Kvalitetan feedback je srž korporativne kulture

Branko Banjeglav: Dobro došli, drago mi je da ste s nama, a ne na dosadnom internom sastanku ili videopozivu. Ja sam Branko iz tvrtke Agilcon. Mi smo odgovorni za Gecko, platformu za digitalizaciju i optimizaciju HR procesa. Ove godine slavimo 15 godina postojanja i trudimo se spojiti tehnologiju i ljude. Ovaj HR Breakfast organiziramo s našim dragim partnerima iz 3 kolektiva, 3 stručnjakinje koje su se specijalizirale za razvoj timova i leadership. Osim što nas povezuje prijateljstvo, imamo zajedničke interese i misiju kako pomoći organizacijama da budu još bolje. Format doručka smo odabrali zato što smo shvatili da je o ovim, ponekad izazovnim temama, lakše pričati uz kavu i iz croasan!

Prošli put je tema bila razgovor o učinku i shvatili smo da se taj proces često zna provoditi kao “ajmo se pretvarati da je sve ok i vidimo se za godinu dana”. Zaključili smo tada da je taj pristup pogrešan i da razgovor o učinku treba biti jedan strukturiran i kontinuiran proces.

Srž korporativne kulture

Danas se prirodno nadovezujemo na temu, a rekao bih da idemo i korak dalje, u nešto što je srž svakog razgovora i odnosa, a isto tako vjerojatno srž svake korporativne kulture. To je feedback. Na početku jedno pitanje za sve vas. Ne morate ni odgovoriti, samo razmislite koja je vaša prva asocijacija kada vam netko kaže: „Moram ti dati feedback.“? Da li je to: „O, super? Evo mi prilika za rast i razvoj.“ ili je to možda više: „Što sam sad skrivio?“ Ako ćemo biti iskreni, vjerojatno je ovo drugo, uvijek imamo problem primiti feedback.

Također, izazov je i dati kvalitetan feedback. Uvijek je to puno lakše u glavi, kada se pripremaš, onda to zvuči super, a kada dođeš kod stvarne osobe, onda to uglavnom bude: „Ma sve je super, samo…“ i onda to samo kažete tiho ili prešutite. Danas ćemo se baviti sa temom feedbacka, a za to imamo super sugovornice. Sljedećih devedesetak minuta ćemo provesti u razgovoru o feedbacku. Čut ćemo sigurno super iskustva naših panelistica. Pozivam i vas da ovo bude na neki način i feedback u kojem ćete vi sudjelovati. Dajte svoja pitanja, komentare slobodno se pridružite. Dajem riječ našoj moderatorici, Josipa izvoli.

Josipa Borić Novosel: Hvala, dobro jutro ili dobar dan. Danas s nama su tri vrhunske stručnjakinje u svom poslu i industrijama iz kojih dolaze i danas ćemo pokušati definirati što je to feedback, i to kvalitetan feedback, kako se daje, kako ga primiti, koje su najčešće zamke feedbacka i kako izgleda njegova budućnost. Prije nego što krenemo, ono što volim na početku napraviti je definirati što je to feedback.

Definicija feedbacka

Tanja Pureta: Kako temu koja se sastoji od jako puno stvari sažeti u rečenici? Feedback je davanje, odnosno primanje povratne informacije u kontekst gdje smo u odnosu na ono gdje želimo biti ili gdje želimo doći. Za kvalitetan feedback je suštinski jako važno da ima neki cilj, da znamo u odnosu na što ga primamo. Feedback nije u smislu moje mišljenje protiv tvoga. Cilj je dobiti povratnu informaciju o tome gdje se sad nalazimo u odnosu na cilj.

Mura Kokotović: Kod nas i za nas je kvalitetan feedback informacija radiš li dobro svoj posao ili ne. Svi mislimo da je zadatak nešto samorazumljivo, svima jasno. A nije! Vrlo je važno i unutar tima i pojedinačno i u organizaciji definirati koja su očekivanja, što je dobar i poželjan rezultat. Ti se vjerojatno na jedan način ponašaš doma s prijateljima, a u organizaciji su određena očekivanja i čovjek treba znati šta se od njega očekuje, kako se kvalificira kvaliteta njegovog rada i zato je kvalitetan feedback bitan.

Ivana Šuto: Dolazim iz svijeta financija i ono što sam s godinama shvatila je da bismo ostvarili svoju ulogu unutar organizacije, moramo se s biznisom razumjeti. Isto tako, biznis mora razumjeti nas. Ne želim generalizirati, ali iz iskustva govorim, da je većina ljudi koji dolaze u financije introverti. Izbjegavaju otvorenu komunikaciju, izbjegavaju konflikte i ja sam, da bi napravila sponu između financija i biznisa, otkrila feedback kao alat da otvorim svoj tim među nama i da ga otvorim prema organizaciji. Za mene je kvalitetan feedback, osim onog što su kolegice rekle, alat za razumijevanje. Tako ga ja vidim u svom poslu.

Što nije feedback?

Josipa Borić Novosel: Hvala. Rekli smo što je feedback, a što feedback nije? Iz iskustva znam da često: „Dat ću ti feedback“ razbacivanje svojim mišljenjima kako god želimo. Što nije feedback?

Ivana Šuto: Ja mislim da je sve feedback. Sve što ljudi kažu. Ključ kod feedbacka je da ljudi pričaju o sebi. Svaki kvalitetan feedback polazi od mene: ja kada dajem feedback, pričam o sebi, onom što je meni važno, što ja vidim. I u stvari, svaka povratna informacija je informacija.

Tanja Pureta: Feedback je baš to, dati povratnu informaciju. Međutim, ima različitih vrsta feedbacka u odnosu na kontekst. Pravi kvalitetan feedback je, kao što smo rekli, metoda u kojoj mi dobivamo informaciju kako stojimo u odnosu na sustav ili kontekst u kojem pripadamo. Svaki sustav, svaki kontekst ima svoja pravila, ima svoje ciljeve. Ako želimo biti dio tog sustava, bila to firma, bila to obitelj, bio to odnos dvoje ljudi jako je važno, da dobivamo međusobno jedni od drugih povratnu informaciju kako se ponašamo ili kako ostvarujemo očekivanja u odnosu na ono što taj sistem od nas očekuje ako želimo biti dio njega. To je super, zato što je jako važno da stalno dobivamo povratnu informaciju koliko se uklapamo u taj sistem, u zajednicu, u taj tim u kojem pripadamo. Naročito ako nam je cilj i dalje se razvijati i sve više i više doprinositi i osjećati se sve bolje sa tim ljudima s kojima živimo ili radimo.

Feedback nije razmjena mišljenja

Rekla bih da nije feedback kada, recimo, netko dođe i svoju sliku svijeta, svoje mišljenje smatra jedinim ispravnim. I onda tebe suočava s činjenicom da ti nisi ispravan, u smislu: „Ja mislim da se ti ponašaš loše.“ Dapače, da barem kaže: „Ja mislim…“ jer čim to kaže, to je dobro. Ako kaže: „Ti se ponašaš loše!“, ta osoba da polazi iz svog svijeta. Možda uopće nisu postavljeni ni sistemi, ni pravila, niti mi uopće želimo sudjelovati u tom sistemu, a netko nam daje feedback u odnosu na sebe. To ne mora biti relevantno za nas i ponekad možda i nema veze sa našim svijetom, s našim ciljevima i našim očekivanjima.

U tom kontekstu, to nije feedback, to je razmjena mišljenja gdje mi možemo reći: „Ja mislim da je tako, ti misliš da je tako i što ćemo sad s time?“ Kvalitetan feedback mora imati neki zajednički cilj u cijeloj priči, a ideja da si ti drugačiji od mene, da ja mislim da tebi zelena boja ne stoji, kakve to veze ima sa bilo čime? To nije feedback.

Mura Kokotović: Moje mišljenje je da feedback nije, ako nije konkretan, kao na primjer feedback tipa: „Tiha si mi“ koji sam dobila nedavno. Što da ja radim s tim? Što to „tiha“? Tiha u odnosu na što? A vrlo često imamo taj nekonkretan feedback, jer kao „štedimo ljude“, pa onda nećemo reći tvoje ponašanje, tvoji način ili nešto konkretno. Druga stvar, moraš biti u situaciji da bi mogao dati konkretan feedback. Kroz nekonkretan feedback komuniciraš svoja očekivanja, a nekad možda ni sam ne znaš koja su tvoja očekivanja. Dolazimo do zamke da taj feedback nije feedback, jer niti je konkretan, niti je kvalitetan feedback, niti iskazuješ ono što želiš i očekuješ, jer ni sam ne znaš niti dati feedback, niti što očekuješ, niti jesi dobro komunicirao svoja očekivanja i onda taj feedback bude tako nešto, flafi. Dao si ga, a nisi.

Kad nas obuzmu emocije

Tanja Pureta: Rekla bih još jednu stvar koja nije feedback. Kada nas obuzmu emocije i imamo potrebu izraziti svoju ljutnju, svoje razočarenje, a da nismo uopće domislili što je to što želimo reći, kome želimo reći, s kojim ciljem. Jednostavno želimo isprazniti emocionalni naboj koji se dogodio. To je onda jako daleko od feedbacka, to je želja da se oslobodimo emocije. Tada napravimo jako puno razornih stvari za sebe i za druge i odmaknemo se od željenog cilja, umjesto da se približimo. Suština feedbacka bi bila međusobno približavanje.

Ivana Šuto: Rekla sam da je sve feedback, iako nije svaki kvalitetan feedback. Ono što jesvakako kod feedbacka je da ne bi trebalo osuđivati. Ako ljudi osuđuju, druga vas osoba ne čuje. To je za mene možda najveće otkriće i ono kako ja radim kada dajem feedback. Tada pričam o sebi i na taj način ne osuđujem ili ne komentiram nešto što ta druga osoba misli ili ne pretpostavljam.

Kako kvalitetan feedback utječe na razvoj pojedinca?

Josipa Borić Novosel: Kako kvalitetan feedback utječe na rast pojedinca?

Tanja Pureta: To me podsjeća na onaj vic. Koliko psihologa treba da se promijeni žarulja. Jedan, ali se žarulja treba htjeti promijeniti! U tom kontekstu, ako pojedinac razumije da treba rasti i razvijati se, a bilo bi logično i super da nam je svima to jedna normalna stvar. Da se razvijamo u odnosu na zajednice u kojima pripadamo, da zajednički što bolje surađujemo, ostvarujemo ciljeve itd. Kvalitetan feedback je silno važan ako osoba razumije da je work-in-progress. Da smo stalno u razvoju i da gdje god i što god da napravimo ili što god da naučimo, uvijek ima dovoljno prostora da nešto naučimo još nešto. Da se prilagođavamo, jer se svijet mijenja, odnosi se mijenjaju, mi se mijenjamo.

Nema trenutka kada možemo reći eto, sad znam sve, sad mi više ne treba feedback i sad sam ja taj koji može davati feedback drugima. Molim lijepo amnestiju od toga da mi drugi daju feedback, jer eto, postala sam emeritus i više ne trebam dobivati feedback. To ne postoji, ja kažem: „Dum, spira, spera“ ili dok dišeš, možeš i trebaš davati feedback i dobivati feedback jer u svakoj sekundi možeš nešto napraviti, naučiti. Feedback je sjajan zbog toga.

Čovjek uči dok je živ

Kad god nešto novo naučimo, postajemo u prvom redu bolji sebi, postaje nam život lakši, postajemo bolji drugima. Naš život dobiva nove dimenzije, nova bogatstva, nove boje. S razumijevanjem i razvijanjem sebe, razumijevanjem drugih, mi stvarno dobivamo mogućnost puno, puno kvalitetnijeg života. Čim se zaustavimo, čim stanemo, krenemo prema nazad. Prema tome, kvalitetan feedback je iznimno važan.

I još samo da dodam, imamo oči kojima gledamo prema van, pa često ne vidimo sebe unutra. Trebaju nam nečije tuđe oči, koje gledaju prema nama, da nam kažu kako se ponašamo, kako to izgleda, kakav dojam ostavljamo. Ako ne dobijemo taj pogled izvana, uistinu imamo slijepu pjegu koju ne možemo nikako dokučiti samostalno. Prema tome, kao što mi imamo oči i imamo dužnost dati kvalitetan feedback, jednako tako drugi imaju oči, imaju pravo i dužnost nama dati feedback i to je jako, jako važno.

Ovaj tekst je prvi dio transkripta razgovora obavljenog na panelu 15. listopada 2025.

Fotografija: pexels-yankrukov-7691721