Blog post coaching

Promjena kreće od nas

Igor Pureta

Možemo čekati da promjena dođe i spasi nas. Možemo biti ti s kojima je promjena došla. Uzdali se u proces ili organizaciju, promjena kreće od nas.

Menadžer potiče promjenu, a ne čeka da ga iznenadi.

Organizacija može imati svu silu oblika s obzirom na način na koji su u njoj ustrojeni radni procesi. Najčešći oblik koji nam pada na pamet kad zamišljamo neku organizaciju je piramida. Pri tome su oni koje nazivamo rukovoditeljima tradicionalno na vrhu. Kako prolazimo kroz slojeve hijerarhije, tako u donjim slojevima piramide vidimo puno više ljudi. To naročito vrijedi za organizacije koje imaju vrlo istaknute rukovoditelje. O njima se, s razlogom ili ne, raspredaju legende i koji su nositelji promjena. Bez njih, čini se, nitko u tim organizacijama nije znao niti uključiti svjetlo.

Ipak, takve piramidalne organizacije već duže vrijeme ne postoje. Moderno poslovanje se proteže kroz sve veći broj zemalja, pa i kontinenata. Već je odavno nastupila promjena takvih organizacija u potpuno drugačije forme. Forme puno primjerenije trenutku u kojem se one nalaze i njihovim potrebama u borbi za opstanak na tržištu. Piramida, kao forma vođenja kojoj je na čelu jedna ili mali broj osoba, jednostavno ne može odgovoriti na zahtjeve koje suvremeno, brzo i fleksibilno tržište pred nju postavlja.

Takva promjena je nastala zbog utjecaja vanjskih faktora. Ona je sve više i rezultat buđenja jednog snažnog unutarnjeg faktora – radnika. Današnji radnik je puno zahtjevniji i puno kritičniji spram učinkovitosti i sposobnosti svojih voditelja. Aktivno od njih traži da budu nešto više od onog voditelja koji samo govori što treba napraviti i kada, a često i kako.

Što to znači za rukovoditelja današnjice? Znači li to da svoju ulogu rukovoditelja trebamo prilagoditi kako bismo više istaknuli našu povezanost s radnicima? Trebamo li, zapravo, proširiti svoje shvaćanje pojma rukovoditelj. I, osim, rukovoditelja postati i prijatelj za one koji izvan posla i nemaju uzak krug ljudi s kojima se druže?

Priznanje temeljem zasluga

U blažem obliku otac ili majka za mlade i neiskusne koji još toliko trebaju naučiti o poslu i životu? Ili se iza tog brda valja nešto puno zahtjevnije i značajnije? Odgovor je, naravno, da! Isprva se čini da se od nas traži da postanemo manje rukovoditelji. I da igramo razne socijalne uloge koje smo do sada gotovo potpuno izbacivali iz poslovnog miljea. Pred nama je zapravo velika prilika da postanemo bolji i veći rukovoditelj nego što smo bili ikad! Biti rukovoditelj danas više nije pitanje hijerarhijskog ili organizacijskog položaja. Biti rukovoditelj danas je pozicija koju treba zaslužiti. Zaslužiti nešto je uvijek bilo i bit će dobar razvojni korak za svakog pojedinca i svaku organizaciju.

Zar se ne bismo svi bolje osjećali kada bi oko nas bili rukovoditelji koji su to i zaslužili? I to svojim rukovoditeljskim sposobnostima i vještinama prije nego svojim stručnim znanjem i postignućima. A najmanje svojim vezama i poznanstvima? Zasluge baš i nisu nešto što je u našem društvu na prvom mjestu, ali od nekud treba početi. Pa zašto ne bismo krenuli od samih sebe i postali rukovoditelji koje će radnici slijediti?

Rukovođenje zahtijeva vrlo dobro poznavanje zakonitosti ljudskog ponašanja, a prije svega onoga što ga potiče, onoga zbog čega ćemo krenuti u neku aktivnosti i zbog čega će nam ta aktivnost biti ugodnija i smislenija nego neka druga. Rukovoditelji se često oslanjaju na već dugo prisutne alate motivacije i discipline, odnosno kod nas često spominjane mrkve i batine, no u današnje doba to su samo neki od alata, i to oni manje uspješni, kojima ljude oko sebe mogu pokrenuti prema uspjehu.

Gallup u jednom istraživanju nalazi da gotovo 20% radnika izbjegava dati sugestije kako unaprijediti vlastiti posao, radno mjesto napušta točno s krajem radnog vremena i ne razmišlja o poslu nakon što radno vrijeme prođe.

Vrijednosti u temeljima organizacije

Takve je ljude teško motivirati i uključiti u zajedničke aktivnosti za vrijeme posla, a kamoli izvan njega. No i s tim trebamo biti pomireni. Za neke je posao samo posao, što i nije tako loše kao što se čini isprva. To zapravo znači da posao trebamo organizirati na takav način da rezultat nečijeg rada bude upravo ono što smo i htjeli. Bez obzira na količinu njene ili njegove angažiranosti. To znači da posao treba biti napravljen čak i kad oni koji su najangažiraniji izostanu s posla (i to se dešava, zar ne?). Stoga je prilično važno da strategija na kojoj gradimo naš uspjeh bude temeljena na prosječnim uvjetima jer su oni puno vjerojatniji od idealnih.

Gledajući posao rukovoditelja tim očima rekli bismo da on postaje puno manje atraktivan, a puno više običan. Međutim veliko je umijeće npr. kreirati ciljeve u skladu s vrijednostima onih koje vodimo umjesto da idealiziramo svakog radnika, njegovu pripadnost poduzeću i usmjerenost ka zajedničkom cilju. Upravo takva promjena koja se odnosi na nas same je i najteža promjena jer traži od nas da prihvatimo drugačije načine razmišljanja, planiranja i provođenja. Istovremeno, a to je ono što nas, pritom, najviše boli, dozvoljavamo drugima, kojima smo uz to i nadređeni, da ostanu nepromijenjeni!

Rukovoditelj je tu da svoj tim učini učinkovitijim i produktivnijim, a time i uspjeh dostižnijim. Stoga treba prestati "plakati nad vlastitom sudbinom" nadajući se da će se nešto u okolini promijeniti i omogućiti nam da sve ostane isto. Ukoliko propustimo promijeniti sebe i tako omogućiti uspjeh vlastite organizacije, upravo oni koji se i ne moraju mijenjati, članovi našeg tima, izrazit će zabrinutost i nezadovoljstvo nama rukovoditeljima i otvoreno tražiti našu zamjenu. Budimo brži od njih, neka promjena kreće od nas!

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.