Kako ostati imun na kritike umjesto feedbacka

HR breakfast na Gecku, platformi za digitalizaciju i optimizaciju HR procesa, vodio je razgovor o feedbacku, a mi vam donosimo još jedan nastavak! Razgovor su vodile stručnjakinje za razvoj timova i leadership, među kojima je i naša Tanja.

Tanja Pureta: Ja volim dobivati feedback i stvarno svi koji su radili sa mnom znaju da ja stvarno volim dobiti feedback. Jer kada netko tko dođe i daje feedback, jedva čekam čuti što to ima, kako to izgleda i što mogu naučiti o sebi. Ako vidim da u toj situaciji ne mogu nešto naučiti za sebe, onda mi se otvori znatiželja broj 2! To je divno. Bitno je samo da smo svi nepovredivi na kritike, ali da zadržavamo sposobnost mijenjati se.

Osoba je došla do mene i otvorila se, otvorila mi je pogled ili prozor ili vrata u svoj svijet. Ne želi pričati o meni, nego na neki način želi reći: “Čuj me, vidi me.” Kad otvori prozor i vrata u svoj svijet, to je fantastična prilika da vi stvarno vidite taj svijet. Ako u tom trenutku to ne shvatite osobno i ostanete nepovredivi na kritike, nego kao jednu veliku priliku da ga doživite i da možda produbite odnos, to je fantastično, mislim stvarno fantastično. Tada shvaćate da nema veze s vama, nego da je netko došao i ne zna kako bi pokucao na vrata pa je to sve malo grubo. Ali, pokucao je na vrata zato da bi otvorio svoja.

Nepovredivi na kritike

Treće, ako vidite da ne želi otvoriti svoja vrata, niti želi otvoriti vaša vrata, nego priča nešto što nema veze s vama, važno je da ostanete nepovredivi na kritike. Uvijek se sjetim one priče o starom mudracu koji je hodao u vrlo odrpanoj odjeći i izgledao baš onako kao što izgledaju ti indijski mudraci. Imao jednog svog učenika i dok su hodali gradom na tog mudraca su se nabacivali blatom, vrijeđali ga, gađali ga i slično. On je to mudro i mirno otrpio i kad su došli do kuće tog mudraca učenik ga pita: „Pa dobro, kako možeš izdržati sve te uvrede, svo to blato što bacaju na tebe?“ A mudrac će na to: „Otvori ovaj ormar i uzmi kaput koji je tamo, poklanjam ti ga.“ Učenik otvori ormar i vidi neki grozan kaput, sav prljav, zadnja stvar koju bi netko primio.

Obrati se učitelju: „Oprosti učitelju, ja to ne mogu primiti. To nema veze sa mnom, ja ne mogu uzet kaput od tebe.“ Na to će učitelj: „Tako i ja da, ako znam da nešto nema veze sa mnom, a netko mi nabacuje, ja to ne mogu primiti.“ Ako te ne može povrijediti nešto što što znaš da nema veze s tobom, da ne možeš prihvatiti, to ostaje izvan tvog dometa. Na taj način ostajemo nepovredivi na kritike. Tako da, ako vam netko da feedback, a vi osjetite da to nema veze sa vama, ne može vas povrijediti. Eleanor Roosevelt je rekla: „Ništa vas ne može povrijediti, a da vi to ne dozvolite.“ Najprije se otvorite i vidite ima li to veze s vama. Ako nema, ništa, nije vaš kaput.

Što je feedback, a što subjektivno mišljenje

Ivana Šuto: Kada se tako odmakneš, možeš izabrati kako ćeš reagirati i prepoznati što ima veze sa mnom, a što ne. Postajemo nepovredivi na kritike. To je jedan odmak koji se događa, jer, naravno, ja imam pravo o svemu razmisliti. Ja želim čuti što ta osoba misli o meni, ali ću ja odlučiti ima li to veze sa mnom i želim li ja to promijeniti ili ne.

Tanja Pureta: Nije ideja da si zatvoren čim netko dođe, nego da si otvoren, a da se zatvoriš kad shvatiš da to nema veze s tobom, a ne obrnuto. Na taj način ostajemo nepovredivi na kritike koje niti nemaju veze s nama. Otvori se, imaš se uvijek vremena zatvoriti.

Josipa Borić Novosel: Kako možemo razlikovati feedback od subjektivnog mišljenja? Ja volim govoriti da su ljudi naša ogledala. Kako razlikovati kada se netko zrcali u nas od feedbacka?

Ivana Šuto: Pa uvijek je subjektivno, uvijek osoba gleda iz svoje perspektive i svojih vrijednosti, što je njoj važno. Ja gledam jesu li nam iste stvari važne, je li to osoba koju cijenim. Pitanje je i tko mi daje feedback i uvijek bude osobno. Po meni je to prilika da vidim kako ja utječem na druge ljude. Zato je to ogledalo, jer ja sebe ne vidim tako da je uvijek subjektivno i baš mi je drago da je, jer je to njihov pogled na moje ponašanje i zato je vrijedno.

Od koga tražiti povratnu informaciju

Mura Kokotović: Dosta često kada mi netko nešto kaže, vidim da je zaista tako. U 75-80% slučajeva vidim da stvarno je tako kad mi netko nešto kaže. Vidim ja i sama u svojoj glavi, samo si možda neću priznati, pa kada mi netko kaže, onda sama sebi kažem: „Mila, vidi se, daj se skuliraj.“ A kada je nešto što ja ne vidim, to me ekstra zaintrigira, jer ja, koja sam dosta dobra s introspekcijom, a ja to nisam vidjela, sve uz to da ostanemo nepovredivi na kritike. Onda ja odem, pitam ljude okolo vide li i oni to. Prođem tako 4-5 osoba, koje me vide u različitim perspektivama.

Neću pitati svoj tim, jer me oni vide na jedan način, menadžment me vidi na neki drugi način, ovi me vide na neki treći. Ja onda isčeprkam ljude svih razina da dobijem kompletnu neku perspektivu. Vide li ti ljudi to isto? I njih 5 kaže da ne vidi, onda ta povratna informacija očito nije moj kaput, to je mišljenje te osobe. Tu je važno da budemo nepovredivi na kritike. Ali ako mi troje ljudi potvrdi to mišljenje, sad imam neku dimenziju koje ja nisam bila svjesna i sad idem raditi s tim.

Sustav vrijednosti organizacije

Tanja Pureta: Uvijek je subjektivno, slažem se, a da bi bilo objektivno, treba u organizaciji biti objektivni sustav ili kriteriji. Jasne kompetencije, jasne vrijednosti, jasna ponašanja koja su propisana i gdje mi znamo međusobno prepoznata ponašanja i davati feedback na temelju zajedničkog sustava vrijednosti. Onda je to, hajmo reći, objektivnije nego kada netko priča nama iz svog sustava vrijednosti. Zato je jako važno da svaki tim i svaka organizacija ima svoj objektivni sustav vrijednosti pa da svi znamo prema čemu težimo. Znamo trebamo li ostati nepovredivi na kritike ili se zaista trebamo zapitati o svom ponašanju. Jer ako organizacija nije postavila svoj sustav vrijednosti, ponašanja, standarda, onda svaka osoba koja dođe u organizaciju u principu donosi svoj sustav vrijednosti. Onda se feedback samo odnosi na to kako ja u odnosu na druge sustave vrijednosti, što može biti da smo svi jednako u pravu ili jednako u krivu.

Mora biti neki objektivni sustav vrijednosti kao takav da bi feedback koliko-toliko bio objektivan. Premda, čak i tada je to subjektivna stvar i trebamo ostati nepovredivi na kritike. Ako mi netko da nekakvu informaciju, a ja mislim da priča o sebi, u tom trenutku znam postaviti podpitanja pa daj bi reci kako točno misliš? Pa i gdje se to točno vidi?

Vrlo se često zna dogoditi da kroz ta pitanja to postane jedan zajednički razgovor, gdje ta osoba i ja narastemo na neki način. Ništa vas ne sprječava u trenutku kada dobivate feedback, da uzmete ravnopravnu ulogu i da postavljate pitanje, da postanete dio diskusije u kojoj se, možda, zajednički dođe do treće istine. Tako da evo, i feedback se može onda malo objektivizirati.

Feedback na feedback ili ipak ne?

Ivana Šuto: Jednom sam bila na edukaciji s grupom ljudi koji ne rade zajedno. Zadatak je bio dati feedback s tri pozitivne i tri negativne informacije. Jedan smo dan bili skupa i svi trebamo komentirati ponašanje u situacijama tog dana. Meni je to bilo toliko interesantno jer smo mi davali feedback na naš utjecaj. Kako vas doživljava čovjek koji vas je vidio danas prvi put? Kako vi utječete na njega? To mi je bio tako super iskustvo i to je toliko vrijedno jer ti ljudi nemaju nikakvu predrasudu, a vježbamo se biti nepovredivi na kritike. Vidjeli su vas sad i tko zna kad. Tu se lako moglo i vidjeti tko su oni koji su nepovredivi na kritike.

Josipa Borić Novosel: Mene su učili da feedback ne ide na feedback. Daje li se feedback na feedback?

Tanja Pureta: Po meni ne. Apsolutno je loša ideja tipa ti meni daješ ovo, a sada ja tebi ono. Možda samo ako se razvije na temu, a ne tko je pametniji, ili tko jači, taj kvači. Ne bih preporučila feedback na feedback, jer to znači da te nisam niti saslušao, a već ti dajem nazad. Nisam primio feedback, nego mi je samo cilj odbiti te. To je onda nadmudrivanje ili nekakvo pasivno agresivno ponašanje, a ne pravi feedback. Zašto mi nisi prvi dao feedback? Ili zašto nećemo razgovarati? Ako ćemo se samo nabacivati, to je baš onako, dječji vrtić.

Mura Kokotović: Da, složila bih se. Kada tražim feedback, kada smo u ovom, recimo mom, trenutku jer sam ga ja sazvala, ne pričam sada o meni i neću nakon toga reći: „ E, dala sam ti feedback, sad ti meni daj feedback.“ Ok, imat ćemo mi drugi neki termin, pa ćemo pričati o tome kako se ja ponašam, kako ti to vidiš, pa ćemo adresirati to kako sam ti dala feedback, ali definitivno ne tad u toj situaciji.

Izražavanje emocija kroz feedback

Ivana Šuto: Ako si mislila na isti dan, mislim, osobi treba dati priliku da kaže svoju stranu priče. I možda će ona krenuti objašnjavati što sam ja radila. Važno je stalno vraćati na fokus. Zašto uopće ja dajem feedback? Koji je moj motiv tog feedbacka? I ako slučajno, naravno, osoba nakon tog razgovora ima potrebu, dođe drugi dan, nema problema. Ja tako i motiviram ljude da vježbaju feedback i ostanu nepovredivi na kritike.

Tanja Pureta: Dodala bih da vrlo često mislimo da je feedback taj trenutak. Feedback je proces koji može početi u tom trenutku pa prespavamo noć. Pa se dogodi razgovor dva, razgovor tri, razgovor četiri na kojima se svakakve teme mogu dotaknuti. Dok god postoji odnos, postoji jedan stalni feedback kao takav. Ako je to jedanput godišnje ili samo ako je velika frka, onda je pitanje koliko mi uopće razvijamo ili ulažemo u taj odnos. Trebamo znati da kada damo feedback, da će se nešto dogoditi, da će možda netko reagirati ljutnjom, tugom, strahom, kako god. Treba znati preživjeti to, treba znati prihvatiti da druga osoba reagira i da jednostavno prihvatimo da ima pravo reagirati. Ima pravo, i mora odraditi svoje emocije.

I možda u tom trenutku to nije feedback na feedback, nego da je to samo izražavanje emocija koje isto tako treba preživjeti u tom trenutku i osjećati se odraslo i odgovorno i shvatiti da se osoba pokušava nositi sa tom situacijom. Mi u tom trenutku ne znamo jesu li neki nepovredivi na kritike, muči li ih to, pa i kako se nose s pozitivnim feedbackom. Koliko god sami znamo, toliko smo često nezgrapni u takvim situacijama, pa znamo svašta nešto raditi. Osoba koja ide davati feedback stvarno mora biti jako, jako emocionalno dobro sama sa sobom. Da zna nositi, izdržati sebe, svoju nelagodu te nelagodu i emocije druge osobe, zna da je važno da budemo nepovredivi na kritike. I da zna da postoji drugi dan gdje se cijela priča nastavlja i da je to sve stvar procesa.

Ovaj tekst je šesti dio transkripta razgovora obavljenog na panelu 15. listopada 2025.

Photo: pexels-samuel-joos-1944136-3785059