Umjetna inteligencija može izvoditi velik broj poslova bolje, preciznije i brže nego čovjek. Tu se uglavnom radi o repetitivnim poslovima koji zahtijevaju obradu, usporedbu i analizu velikih količina podataka u vrlo kratkom vremenu, a zatim stvaranje neke vrste smislene informacije iz tih sirovih podataka.

Umjetna inteligencija u nekim segmentima drastično mijenja poslovanje, drastično mijenja radna mjesta.
Da, umjetna inteligencija je nešto jako dobro. Nešto što će u budućnosti sigurno stvoriti općenito pozitivne trendove na tržištu rada i unutar organizacija, jer mijenja način na koji se poslovi obavljaju i ubrzava procese koji su donedavno oduzimali mnogo vremena. Ako se umjetna inteligencija mudro shvati, promišljeno prihvati i ako se pronađe pravo mjesto u kojem doista može pokazati svoju korisnost, ona može postati snažan saveznik. Ne treba je gledati kao prijetnju, nego kao alat koji otvara prilike za nove načine rada i nove pristupe poslu.
Ona se posebno ističe u situacijama gdje bi čovjeku trebalo mnogo vremena, dok ona u nekoliko sekundi rješava i najopsežnije zadatke. Zato mnogi već danas upotrebljavaju takve alate za pisanje, raznih mailova, sastavljanje jednostavnijih dokumenata ili standardiziranih odgovora.
Međutim, ono što danas nazivamo umjetna inteligencija ipak nije inteligencija u istom smislu u kojem govorimo o ljudskoj inteligenciji. To nije svjesna inteligencija, ona nema svijest, značenje, unutarnji doživljaj ili sposobnost dubljeg razumijevanja. Radi se zapravo o inteligenciji koja barata ogromnim količinama podataka, obrađuje ih kroz podržane algoritme i daje rezultate koji izgledaju vrlo logično i uvjerljivo. Ipak, u tom kontekstu ne znači da će umjetna inteligencija uvijek dovoditi do boljih zaključaka.
Na kraju procesa, unatoč svemu, mora postojati čovjek koji će pogledati sve te dobivene podatke, usporediti ih s ciljem, svrhom, sa širim smislom i kontekstom te izvući ono što je zaista bitno. Samo ljudski um može nanovo vrednovati, postaviti pitanje zašto i promisliti o posljedicama. Zato se uvijek mora imati na umu da je umjetna inteligencija dobar sluga, ali vrlo loš gospodar. Ako je itko pomislio da će umjetna inteligencija već sada, u ovoj fazi, moći potpuno samostalno obavljati kompleksne poslove, strateške poslove, poslove koji zahtijevaju promišljanje ili koji uključuju mnogobrojne parametre i faktore u odlučivanju taj se gadno prevario. Umjetna inteligencija još nije, niti će uskoro biti, na toj razini. Dati stroju podatke, pričekati odgovor i reći da je to pametnije i bolje nego što bi napravio čovjek nije realno očekivanje.
Za jednostavnije zadatke, da, umjetna inteligencija pokazuje veliku vrijednost. Ona je tim bolja što je baza podataka na kojoj radi točnija, čišća i jasnije strukturirana. To znači da mnoge organizacije već sada idu u smjeru izgradnje boljih, standardiziranih baza podataka jer znaju da time povećavaju kvalitetu zaključaka koje umjetna inteligencija može ponuditi. Ako, pak, koristi nepregledan splet podataka s interneta, gdje ima svega i svačega, onda postoji ozbiljna opasnost da izvede zaključke koji mogu biti potpuno pogrešni ili čak opasno zavaravajući.
Upravo zbog toga treba biti jako oprezan. Ništa ne može nadomjestiti ljudsku inteligenciju, svjesnu inteligenciju koja promišlja i koja donosi konačnu odluku. Samo ona može odvojiti bitno od nebitnog, korisno od beskorisnog i osigurati da tehnologija bude u službi čovjeka, a ne obratno. Zato čovjek mora ostati veliki kontrolor, onaj koji upravlja smjerom i okvirima u kojima umjetna inteligencija djeluje, jer u suprotnom lako može prerasti u alat koji nanosi više štete nego koristi.
Može li se umjetna inteligencija koristiti za pomoć u selekcijskom postupku kod zapošljavanja? Da nam pomogne dati smjer.
Za sada se korištenje umjetne inteligencije u praksi nije pokazalo kao nešto što daje dobre, pouzdane i točne rezultate. Dapače, mnogo češće se pokazuje da dovodi do raznoraznih grešaka, pogrešnih pretpostavki i netočnih preporuka. Umjetna inteligencija još uvijek podliježe stereotipima, uvriježenim obrascima ili pristranostima koje unosi kroz podatke kojima je trenirana, i to predstavlja ozbiljan problem kada se radi o ljudima, zapošljavanju ili odabiru kandidata.
Možda bih je, u ovom trenutku, koristila samo kao alat za široko pretraživanje i pronalaženje potencijalnih kandidata kojima bi se kasnije moglo obratiti, dakle kao svojevrsnu pomoć u širenju spektra mogućnosti. Ali generalno gledano, kada se radi o donošenju konkretnih odluka i izboru tko će dobiti posao, po tom pitanju i dalje bih se čvrsto držala klasičnih i provjerenih tehnika, barem dok se ne pojavi značajno bolji, pouzdaniji i kvalitetniji set podataka. Kada će se to dogoditi, ne znam i teško je predvidjeti. Podaci su ključna stvar, jer ako nemamo dobre podatke i jasne kriterije, svaki rezultat će biti sumnjiv i upitan.
Ako mi unutar poduzeća imamo jasno napisane i dobro definirane opise poslova, ako imamo izričito i precizno postavljene kriterije za svako radno mjesto, i ako znamo što točno čini uspješnog radnika u određenoj ulozi, onda dobivamo platformu na kojoj se može nešto izgraditi. Ako smo, osim toga, točno prepoznali koje su kompetencije nužne i koje kvalitete kandidata čine razliku između prosječnog i izvrsnog zaposlenika, tada možemo kreirati kvalitetno psihološko testiranje i usmjerene procese selekcije. U tom trenutku umjetna inteligencija može postati korisna, jer iz podataka koje smo joj mi sami dali, i koje smo pažljivo strukturirali i očistili, može ponuditi odgovore na pitanja poput: tko bi mogao biti bolji kandidat, koga vrijedi dodatno razvijati ili na što se u procesu upravljanja karijerom treba staviti fokus.
U kontekstu stvarnih, konkretnih potreba poslodavca, međutim, još uvijek postoji previše tih „ako, ako, ako…“ i previše uvjeta koji moraju biti zadovoljeni da bi umjetna inteligencija doista dala vrijedne rezultate. Za sada to još nije realnost, ali to nam je zasigurno budućnost. Kada se svi ti „ako“ pretvore u „imamo“, kada se uspostave jasni kriteriji i baze podataka postanu dovoljno bogate i čiste, tada će umjetna inteligencija imati puno veću ulogu u procesu selekcije i razvoja ljudi.
Bez toga umjetna inteligencija može donijeti više štete nego koristi.
Također, važno je naglasiti da umjetna inteligencija ne može procijeniti motivaciju, kulturološku uklopljenost, emocionalnu inteligenciju ili potencijal za rast. To je sve ono što čini razliku između prosječnog i iznimnog zaposlenika. Te kvalitete zahtijevaju razgovor, promatranje i ljudsku interakciju.
Zato je važno da se umjetna inteligencija koristi kao alat, a ne kao zamjena za ljudsku intuiciju, iskustvo i etičku prosudbu.
Tekst je dio transkripta HRT emisije Psiholog i ja od 10. ožujka 2025. u kojoj je Tanja Pureta odgovarala na pitanja Ivane Radaljac Krušlin, a cijelu emisiju možete pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=-nLFbKNSiLQ
Photo by Andrea Piacquadio: https://www.pexels.com/photo/woman-in-white-blazer-holding-tablet-computer-789822/