Blog post coaching

Što nas zapravo pokreće

Ramiro

Svatko od nas ima unutarnji poriv koji nas usmjerava prema određenim aktivnostima i daje im smisao. Na žalost, mnogi taj poriv zanemaruju pa im svakodnevne obaveze i put prema ostvarenju želja izgledaju naporni i nedostižni.

Vjerujem da se većina ljudi u jednom trenutku zapita koja je naša važnost na poslu, odnosno kako ja doprinosim poslu? Neki su već našli odgovor na to pitanje, neki tragaju za odgovorom, a neki će se to tek pitati. Svi mi tražimo svoje mjesto pod suncem, mjesto gdje pripadamo i gdje se osjećamo ugodno. To vrijedi kako za privatni, tako i za poslovni dio naših života, koji često zauzima visoko mjesto na ljestvici naših životnih prioriteta.

Upravo iz tog razloga, za svoju prvu temu kao član Ramiro tima odabrala sam temu svrhe na poslu. Što bi bila svrha i kako to da nam je ona toliko važna?

Ono što su me odmalena učili jest da je trud, predanost i ulaganje napora u ono što radim jako bitno. Uvijek sam imala dojam da se moraš jako truditi da bi nešto postigao i da to nešto dolazi tek na kraju karijere. Uvjerila sam se i da rečeno stoji – da, treba ulagati napor i trud, treba biti predan i usmjeren na cilj, ništa neće doći servirano na srebrnom pladnju; samo što sam promijenila mišljenje da nagrada mora doći na kraju karijere. Zapravo, nagrada je cijelo vrijeme tu, samo ju trebamo osvijestiti.

Je li novac naš najveći pokretač?

Uvriježeno je mišljenje da je novac prva i najbolja nagrada koju si osoba u svojoj karijeri može poželjeti i da je najbolji motivator za postizanje izvrsnih rezultata. Pogotovo u današnje vrijeme, kada su financije za većinu ljudi bolna točka i rješenje za njihove egzistencijalne probleme. Ipak, unatoč niskim i/ili neredovitim plaćama, ljudi i dalje odlaze na posao. No je li novac najjača sila koja nas pokreće?

Novac je sigurno važan, ali neće ljude motivirati da daju najbolje od sebe, da postanu izvrsni zaposlenici koji nadmašuju očekivanja svojih nadređenih. Novac je nešto što nam je potrebno da bismo preživjeli, no on ne garantira da ćemo postati zaposlenik godine. Ono što ljude „tjera“ da rade, energija i strast koju osjećaju kad rade posao koji vole jest osjećaj svrhe. Svrhovit posao nam daje osjećaj doprinosa onome što je nama osobno važno.

Što možemo naučiti od NASA-e?

Postoji zanimljiva anegdota o predsjedniku SAD-a J. F. Kennedyju, koji je '60-ih godina posjetio sjedište NASA-e. Dok je obilazio zgradu, predsjednik je naišao na čistača kojeg je upitao što točno radi za NASA-u. Čistač mu je na to vrlo ponosno odgovorio da pomaže poslati ljude na mjesec. Ova priča vrlo jasno ilustrira da osoba, bez obzira na poziciju na kojoj se nalazi, može pronaći višu svrhu u onome što radi. Kada vidimo svrhu, osjećamo entuzijazam i energiju u zadacima i poslu kojeg obavljamo.

Vrlo često smo suočeni sa situacijama kad nam nadređeni dolaze sa zadacima koji se trebaju obaviti, a gdje mi ne vidimo poveznicu tih zadataka s konačnim ciljem. Česta je greška nadređenih to što ne objasne na koji način je bitno da određeni zadatak bude izvršen i što će se s dobivenim rezultatom kasnije dogoditi. Nadređenima je u fokusu najčešće da se zadatak obavi u zadanom vremenskom roku. Ono što mogu iz vlastitog iskustva podijeliti jest da često nisam vidjela poveznicu između određenog izvještaja/zadatka kojeg izradim i daljnjeg postupanja s njim. Je li se on izgubio? Je li netko nešto odlučio na temelju njega? Je li netko to proslijedio na daljnju obradu? I još stotinu pitanja „Zašto?“, „Je li?“, „Što?“ i „Kako?“. Često su ova pitanja ostala neodgovorena, najčešće zbog pasivnosti i tromosti velikih sustava, koji ne uviđaju važnost te povratne informacije, već se ponašaju u smislu „Uopće nije bitno kome to ide i zašto, bitno je samo da ti odradiš svoj dio posla, pa da druga strana bude zadovolj(e)na.“

Naravno, nakon nekoliko ovakvih situacija, moj osjećaj svrhovitosti na poslu je dramatično pao. Od one entuzijastične zaposlenice kakva sam bila na početku, pretvorila sam se u malog robota koji je samo obrađivao podatke, rješavao papire, slao dopise i „gasio vatru“ kada je bilo potrebno. Imala sam osjećaj da svaki moj radni dan izgleda isto, samo mijenjam tematiku – jedan dan su to selekcije novih zaposlenika, drugi dan su godišnji odmori i plaće, treći dan su ugovori i pogodnosti za zaposlenike itd. Takvo stanje mi je stvaralo napetost i nezadovoljstvo onim što radim.

Osjećaj svrhe je moćan alat motivacije

Ono što su nadređeni propustili zamijetiti jest jedna zapravo vrlo intuitivna stvar – što više ja kao zaposlenik doživljavam svoj posao kao smislen i svrhovit, kao naš čistač iz NASA-e, to ću se u njemu više angažirati i više ću se u njega uključiti. Pritom ću se bolje osjećati, bit ću motivirana obavljati svoj posao i obavljat ću ga s entuzijazmom i veseljem. Veselit ću se idućem radnom danu u kojem ću opet vidjeti svoj doprinos.

Narodna mudrost kaže da se vojnici kojima je stalo do svrhe za koju se bore, bore snažnije i srčanije. Njihova strast priziva podršku i ti vojnici okreću cijeli svijet na svoju stranu – samo nebo im je granica. Prepoznao je to i psiholog Csikszentmihalyi koji je dao život pojmu „flow“ kojeg je opisao kao osjećaj potpune predanosti aktivnosti koju obavljamo kao i užitak u toj aktivnosti. Ovakvo stanje na površinu izvlači pozitivne emocije koje trenutačno smanjuju stres i još dodatno, pozitivno utječu na našu motivaciju u poslu.

No, što učiniti kada nadređeni ne komunicira svrhu zadataka koje obavljamo? Što učiniti kada svrhu jednostavno ne vidimo? Odgovor koji se nameće jest da svoju svrhu pokušamo pronaći sami. Naša svrha najčešće nije vezana uz proizvode ili usluge koje tvrtka nudi već leži u našoj unutrašnjoj strasti i energiji. Ono što možemo učiniti jest zaviriti u sebe i svoje emocije te si postaviti nekoliko pitanja: „Koji je moj cilj u ovoj tvrtci?, Što želim postići?, Koja je moja misija?, Kako izgleda moja vizija budućnosti u ovoj tvrtci?, „Na koji način ja pridonosim?“. Davanjem odgovora na ova pitanja, uvidjet ćemo što je to što je nama osobno važno i kako je to što iznutra osjećamo povezano sa svrhom na poslu.

Moja svrha

Kako pisanjem ovog teksta ja ostvarujem svoju svrhu na radnom mjestu psihologa? Kako je ovaj tekst meni osobno bitan? Odgovor je sljedeći: nakon dugo vremena prenosim nekome svoja razmišljanja o ovoj važnoj temi. Prenosim ove poruke vama, premda vas osobno ne poznajem, ali osjećam da ćete ih čuti i razumjeti, jer ste sigurno nekad bili u situaciji kada niste vidjeli svrhu i svoj doprinos nečemu što ste radili. I osjećam da pisanjem ovog teksta ostvarujem svoju svrhu – pomažem vama da shvatite svoju, jer je ona najbolji motivator za ostvarenje života kakvog želite.

Sretna Vam Nova godina!

Vaš Ramiro tim

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.