U jeku kampanje za povećanje minimalne satnice rada u SAD-u objavljeno je istraživanje koje jasno pokazuje o kakvom smjeru ekonomija treba razmišljati. Prema statističkim izvještajima mala poduzeća najbrže rastu upravo u onim američkim gradovima i državama koji su imali najveće minimalne satnice! Tako su mala poduzeća u San Franciscu napredovala brže nego u bilo kojem drugom američkom gradu. Istovremeno je u tom gradu minimalna satnica bila tada najveća u SAD-u. Seattle je bio drugi među velikim gradovima po rastu radnih mjesta. Država Washington u kojoj se taj grad nalazi je imala najveću satnicu rada od svih američkih država. Drugi je izvještaj također izvijestio da je ukupan rast radnih mjesta u cijeloj državi Washington bio veći od američkog nacionalnog prosjeka.
Istraživanje nije potpuno objektivno jer je obuhvatilo samo mala poduzeća s do 50 zaposlenih. Većina radnika koji primaju minimalne satnice radi za velike korporacije. U SAD-u upravo mala poduzeća isplaćuju veće nadnice od velikih korporacija kako bi privukle bolje djelatnike. Ove brojke ukazuju da veće satnice ne spriječavaju nužno gospodarski rast, već upravo suprotno. No, da bi se tako nešto postiglo poduzetnici šira slika treba biti na umu poduzetnicima iznad profita – uostalom zato se i zove šira slika :-).
Ekonomija dijeljenja ne ukida odgovornost!
Sharing economy ili ekonomija dijeljenja sve više dobiva na zamahu. Neka poduzeća koriste masku ekonomije dijeljenja kako bi ostvarila što veće prihode. U doba interneta koriste povjerenje online zajednica i nude obećanja uzajamnog benefita i odgovornog djelovanja. S druge strane neka od tih poduzeća ne poštuju niti lokalne zakone, a niti opće moralne norme. Sama veličina tih poduzeća, te značajna marketinška sredstva uložena u njihov razvoj te izuzetno brz rast, ne govore u prilog njihovim altruističkim namjerama. I to je sasvim u redu, jer ne mogu se negirati niti pozitivni učinci koje su donijeli – od nižih cijena usluga, fleksibilnosti, do omogućavanja dodatne zarade mnogim ljudima.
Međutim, uz rast i prihode treba prihvatiti i odgovornosti. A ne samo koristiti prednosti pozitivnog simboličkog značenja “dijeljenja” dok se pritom nastoji izvući što veća zarada, a odgovornosti izbjegavati. Ekonomija diljenja je tu i sigurno će još rasti. I zakonodavci bi se stoga trebali što prije prilagoditi kako bi obuhvatili i takve djelatnosti. Ali moraju pokazati i dubinsko razmijevanje te biti fleksibilni kako bi poduzećima omogućili razvoj unutar ekonomije dijeljenja i korištenje svih njezinih pogodnosti, no uz poštivanje lokalnih zakona i normi te plaćanje poreza.
Gig ekonomija može biti obostrano korisna!
Unatoč mnogim kritikama, sve je više i poslodavaca, ali i posloprimaca, kojima odgovara gig ekonomija ili ekonomija honorarnih poslova. PricewaterhouseCoopers predviđa da će gig ekonomija do 2020. u Velikoj Britaniji vrijediti 2 milijarde funti. No bitno je osigurati fer odnose. Gig ekonomija funkcionira odlično za visoko specijalizirane slobodnjake. To je premalo jer je bitno da i svi ostali primaju poštenu naknadu. Ukoliko koristite takav oblik zaposlenja, pobrinite se da odnos bude istinski obostrano koristan. Kada je prikladno, ugradite zaštitne klauzule. Amazon je bio kritiziran zbog ugovora koji ne jamče radne sate. Stoga sada svojim honorarcima jamči 20 plaćenih sati, čak i kada nema toliko posla na raspolaganju.
Neovisno o obliku zaposlenja, zaposlenici uvijek reagiraju bolje kada ih se bolje tretira, tada su kreativniji i anagažiraniji. Razmislite uvijek i kako se to odražava na vas. Ako vas uhvate da se loše odnosite prema ljudima koji za vas rade, to se može vrlo negativno odrazati na vaš imidž. A jednom kada takve stvari izađu na vidjelo, negativan prizvuk ostaje u podsvjesti ljudi, čak i kada se više ne sjećaju zbog čega.
Sad nam je još samo pričekati da i naša vlada počne razumijevati nove trendove u zapošljavanju te počne poticati ovakav vid zapošljavanja. Za sada smo još uvijek na razini da je od svakog važno uzeti poreze i prireze, a koliko će ljudi biti zaposleno je tek u drugom planu.
