Donošenje odluka menadžera

U većini organizacija rukovoditelji su zaduženi za ulogu dirigenta i donošenje odluka. Menadžeri možda i ne moraju donositi puno odluka, ali bi svakako trebali biti usredotočeni na one bitne i presudne odluke. Trebali bi nastojat razmišljati strateški i sustavno, a ne vatrogasno rješavati probleme. Brzina donošenja odluka nije odlika kod donošenja odluka. Dobri menadžeri smatraju da je majstorstvo, i ono što ih ističe od ostalih, uzeti u obzir velik broj varijabli koje utječu na donošenje odluka.

Donošenje odluka, odnosno sposobnost i odgovornost odlučivanja je osobina koja je svojstvena samo manjem broju poslovnih ljudi. Nikada dosada donošenje odluka nije bilo zahtjevnije. Globalizacija i rastuće korištenje tehnologija stvaraju poslovno okruženje dinamičnim, a proces donošenja odluka sve kompleksnijim. Dolazak informacija nikad nije bio veći, a poslovne dileme više nisu labirinti iz dječjih bojanki. To posljedično otežava ocjenjivanje raspoloživih alternativa. Iako je menadžersko odlučivanje zanimljivo mnogima, ne postoji jedinstven pristup kakvo donošenje odluka jedan menadžer treba koristiti. Međutim, karakteristike svih uspješnih donositelja odluka su stručnost, moralnost te inteligencija.

Donošenje odluka pod utjecajem individualnih razlika menadžera

Činjenica je da mnogi istraživači i psiholozi vjeruju kako menadžeri tek kroz proces odlučivanja istinski ostvaruju svoju ulogu. Stoga nije neobičan porast interesa znanosti za teorijama odlučivanja kod pojedinaca i u organizacijama. Pri tome, važno je osvijestiti kako menadžer igra važnu odluku pri donošenju odluka, bilo to individualno ili grupno. Ponekad je lakše timski donositi odluke, kako bi svi izrazili svoje mišljenje za brže, bolje i lakše postizanje cilja. Neki odlučuju tako što svaku odluku detaljno analiziraju i prouče sve moguće alternative, a drugi se pak oslanjanju na svoje intuitivne sposobnosti. Postoje i oni koji svoje odluke rijetko donose bez savjeta drugih stručnjaka, a drugi odluke odgađaju poput jutarnjeg alarma u zimsku zoru. Ima i onih koji donose odluke tako što bace novčić u zrak i dopuste da sudbina odluči.

Međutim, može li se neki od ovih načina odlučivanja proglasiti dobrim ili lošim? Odgovor je MOŽDA. Kako donositi važne odluke? Koji je vaš stil donošenja odluka? Jesu li vaše odluke kvalitetne? Može se li taj stil promijeniti? Koji stil je najbolje imati kao menadžer? Gdje leži snaga čovjeka za ispravno donošenje odluka? Sve su to pitanja na koja ćemo vam odgovoriti do kraja ovog teksta.

Stilovi odlučivanja

Odlučivanje svakodnevni je zadatak, pogotovo za menadžere čija se poslovna uloga vrti oko donošenja odluka. Psiholog Driver nam predstavlja model pet stilova odlučivanja. Stil odlučivanja bio bi uobičajen obrazac donošenja odluka te se svaki menadžer može pronaći u jednoj od njih. Stil donošenja odluka definiran je sklonošću prikupljanja količine informacija i brojem alternativa koje menadžeri uzimaju u obzir. Pred vama se nalaze svih pet stilova odlučivanja te, s nama, otkrijte koji način odlučivanja je jedinstven upravo vama. Pri tome ćete spoznati vaše prednosti i mane, nosite li se  uspješno s donošenjem odluka te trebate li promijeniti vaš stil.

Racionalni stil

Što vam prvo padne napamet kad čujete riječ racionalan? Po glavi vam se vrte riječi poput dosadan, monoton ili preoštar. Sigurno ste barem jednom čuli „Ti si previše racionalan!“ od žene kada vam je pokušala objasniti zašto se njoj baš u ovom trenutku plače. No, racionalan stil odlučivanja, u poslovnom svijetu, sa sobom ne nosi negativne konotacije. Racionalan stil karakterizira prepoznavanje posljedica ranijih odluka i predviđanje posljedica u budućim odlukama. To je as u rukavu koji svaki rukovoditelj želi imati. Donošenje odluka na racionalan način je znatno sporije nego u ostalim stilovima odlučivanja.

Menadžer nije impulzivan te ne kupuje nove aute kao da su plastične kuglice za božićno drvce. Odlučivanje na ovaj način je spor proces i iziskuje kognitivni napor i vrijeme kako bi odvagao sve alternative i u miru donio ispravnu odluku. Odluka se donosi logički, svjesno i s osjećajem kontrole, a menadžer snosi potpunu odgovornost. Kao što se može i pretpostaviti, racionalni stil odlučivanja povezan je s donošenjem nepristranih odluka te manje sklonosti greškama zbog želja i potreba menadžera. One koji na ovaj način donose odluke rijetko drugi uvjere da bi drugačija odluka bila bolja, a jednako tako rijetko donose loše odluke zato što im je, eto, loš dan.

Intuitivni stil odlučivanja

Oduvijek ste u oblacima? Jako ste osjetljivi na svoju okolinu? Točno znate što se s kime i kada događa? Možete uočiti kada je nekom od vaših zaposlenika umrla mačka? Onda je vaš stil intuitivni stil. On se ne vodi se danonoćnim mozganjem i razmišljanje o nečem što je jasno k'o dan. Intuitivni stil uključuje znatno manje kognitivnog napora, vremena i energije i vodi se trenutnim osjećajem te prijašnjim iskustvima. Menadžeri se manje upuštaju u traganje za informacijama i njihovim logičkim preispitivanjem.

Temelj za donošenje odluke predstavlja trenutni osjećaj koji, barem tako smatraju donositelji odluka, nikada nije u krivu. Jeste li kada imali osjećaj da „nešto ne valja s tom investicijom, kolikogod se ja dao u to… nešto mi nije u redu.“ I onda nakon par mjeseci saznate da je taj biznis propao. E pa, bili ste u pravu, a ni sami niste znali zašto. Upravo zbog te predanosti i snažnog osjećaja, kod takvih menadžera se odluke brzo kristaliziraju jer osoba dobro barata sa svojim unutarnjim osjećajima i intuicijom. Intuitivni stil odlučivanja ne rezultira uvijek efikasnom i snažnom odlukom.

Ovisni stil odlučivanja

Sumnjate u svoje odluke? Ponekad imate osjećaj da puno ljudi ovisi o vašim odlukama i ne želite uprskati situaciju? Najbolje je da pitate nekoga za savjet kako biste bili sigurni? Vaš stil je upravo ovisni stil odlučivanja. Ovisni stil odlučivanja karakterizira snažna podložnost utjecaju nekog većeg autoriteta. Stoga, ova vrsta menadžera ima potrebu za društvenim odobravanjem, traga za savjetima poput mistika iz šume koji traži smisao. Donošenje odluka tu je malo pasivnije jer menadžer ne preuzima potpunu odgovornost, već ju dijeli s njegovim savjetodavcima. Za razliku od racionalnog i intuitivnog, ovaj stil zanemaruje vlastitu odgovornost za donošenje odluka. Pritom, uz ovaj stil donošenja odluka vežemo i sniženo samopouzdanje u vlastite sposobnosti samostalnog odlučivanja, što može rezultirati s manjkom osobnog zadovoljstva.

Izbjegavajući stil odlučivanja

Ne volite donositi odluke? „Kud su baš mene pronašli?“ ponavljate sami sebi dok vam je nešto drugo na umu. Bježite od odlučivanja k'o vrag od tamjana? Onda je moguće da je vaš stil odlučivanja izbjegavajući. Karakteriziran je neodlučnošću, oklijevanjem i odgađanjem. Sve, čak i slaganje arhiva za prošlu godinu, postaje prioritet kada treba donijeti neku odluku. Ovaj stil najbolje karakterizira regionalni menadžer mnogima omiljenog sitcoma – The Office. Michael Scott dvije pune sezone odbija otpustiti zaposlenike iako je to njegov posao. Ovakvim stilom se služe anksiozni pojedinci kako bi umanjili tjeskobu pri donošenju odluka. Jer odluka u svakoj fazi odlučivanja može poći po krivu. Ovakvi pojedinci imaju ogroman osjećaj odgovornosti te brigu za probleme koji bi mogli nastati donošenjem odluke. Zbog toga će, da zaštite sebe od prevelike odgovornosti koje osjećaju, radije izbjeći donošenje odluka.

Spontani stil odlučivanja

Želite što prije odlučiti i riješiti se toga? Nemate vremena za pretjeranim mozganjem? Svejedno vam je, je li kava sa šećerom ili bez? Vaš stil odlučivanja je spontani stil odlučivanja. Njega karakterizira osjećaj hitnosti, odnosno potreba da odluku treba donijeti što prije. Menadžeri ovog stila izjavljuju da ne potroše puno vremena pri odlučivanju, stoga ih se smatra odlučnima, a ponekad i impulzivnima. Procesiranje informacija u ovom se stilu odvija u odnosu na cjelinu, a ne kao analiza svih pojedinih alternativa.

Zašto su je važno poznavati svoj stil odlučivanja?

Odgovor na ovo pitanje je jednostavno. Poznavanje svog vlastitog stila daje nam uvid kako reagiramo na stres, na prikupljanje informacija, evaluaciju alternativa i donošenje odluka. Svi se dominantno koristimo jednim stilom. Međutim, ovisno o vrsti situaciji, taj se stil se može promijeniti. Mnogim istraživanjima ukazano je kako su ovi stilovi nezavisni jedan od drugoga, ali, nisu i isključivi. Novija istraživanja sugeriraju kako postoji adaptivno donošenje odluka, a govori nam da se pojedinci koriste različitim stilovima. Istraživači smatraju kako uspješan menadžer može prilagoditi svoj način odlučivanja ovisno o vrsti odluke i situaciji. Također, pri donošenju važnih odluka, menadžeri kombiniraju stilove. Istraživanja ukazuju na važnost interakcije stilova. Pa tako ako ste racionalni, korištenje intuitivnog stila vam, prilikom donošenja odluke, može ubrzati proces.

Koji stil odlučivanja je najbolji?

Na ovo pitanje pak ne postoji lak odgovor jer su određeni stilovi povezani s različitim poslovnim ishodima. Zanimljivo istraživanje koje su proveli Baiocco, Laghi i D’Alessio govori kako su stariji menadžeri veći racionalniji u usporedbi s mlađim menadžerima. Smithovo istraživanje, provedeno 2018. godine nalaže kako je racionalni stil visoko povezan sa četiri faktora emocionalne inteligencije (blagostanjem, samokontrolom, emocionalnošću i društvenošću), dok je intuitivni stil odlučivanja povezan samo s emocionalnošću i društvenošću. Istovremeno, i racionalni i intuitivni stil nisu povezani s doživljajem stresa. Dok su izbjegavajući i spontani stil povezani s visokom razinom stresa koju doživljavaju menadžeri u procesu donošenja odluka. Izbjegavajući stil je također povezan i sa simptomima depresije.

Stilovi odlučivanja su također povezani s radnim ishodima. Zanimljivo je da menadžeri koji dominantno koriste racionalni stil ili pak izbjegavajući stil češće doživljavaju burnout ili sagorijevanje na poslu. Oni su iscrpljeniji i kao rezultat toga pokazuju češću poslovnu neučinkovitost. Kolikogod se racionalni stil favorizira, ako je menadžer lud za svojim poslom i ne zna vlastite granice, to može dovesti do sagorijevanja što znatno utječe na njegovo buduće donošenje odluka. S druge strane, racionalni stil i intuitivni stil dovode do većeg zadovoljstva na poslu. Oba stila pokazuju posvećenost svom poslu te dovode do povećanog samopouzdanja i osjećaja poslovne kompetentnosti. Suprotno tomu, izbjegavajući i spontani stil češće se spominju u negativnom kontekstu. Ponajviše, jer takvi stilovi dovode u pitanje kvalitetu donesene odluke.

Sada kada znate koji je stil svojstven vama pri donošenju odluka imate uvid kako funkcionirate na svom radnom mjestu. Neki su stilovi prilagodljiviji nego ostali, a ne postoji najbolji koji možete koristiti u svakoj situaciji. Stoga, kao menadžeri trebate preuzeti odgovornost i posvetiti se donošenju odluka što je važan zadatak svakog menadžera. Uzmite u obzir da u nekim odlukama trebate kombinirati različite stilove i faze donošenja odluka kako bi one bile što kvalitetnije!