Snaga svrhe u svijetu rada

Kao organizacijska psihologinja, svakodnevno se susrećem s time da se u srži svakog poslovnog procesa nalazi čovjek. I upravo zato, u mojoj biblioteci već godinama stoji knjiga koja nije s popisa moderne menadžerske literature, ali je temeljna za razumijevanje ljudske prirode: „U potrazi za smislom“ Viktora Frankla.

Franklova knjiga obrađuje temu egzistencijalnog smisla, ali ne kao apstraktnog, filozofskog pojma, već kao primarne pokretačke snage čovjeka. Prvi put kad sam je pročitala, duboko me dirnula njegova spoznaja da nas pokreće naš odgovor na pitanje: Zašto radim to što radim? To je pitanje o kojem mnogi ne razmišljaju, a oni koji si ga postavljaju često nemaju odgovor na njega niti nakon mnogo godina života i rada.

Frankl je odgovor o vlastitom smislu života pronašao čak i paklu koncentracijskog logora te u ovoj knjizi poručuje da preživljavaju i napreduju oni koji imaju svrhu kojoj teže i koju žele ostvariti. U poslovnom svijetu, to je razlika između osobe koja odrađuje sate potrebne da bi dobila plaću i one koja osjeća da je njen doprinos većem cilju važan,  pa ga potpuno predano i daje.

U tom razdjelu između individualnih ambicija i organizacijskih ciljeva često se krije ključna napetost koja oblikuje svakodnevicu na radnom mjestu. Kada zaposlenici prepoznaju da njihov rad nije samo obaveza, već doprinos širem smislu, njihova energija postaje trajna i koherentna. To nije samo pitanje motivacije ili nagrade; riječ je o identifikaciji s vrijednostima koje poduzeće njeguje i o povjerenju da njihov doprinos nije uzaludan.

Što me je Viktor Frankl naučio o modernom poslovanju

U praksi to znači da lideri pažljivije slušaju priče svojih timova, traže kontekst u kojim se pojedinci osjećaju vrijednima i olakšavaju uvjete za rast i učenje. Učinkovita organizacijska kultura često potiče zaposlenike da svoje zadatke vide kao korake ka većem cilju, a ne samo kao rutinske aktivnosti. Kada se posao učini sredstvom za ostvarenje dubljih životnih vrijednosti, promjena perspektive prelazi iz emocionalnog osjećaja “čuvam posao” u svjesno “gradim svoj doprinos”.

Tako se otvara prostor za prilike: prostor za samostalnost, odgovornost i kreativnost. Ljudi tada nalaze intuitivnu smjernicu koja im pomaže da prepoznaju prioritete, upravljaju otporima i prilagode se promjenama s osjećajem kontrole. U tom kontekstu ubrzava se i zrelost timova, jer pojedinci ne traže isprike, nego rješenja; ne čekaju savjete, nego iniciraju dijalog i dijele odgovornost za uspjeh zajednice.

Ostavite trag u svemu što radite

Konačno, smisao postaje vodilja koja povezuje svakodnevne zadatke s nenasilnim i čvrstim ciljem da se ostavi trag koji nadilazi vlastitu karijeru, da se doprinese kolegama i organizaciji, te time oblikuje radno mjesto u kojem svatko može biti autentičan i vrijedan član tima.

Frankl i logoterapija su dali podlogu mom načinu razmišljanja prema kojem „ljudski resursi” nisu resursi koje treba trošiti, već nositelji smisla, koje treba osnažiti. Kada zaposlenik sebe vidi kao nositelja smisla, a ne samo kao izvršitelja zadataka, tada i organizacijski ciljevi dobivaju drugačiju kvalitetu. Oni postaju zajednički projekt, a ne nametnuta obaveza. U takvom okruženju raste osjećaj psihološke sigurnosti, ljudi se lakše usude progovoriti o problemima, predlagati promjene i preuzimati odgovornost za ishode.

Egzistencijalni vakuum je korijen organizacijskih problema

Zbog toga sam počela dublje istraživati kako radno okruženje učiniti smislenijim te kako takav pristup sustavno primijeniti u radu. Naučila sam da je nedostatak smisla u poslu, a Frankl to naziva „egzistencijalnim vakuumom“, korijen većine modernih organizacijskih problema: od tihog otkaza (quiet quitting) do sagorijevanja (burnout). Kroz rad s timovima sve češće vidim kako se „egzistencijalni vakuum“ manifestira u praksi: u apatiji, cinizmu, minimalnom angažmanu, ali i u kroničnom preopterećenju onih koji ne znaju stati jer posao pokušava nadomjestiti manjak unutarnjeg smisla.

Posebno su me dojmili dijelovi u kojima Frankl govori o odgovornosti. On tvrdi da smisao ne treba tražiti u apstraktnom, već u odgovoru na ono što život, ili u užem smislu posao, obitelj, roditeljstvo, i sl. od nas traži u određenom trenutku. To je dalo dublji smisao alatima koje koristim u području razvoja liderstva, kao što su Full Range Leadership Model ili 360 povratna informacija. Dobar rukovoditelj nije onaj koji naređuje, već onaj koji vjeruje u sebe, svrhu i svoje suradnike te pomaže timu i organizaciji da prepoznaju smisao u problemima i njihovom rješavanju.

Povratna informacija je prilika

Zato, kada u razvoj lidera uvodim modele poput Full Range Leadership Modela, sve ih više koristim kao okvir za razgovor o svrsi, a ne samo o stilovima vođenja. Isto vrijedi i za 360 povratnu informaciju jer ona nije puka evaluacija učinka, već prilika da lideri osvijeste kakav trag ostavljaju na ljude oko sebe. Kada voditelj na povratnu informaciju gleda kao na pitanje: „Kako svojim ponašanjem pomažem drugima da pronađu smisao u radu?“, tada se događa stvarna transformacija. Tada se kulturu vođenja ne gradi kroz pravilnike, nego kroz svakodnevne, autentične odluke koje počivaju na odgovornosti, poštovanju i vjerovanju da svatko ima potencijal za doprinos koji nadilazi opis radnog mjesta.

Franklova misao: „Onaj koji ima zašto živjeti, može podnijeti gotovo svaki kako“ za mene je postala temeljni putokaz u razumijevanju organizacijske otpornosti. Kada ljudi unutar tima jasno vide svoje „zašto“, puno lakše podnose promjene, neizvjesnost i pritiske bilo da je riječ o restrukturiranju, krizi na tržištu ili izuzetno zahtjevnom projektu. Tada izazovi više nisu prijetnja, već prilika da se potvrdi zajednička svrha i učvrsti povjerenje u ono što rade.

Kakav je stvarni učinak povratne informacije

U svakodnevnom radu te ideje primjenjujem vrlo konkretno, osobito pri dizajniranju sustava nagrađivanja. Svjesno inzistiram na tome da zaposlenik dobije jasnu povratnu informaciju: što je točno napravio dobro, zašto je to važno i kakav je stvarni učinak njegovog doprinosa na kolege, klijente ili širu organizaciju. Nije riječ samo o pohvali, nego o povezivanju rezultata rada s osjećajem smisla i korisnosti. Upravo taj doživljaj da „moj rad nekome stvarno pomaže“ dokazano ima dugotrajniji motivacijski učinak od samog iznosa na plaći. Novac može potaknuti kratkoročni napor, ali iskustvo svrhe stvara unutarnju snagu koja ljude održava angažiranima i predanima i kad okolnosti postanu zahtjevne.

U radu s liderima nastojim ih svjesno odmaknuti od isključivog oslanjanja na brojke, izvještaje i tablične prikaze kao glavne alate upravljanja. Umjesto toga, usmjeravam ih na razvoj sposobnosti da svojim ljudima prenesu širu sliku, da jasno artikuliraju zašto organizacija postoji i koju konkretnu vrijednost donosi drugima. Važno je da znaju objasniti kako njihov rad nije sam sebi svrha, već odgovor na stvarne potrebe klijenata i zajednice u kojoj djeluju. Upravo ta perspektiva daje kontekst svakodnevnim zadacima koji inače lako skliznu u rutinu.

Razumiju li vaši ljudi što je njihov doprinos?

Kada lider uspije dosljedno komunicirati svrhu, mijenja se i dinamika unutar tima. Ljudi više ne rade samo zato što „trebaju“, nego zato što razumiju zašto je njihov doprinos važan. Takvi timovi pokazuju veću otpornost na pritisak, lakše prolaze kroz promjene i zadržavaju višu razinu angažiranosti čak i u zahtjevnim razdobljima. Osim toga, raste i osjećaj odgovornosti, jer zaposlenici prepoznaju da njihov rad ima konkretan utjecaj na druge. U konačnici, profit prestaje biti jedini fokus i postaje posljedica dobro postavljenog smisla, a ne njegov zamjenski cilj.

Tako pomažem i zaposlenicima u prevenciji sagorijevanja, jer shvaćaju da mogu izabrati svoj stav prema teškom sugovorniku ili zahtjevnom roku. To im daje osjećaj kontrole i dostojanstva, čak i u visoko stresnim okruženjima.

Beskrajno sam zahvalna Franklu što me podsjeća da posao nije samo razmjena vremena za novac. Posao je prostor u kojem možemo i trebamo ostvarivati svoju svrhu. Zahvaljujući njemu, gradim bolje organizacije i radna mjesta u kojima ljudi imaju priliku osvijestiti vlastiti smisao te postati i ostati zdravi i sretni ljudi.

Tekst je u skraćenom obliku objavljen u časopisu Lider 18. lipnja 2026.

Fotografija: pexels-pramodtiwari-17160894