Prema PwC-ovoj studiji Global Workforce Hopes and Fears 2024. provedenoj na 56.000 zaposlenika u više od 50 zemalja, zaposlenici su sve zadovoljniji poslom.
Iako se čini da je zadovoljstvo poslom u porastu, unatoč povećanom radnom opterećenju i dubokim promjenama, jedna od ključnih točaka koja i dalje izaziva nezadovoljstvo je nedostatak ulaganja u obrazovanje i razvoj vještina.
Novi vjetrovi na radnom mjestu
Prema istraživanju koje je proveo PwC, 2024. godine 62% zaposlenika diljem svijeta kaže da su doživjeli duboke promjene u svom radnom okruženju. Ovi događaji nisu bez posljedica jer 45% zaposlenika izvještava o povećanju radnog opterećenja u posljednjih dvanaest mjeseci.
Ovaj povećani pritisak mogao bi objasniti zašto više od četvrtine radnika (28%) planira dati otkaz u sljedećih 12 mjeseci. Unatoč ovom trendu, 74% zaposlenika kaže da su zadovoljni svojim poslom, što je povećanje od 3 postotna boda u odnosu na 2023.
Potreba za obukom
Za mnoge zaposlenike nedostatak obuke otegotni je faktor u odluci o napuštanju radnog mjesta. Čak 72% zaposlenika smatra mogućnost edukacije glavnim kriterijem pri odluci o promjeni posla, dok samo 43% francuskih radnika vjeruje da poslodavci dovoljno ulažu u njihov razvoj.
Ovi podaci otvaraju važnu raspravu o tome tko je zapravo odgovoran za kontinuirano obrazovanje radne snage. Istraživanje snažno naglašava očekivanje zaposlenika da poslodavci budu isključivi pokretači i financijeri tog procesa. Međutim, u današnjem dinamičnom svijetu, gdje se tehnologije i poslovni modeli mijenjaju brže nego ikad, postavlja se pitanje je li takav pasivan pristup zaposlenika održiv i realan.
Mijenjanje paradigme: Dijeljena odgovornost
Sve veći fokus na umjetnu inteligenciju i automatizaciju zahtijeva stalno usvajanje novih vještina. Poslodavci, naravno, imaju obvezu osigurati alate i obuku potrebne za specifične poslovne zadatke. No, od zaposlenika se sve više očekuje da preuzmu aktivniju ulogu u vlastitom profesionalnom razvoju. To znači proaktivno istraživanje, učenje i usavršavanje vještina koje su relevantne ne samo za trenutnu poziciju, već i za buduću karijeru.
Zaposlenici bi trebali razmišljati o vlastitoj zapošljivosti kao o osobnom projektu. Umjesto da isključivo čekaju da im tvrtka ponudi tečaj, mogu sami preuzeti inicijativu, koristiti online platforme, sudjelovati u industrijskim konferencijama ili čak pokrenuti vlastite projekte koji će ih naučiti novim vještinama. Takav aktivan pristup donosi dvostruku korist: zaposlenik postaje vrjedniji na tržištu rada, dok poslodavac dobiva motiviranog i kompetentnog radnika.
Zlatna sredina je ključ
Idealan scenarij je onaj u kojem su poslodavci i zaposlenici partneri u obrazovanju. Poslodavci mogu osigurati djelomičnu financijsku podršku i fleksibilno radno vrijeme za učenje, dok zaposlenici donose inicijativu, lojalnost i predanost. Samo takvom, zajedničkom odgovornošću tvrtke mogu uspješno odgovoriti na izazove digitalne transformacije i zadržati konkurentnost, a zaposlenici ostati relevantni i zadovoljni u svojim karijerama.
Umjesto da se gleda na obrazovanje kao na obvezu isključivo poslodavca, možda je vrijeme da se usvoji perspektiva prema kojoj je kontinuirano učenje temeljni dio svakog modernog posla. Što mislite, kako se u vašoj radnoj okolini dijeli odgovornost za profesionalni razvoj?
Photo by Andrea Piacquadio
