je važna ideja da se cijela obitelj lakše nosi s teškom situacijom, da su svi obuhvaćeni: cijela obitelj, i sestre i braća. Imati veliko srce zaista je potrebno u ovom poslu.

Ostati, odžalovati, prihvatiti situaciju, pronaći smisao i dati si dozvolu nastaviti život je nešto što također Klaunovi doktori rade. Ista stvar je vjerojatno i sa SOS mamama. Dati djeci smisao i dati im dozvolu da žive normalan život unatoč tome što će ih mnogi pogledati i reći: “Ajme, pa vi nemate roditelja?!“ Pa što, vrijedan sam, mogu se zauzeti za sebe. Treba imati veliko srce i empatiju za razumijevanje njihove situacije te za reagiranje na pravi način.

Imati veliko srce samo je jedan od kriterija

Slušatelj 3: Gdje nalazite SOS mame i postoji li neka regija u Hrvatskoj ili županija iz koje ih dolazi najviše? 

Višnja Tuškan Krupić: Najviše je bilo odaziva na natječaj kada smo počinjali. Tada smo u prvim natječajima imali po 500 molbi. Danas ih se skupi 500 kroz godinu jer je natječaj non-stop otvoren, ali ne toliko koliko je bilo prije. Naši su kriteriji jako visoki. Iako, puno njih misli da je dovoljno imati veliko srce pa idem za SOS mamu. Međutim, ne. Tu su testiranja, razgovori, intervjui i tako dalje. To je jedan, kao što rekoh, dugotrajan proces. Negdje se nakon pola godine ili godinu dana vidi, ako osoba nije odustala sama, onda mi kažemo: „Nemojte se ljutiti, ali ovo stvarno nije za vas.“ Potom objasnimo zašto, objasnimo što, gdje treba poraditi na sebi ili gdje bi bolje mogla uspjeti. Imati veliko srce ogroman je plus, naravno, ali nije glavna odrednica.

Nama je u interesu da mama ne ode za godinu dana jer se djeca vežu za nju. Onda nismo ništa napravili. Djeca će ponovno biti razočarana ako mama ode nakon dvije godine. To smo imali i to je bila velika trauma za djecu. Njih je bilo šestero, a žena se zaljubila i otišla u inozemstvo sa svojim mužem. To je ljudski, to je normalno. Međutim, djeca su bila stvarno traumatizirana. Ona je bila odlična mama i baš ih je voljela. Ona je bila pravi primjer toga što znači imati veliko srce. To je bilo baš emotivno i jedna velika tuga. Trebalo je odraditi žalovanje, obraditi situaciju i emocije s djecom.

Mijenjati sebe

To je praktično drugo, a možda i treće napuštanje djece. Tu moramo biti jaki. Upravo zato je potrebno  razdoblje od dvije godine da bismo stvarno rekli: “Je, to je žena koja je za nas i nju možemo staviti s punim povjerenjem u kuću.” Uz to, danas nam djeca imaju puno zdravstvenih problema i treba znati kako se nositi s njima. Za to je od velike važnosti imati puno razumijevanja, strpljenja, a naročito je važno imati veliko srce. Danas sam bila u Lekeniku i razgovaram s kolegom direktorom. Tamo imamo jedno dijete koje ima ponekad epileptične napade i jedna nova teta se baš pitala: „Mene je strah, kako ću, što ću?'” Ne mora te biti strah, ali dobro je da to komuniciraš s nama. Direktor živi u selu, naš pedagoški pomoćnik je u selu, druge mame su tu, druge tete su tu, imaš broj telefona, nazovi odmah, tu smo svi da uskočimo i pomognemo. Pozdravila bih tu otvorenost da budemo iskreni prema sebi. Jer u prošlosti su nas odgajali: “Budi tiho. Nemoj se buniti. Kaj se imaš buniti? Mislim, imaš jesti i piti, ideš u školu, to je tvoje što moraš raditi i to je to.“ Kad sam se udala, mama mi je rekla: “Šuti. Daj mir u kući.” Mislim, molim?

Mama, moja mama je to rekla, da. Bila je odlična žena, imati veliko srce bilo je njeno odličje, ali nas je vrlo tradicionalni odgoj jako sputavao. Srećom da danas kao da netko otvara zavjese, pa imamo bolji svijet. Na tome se treba raditi. Jer prije smo uvijek mislili da možemo druge mijenjati. Ne. Možemo samo sebe mijenjati. To je najteže. Dok nisam krenula u to ozbiljno, nisam mislila da je tako teško. No, stvarno je teško, ali se stvarno isplati. Čovjek se baš čeliči, a rekla bih da mnogi onda lakše podnesu probleme i situacije u životu.

Poštovati sebe i poštovati druge

Tanja Pureta: To ujedno bila i vaša poruka svima da rade na sebi i da se čeliče.

Višnja Tuškan Krupić: Apsolutno. Imati veliko srce i za same sebe. Imati hrabrost sebi samome reći: “Mogu, ne mogu, hoću, neću, ne želim.” Ne ono, ti hoćeš, moraš, možeš. 

Tanja Pureta: Biti iskren prema sebi, jel’ tako? 

Višnja Tuškan Krupić: Prije svega prema sebi. Na bilo što da se to odnosi, na posao, na prijateljstvo, na brak, na bilo što, sve što je lažno, što je fejk. Vidimo kud nas je fake news doveo pa imamo ovaj kaos koji imamo. To povjerenje, iskrenost i uvažavanje. Imati veliko srce za sve. Uvijek sam polazila od toga što ja ne želim sebi, ne želim ni drugima. Najjednostavnije stvari u životu su, po meni, najkompliciranije za ljude. 

Tanja Pureta: To ste super rekli. Poštovati sebe, jer ako mi prvo polazimo od situacije kao: “Ma ja nisam bitan, ti si bitan”, nitko nas neće poštovati. Nitko neće ni htjeti biti u našem društvu. Nitko neće htjeti da mi ostvarujemo utjecaj na njega. Zašto bi on bio u društvu nekoga tko sam za sebe smatra da nije bitan i da se ne poštuje? Poštuj sebe da bi te drugi poštovali i da bi drugi sebe poštovali. To su silno važne stvari i zato treba raditi na sebi. Imati veliko srce kako za druge, tako i za sebe. Završna riječ, Deniza.

Bolja verzija sebe

Slušatelj 4: Mislim da knjiga stvarno govori o tome: snaga je u nama, rješenja su u nama. To je ujedno dobra vijest i malo teška vijest. Nekada je situacija takva da je se objektivno ne može promijeniti. Tad staneš sam sa sobom i kažeš: “Okej, sad jedino mogu nešto napraviti sama sebi.” Nije uvijek jednostavno. Nije uvijek jednostavno ako si perfekcionist i ako imaš tu sklonost gledati što još mogu, kad se malo pokudiš zato što nisi sam sve sredio. Poruka je biti iskren i nježan prema sebi i prema drugima. Imati veliko srce za sve oko nas, a ne zaboraviti imati veliko srce za sebe. Stvarno otpustiti, biti svoj s nježnošću, s uvažavanjem druge osobe, imati pravo postaviti granice, s uvažavanjem druge osobe. To je ono što mislim da bi nas sve puno promijenilo kao kolektiv i društvo.

Tanja Pureta: Cijela ova knjiga se odnosi na to da trebamo naučiti neke nove postavke. Iz pogrešnih postavki očekujemo da netko izvana riješi naš problem, a da mi rješavamo nekom drugome, da se osjećamo bespomoćno, a da smatramo da je svijet strašno mjesto. Jako smo sposobni, jako smo moćni i ako izgradimo sebe, možemo uistinu napraviti jako dobre stvari za sebe i za druge. Potrebno je imati veliko srce i veliku hrabrost uzeti vremena za sebe i učiniti dobre stvari za sebe, bez osjećaja krivice. Ovdje je 50 uputa kako da izgradite sebe i ja vjerujem da i svakim danom samo podsjećanje, samo čitanje daje energiju. Kada imamo energiju, imamo i mogućnost razvoja. Jer bez energije, bez sunca, nema razvoja. Sa suncem se omogućuje da svatko krene u svoj razvoj od tamo gdje je stao i nastavi, jer razvoj ne završava s odraslom dobi, razvoj ne završava s diplomom. Izreka je „Dum spiro, spero.“ Svaki dan možemo postati, ne bolja varijanta sebe, nego varijanta sebe koja je sretnija, zadovoljnija i koja svijetli kao sunce i sebi i svima drugima.

Hvala svima što ste došli. Hvala vam svima, hvala mojim gošćama. Vjerujem da ste imali ugodne trenutke, vjerujem da ste mogli čuti puno, puno zanimljivih tema. Nadam se da ćete i vi imati veliko srce nakon ovog razgovora. Mi ćemo snimku distribuirati, tako da se mogu čuti svi ti krasni odgovori. Hvala vam na svemu i sretan vam još jedanput Dan knjige i vjerujem da se vidimo još na puno, puno događaja vezanih za knjige, za stres i općenito za kvalitetu života. Hvala.

Ovaj tekst je šesti i završni dio transkripta razgovora obavljenog u knjižari Fraktura 23. travnja 2026

Fotografija: pexels-greta-hoffman-7728405