ljudski potencijali

Kreativnost mora imati svrhu u ispunjavaju nekog cilja - Alen Kekić, I to nije sve!

Tanja Pureta Tanja Pureta
Alen Kekić sjedi u studiju

U ovoj emisiji Psihologija uspjeha na radiju PoslovniFM Tanjin gost je Alen Kekić. U razgovoru Alen objašnjava početke svog poduzeća, kako je postao poduzetnik te kako se u njegovoj agenciji gradi organizacijska kultura. Tanjin gost tvrdi i kako se copywriting i kreativnost mogu naučiti, zavoljeti. Svojom kreativnošću, vještinama i znanjem pomogao je mnogim poduzećima prenijeti poruku do njihovih klijenata i poziva mlade ljude da se okušaju u ovom pozivu. Poslušajte zanimljiv razgovor i naučite ponešto o razvoju organizacija. Za vas koji volite čitati, pripremili smo i transkript razgovora u nastavku ovog teksta!

Tanja Pureta: Dobar dan i dobrodošli na još jednu Psihologiju uspjeha na radiju poslovni FM. Ja sam Tanja Pureta, urednica emisije, a čast mi je i zadovoljstvo predstaviti svog današnjeg gosta - Alena Kekića, osnivača i kreativnog direktora agencije „I to nije sve!“. Alene, dobar dan!

Alen Kekić: Dobar dan Tanja.

Tanja Pureta: Alene, vaša tvrtka ima jako zanimljivo ime. I sasvim sigurno je rezultat vaše strasti prema copywritingu. Kako vjerojatno mnogi znaju samo površno o tome što se zapravo radi u copywritingu, predstavite nam za početak pojam copywritinga. Dakle, onako inspirativno kako samo vi znate.

Alen Kekić: Odmah ste digli ljestvicu na najjače na početku, hvala na tome. Dobro ste rekli, to je nekakav rezultat strasti prema copywritingu. Iz tog se izrodila firma.

Kada bih trebao definirati copyright, to bilo nekakvo kreativnije pisanje, odnosno osmišljavanje na kreativan način u svrhu poticanja određene promjene. Dakle, mi bismo trebali moći potaknuti nekoga da ustane iz kreveta i počne heklati ili otići na glasanje za predstavnika stanara. Ili napravi nekakvu aktivnost u životu koju odgađa. Drugim riječima, ono bi trebalo moći porukama angažirati slušatelja, odnosno primatelja poruke. Na koji način bi to trebalo napraviti? Trebali bi prokopati neku motivaciju, doći do nekakvog uvida ili, u našem svijetu, „insight-a“. Kako ćemo doći do uvida? Poslužit ćemo se sa 1000. Zašto? Skoro jednako kao i vi psiholozi. Bio sam osmislio slogan za psihoterapeuta: „Mi za svako vaše zato imamo zašto!“  Mi tražimo nekakve motivacije te pokušavamo porukama potaknuti na promjenu razmišljanja ili aktivnost, angažiranost. Ukratko bi to bila moja definicija copywritinga.

Copywriting – kreativna metoda poticanja promjena

Tanja Pureta: Ako ja to mogu slobodno prepjevati – vi se bavite motivacijom ljudi, inspiracijom ljudi, dizanjem energije ljudi te osmišljavanjem poruka koje dopiru do njihovih srca. Meni je to fantastično, baš ste me potaknuli. Kada gledam kako danas izgledaju te komunikacije imam osjećaj da se komunicira ravno, bez emocije, bez neke namjere da se nešto prenese u smislu neke poruke i u smislu što druga osoba treba napraviti kao posljedicu te poruke. Tako da mi se jako, jako sviđa to što radite.

Alen Kekić: Možda je izostala svrha copywritinga; zašto se nešto piše, zašto se osmišljava, nekakav kreativni rad. Njegova svrha bi trebao biti nekakav pomak, poticanje na nešto, to može biti promjena mišljenja.

Tanja Pureta: Change menadžment.

Alen Kekić: Change menadžment za introverte.

Tanja Pureta: Da, znači imate točku A, točku B i porukama pokušavate ljude potaknuti da dođu od točke A do točke B.

Alen Kekić: Tako je. Copywriting nije jedini u tome. Lijepo ste rekli, između točke A i točke B postoji prostor, neki medij koji je itekako bitan za prenošenje poruka. Na kraju krajeva, tu je angažiranost slušača te poruke. On će biti angažiran onoliko koliko mu je tema interesantna. U copywritingu, i općenito oglašavanju, nema mjesta nuđenju proizvoda i usluga koje netko ne želi. Nema mjesta laganju, nego pokušavamo pronaći ljude kojima baš to treba. Pokušavamo na neki način doprijeti do njih.

Tanja Pureta: Bravo! Dajete istinu za ljude koji trebaju upravo tu istinu.

Alen Kekić: I samo istinu. Ona može biti malo uljepšana. Ali mora biti istina.

Ljubav na prvi pogled

Tanja Pureta: Otkud ljubav prema copywritingu? Jeste li je oduvijek imali ili se ona negdje razvijala?

Alen Kekić: U srednjoj školi nisam znao što je to copywriting. Imao sam prilike učiti na govorničkoj školi koja je bila organizirana od strane Filozofskog fakulteta, odnosno Odsjeka fonetike. Organizirali su neke govorničke škole, pa sam tamo prvi put imao priliku osmišljavati, snimati reklame i to je bilo zanimljivo. Međutim, tek kad sam izašao na tržište rada sam čuo nešto o copywritingu. Zapravo, znao sam upisan u terminu u tražilicu opis mog posla. Ali kad sam to počeo raditi, to je bila zaista ljubav na prvi pogled. Jednostavno je život odjedanput počeo imati svoj smisao. Ja nešto pišem, ja nešto osmišljavam. To nešto, netko koristi u svom dizajnu, u svom filmu. A ja sam za to plaćen! Za nekog tko je u dvadesetima – to je to. Hej vi stari, cijeli život pitate što ću biti kad odrastem. Evo, konačno sam našao odgovore! To je nekakva prva ljubav.

Tanja Pureta: Život iz snova, radite ono što volite.

Alen Kekić: U to je vrijeme to definitivno bilo to.

Tanja Pureta: Koje ste obrazovanje završili?

Alen Kekić: Završio sam fonetiku i filozofiju. Moj glavni doseg formalnog školovanja je odslušana četvrta godina fonetike i filozofije.

Tanja Pureta: A to morate onda završiti.

Alen Kekić: Sigurno ne.

Važno je razumjeti svoju ciljanu skupinu

Tanja Pureta: Koliko je zapravo za copywriting važno da imate tako široku kulturu. Znači, filozofija, fonetika, tu ste stekli dosta općih znanja. Koliko je to važno da dobijete prave poruke?

Alen Kekić:  To je važno i to se uči u copywritingu. Dakle, neće vas učiti svemu tome. Svaki zadatak je novi zadatak, vi krećete sa bijelim papirom ispred sebe. Ljepota copywritinga je upravo to što vam dozvoljava, odnosno sami sebi morate dozvoliti, da razumijete i proizvod i industriju i ljude kojima je to potrebno. Nama je svejedno, a nešto moramo znati o ljudima koji žongliraju na raskrižju, jednako kao što moramo znati nešto o šutljivom članu uprave velike hrvatske organizacije. To je naša ciljana skupina. Mi moramo znati što je njihova motivacija, zašto je njima potrebna ta usluga ili taj proizvod. Jednako tako moramo učiti jako puno o industrijama, učiti jako puno o komunikaciji, o međuljudskim odnosima. To je copywriting i po tome je divan. To je nešto što mi zaboravljamo kada pričamo o copywritingu – dopušta nam različite sfere proučavanja. Koliko duboko želim ili koliko je potrebno ući u njih? To je ono što možda danas mladi ljudi ne shvaćaju, koja je ljepota tog posla. Učimo o mnogo čemu, od sredstava za depilaciju pa do, ne znam, izrade packiging-a.

Tanja Pureta: Zapravo ne postoji formalno obrazovanje za copywriting.

Alen Kekić:  U Hrvatskoj još uvijek mislim da ne postoji. Bilo je nekakvih pokušaja da se to oformi kroz veleučilišta, ali nije zaživjelo. Ne znam iz kojeg razloga.

Klijenti kao suradnici

Tanja Pureta: Ja bih se vratila na ovo što ste rekli. Vi stvarno trebate o svemu znati nešto. Primjerice, ako imate dva šutljiva direktora, to ne znači da ćete vi iz svoje glave reći: „E, sad ću ja napraviti nešto!“, nego ćete pitati: „Zašto?“, propitati da dođete do suštine svakoga od njih.

Alen Kekić: Istina je. Nekad davno sam mislio da je ključ dobrog copywritinga u dobrim odgovorima, sad mislim da je u dobrim pitanjima. To sam naučio kroz više od 15 godina karijere.

Tanja Pureta: Odlično! Vratimo se na vaše početke. Prije nego ste osnovali vlastitu tvrtku radili se u tri organizacije, ako se dobro sjećam. Prvi posao vam je bio posao copywritinga. Uguglali ste, vidjeli ste da to postoji i zaljubili se na prvi pogled. Što ste tamo naučili o sebi, o klijentima, o copywritingu?

Alen Kekić: Ja učim i dalje. Tamo sam naučio nešto što mi je dovoljno da u svojim dvadesetima, ranim tridesetima, znam jako dobro. Možda da se vratim na onaj prethodni odgovor. Naučio sam o ciljnim skupinama, različitim motivacijama, komunikaciji, o pisanju, o tome što nas pokreće, a što ne. To je svakodnevno učenje; ljudi se mijenjaju i svaki dan ima nešto novo za naučiti. I ako me pitate za klijenta, što sam stariji to sam više zahvalan klijentima. Prije sam mislio da klijenti ne znaju, a mi znamo. Danas je to potpuno druga stvar – danas na klijente definitivno gledamo kao na suradnike. To je taj neki switch u mindsetu mladog kreativca, preko nekog malo iskusnijeg, do dugog kreativnog direktora.

Ulazak u svijet poduzetništva

Tanja Pureta: Alene, kako ste se odlučili za samostalno poduzetništvo?

Alen Kekić: Ok! Prelazimo iz pleasure dijela intervjua na business dio. To je bilo sasvim slučajno. Prijateljica koju znam od rođenja, i ne kažem to bez veze – doslovno smo dan razlike u starosti i dijelili smo onaj jedan krevet u rodilištu, ona je trebala pomoć oko kampanje. Bila je riječ o lijeku za žgaravicu. Nisu bili zadovoljni s tim pa je zamolila za pomoć. Ja sam joj pripomogao te je vrlo brzo nastala nekakva suradnja s tom farmaceutskom kućom. Problem se dogodio kada sam trebao fakturirati uslugu, mislio sam na autorski ugovor, a oni su rekli da im je to 25-30% skuplje nego što su planirali. Morao sam otvoriti poduzeće da bi to fakturirao. Tako da nije bila neka namjera osnovati poduzeće.

Tanja Pureta:  Post hoc odluka iz razloga što niste mogli napraviti naplatu.

Alen Kekić: Ozbiljnije autanje u smislu: „Mama, tata, ja sam poduzetnik“ je došlo puno, puno kasnije. Možda kad sam malo sazrio.

Tanja Pureta: Znači u tom trenutku ste odlučili ići poduzetničkim vodama ili...

Alen Kekić: U tom trenutku ne. U tom trenutku to nije bilo ozbiljnije poduzetništvo, bio sam samo vlasnik tvrtke, imao neki d.o.o., i nisam znao što to znači. Kasnije se stvorila neka ljubav prema poduzetništvu. Jednostavno sam vidio zanimljivu svrhu u tome. To je lijep poziv gdje zaista možete djelovati, rasti, razvijat ne samo sebe nego i organizaciju. Tu su nova područja koja su jako, jako zanimljiva, o kojima se ne zna puno. Koji god kamen da dignete dolazite do nove spoznaje, novog znanja. To je meni itekako zanimljivo.

Tanja Pureta: Znači poduzetništvo doživljavate kao izazov.

 Alen Kekić: Sigurno, i to u pozitivnom smislu.

Tanja Pureta: Niste se razočarali kao poduzetnik.

Alen Kekić: Nisam uopće, dapače.

Krize imaju rok trajanja i za njih se možemo pripremiti

Tanja Pureta: Jesu li počeci bili u krizi?

Alen Kekić: Dobro pitanje. Pa tako je ispalo. Bio je to zapravo dobar izlazak iz krize, nekakav bijeg iz krize. Financijsku krizu ja financijski nisam puno osjetio. Mislim da su je više osjetili oni puno stariji, s puno više odgovornosti, s puno više novca u dionicama. Oni su osjetili krizu, a ne mi mladi koji smo tek nešto krenuli raditi.

Najveći problem krize, govorimo o krizi 2008. do 2010. ili kada je već trajala, je bila atmosfera koja se stvorila. Mislim da je tu generaciju poduzetnika uhvatilo nešto na što oni nisu bile spremni i ne treba im zamjerati. Atmosfera je bila siva, pričalo se otkazima svaki dan, pričalo se o haraču. Sjećate se riječi „harač“?  Bio je uveden harač kao stezanje remena u to vrijeme. To je bio lajtmotiv tog doba. Ljudi su bačeni na minimalac, a ostatak plaće su primali u kešu. Jedno ružnije vrijeme.

Ono što se nije znalo, a danas se zna, i zašto smo možda puno kvalitetnije, puno spremnije prihvatili ovu novu krizu i prihvatit ćemo ju, jest to da smo naučili – znamo da krize dolaze i da su neminovne. Znamo kako se možemo pripremiti za njih i, što je najbitnije, znamo da imaju rok trajanja. Neće trajati dovijeka. Meni je otvaranje firme, odnosno odmicanje i odlazak u samostalno vode, zaista pomoglo da se maknem od toga svega, da pokušam nešto samostalno, kreativnije, pametnije, ljepše.

Tanja Pureta: Aktivnost, kažu psiholozi, obično najbolje izvlači iz loših emocija, stanja i osjećaja krize. Čovjek nešto radi, a kad se radi uvijek dođe i do rezultata.

Alen Kekić: Najgore je čekati svoju sudbinu.

Razmišljamo kreativno, kreiramo produktivno

Tanja Pureta: Sad je vrijeme da nam predstavite svoju agenciju koja se zove „I to nije sve“. Otkud uopće ime?

Alen Kekić: Ime nije došlo iz nekakvog pametnog razmišljanja i možemo ga zahvaliti Trgovačkom sudu koji nam je odbio prvih 10-ak imena koje smo predložili. Ovo je bilo, ne znam, 13. na popisu i njega su zaokružili. Danas nam se naziv uvukao pod kožu i bilo bi nam teško promijenili ga, iako imamo strahovitih problema s inozemnim klijentima koji zaista ne znaju izgovoriti ime te im dopuštamo različite interpretacije našeg imena.

Ja volim reći da se vodimo mantrom razmišljamo kreativno, kreiramo produktivno. Što to znači? Kad se uhvatimo posla pokušavamo na što kreativniji, pametniji način doći do rješenja i jer konkurencija se pobjeđuje kreativnošću. Kad kažem da kreiramo produktivno – uvijek nam je cilj napraviti u vremenskom periodu i budžetu koji je prihvatljiv klijentu. Dakle, to je mantra kojom se vodimo.

Ako ćemo o nekim ozbiljnim brojkama 2021. smo imali 12,5 milijuna kuna prihoda, nešto manje od 30 zaposlenih, 10-15 klijenata. Čim sam rekao 12,5 milijuna kuna, to je kao kad dijete kaže 3 i pol godine. Mali smo još uvijek. Za hrvatske prilike je to lijepo, ali svakako možemo još puno bolje.

Tanja Pureta: Imate ideju širiti se prema van?

Alen Kekić: Mi imamo inozemne klijente i čak nam je ova situacija pomogla u tome da je postalo normalno komunicirati online. Ipak, zasad nemamo ciljeve otvarati urede po Europi.

Tanja Pureta: Da, ova kriza donijela je toliko mogućnosti online poslovanja.

Alen Kekić: Postojala je ta mogućnost i prije, no sada se percipira kao normalna.

Kultura suradnje

Tanja Pureta: Vi se bavite, kao što ste lijepo rekli, kreativnim biznisom. Nastojite se držati budžeta, biti produktivni u tim parametrima. Kako se vama javljaju klijenti, s kakvim željama, s kakvim potrebama? Kažu li: „Meni treba agencija koja se bavi kreativnim copywritingom?“

Alen Kekić: Klijenti s kojima uspijemo napraviti nekakvu suradnju su klijenti kojima njihovi promotivni materijali ili percepcija tržišta jednostavno ne odražava ono što bi oni htjeli ili što misle da su zaslužili. Ili ih percipiraju na drugačiji način ili govore na drugačiji način. I to su konkretni problemi koji su učestali, s kojima se mi bavimo. Konkretno u ovom trenutku radimo rebranding za jednu stvarno odličnu hrvatsku organizaciju. Oni će u narednih godinu-dvije napraviti velik posao. Grade svoje velike urede, imaju vlastitu tvornicu. Na svjetskom tržištu će stvarno napraviti određene pomake. Ali njihovi promotivni materijali, njihovi slogani, ne odražavaju to što će oni postati za godinu dana. Prerasli su to što imaju. To je zanimljivo i kod brendova – brendovi rastu, sazrijevaju.

I tu im zaista pomažemo. To je samo primjer koji sam naveo iz razloga što je to idealan klijent i zadatak. Ima konkretan cilj, konkretan problem koji treba riješiti. Zato što je nevjerojatna lakoća rada s tim ljudima. Svi bi trebali gajiti tu kulturu suradnje jer organizacijska kultura vodi do uspjeha. Postoji iznimno povjerenje i s jedne i s druge strane, iznimna kolaboracija. Osjetite da klijent s druge strane zida lupa glavom jednako kao i vi, vidite koliko mu je stalo, da to nije kazališna predstava gdje mi dolazimo nešto prezentirati i na kraju očekujemo pljesak. To je proces gdje mi njih zaista trebamo, a trebaju i oni nas.

U kreativni rad investirani su znanje, vještine i ljubav

Tanja Pureta: Alene, ovo što ste rekli vezano za suradnju, odnosno vezano za suradnički odnos s klijentom. Koliko je to često? Ponekad imam dojam, na temelju osobnog iskustva i komentara naših klijenata, da kada angažiramo neku agenciju ona se ponaša kao da isporučuje umjetničko djelo koje se više ne smije dirati. Vi dozvoljavate da se intervenira u vaše umjetničko djelo ili gledate tu suradnju samo na razini postavljanja pitanja, a kad isporučite onda niste baš voljni da se dira u vaše riječi, vaš kreativni rad?

Alen Kekić: To je kreativni rad u koji mi investiramo svoje znanje, vještine, ljubav i ne znam što, ali treba se vratiti na početak priče. Kreativnost ne smije biti svrha sama sebi, mora ispuniti neku drugu svrhu, neke druge ciljeve.

Mi sebe volimo gledati kao kreativne profesionalce, a ne kao umjetnike – mi nismo umjetnici. Volimo i dopuštamo bilo kakvu vrstu kolaboracije, to je uvijek dobrodošlo. Suradnja zavisi kako se dogovorimo, kako je klijentu lakše proći kroz cijeli proces projekta. Netko nema vremena investirati toliko u rad svoje kampanje, pa nam daje otvorene ruke. Nama je svejedno, jer smo rekli da kreiramo produktivno pa što god će pomoći da budemo brži i efikasniji, to bolje.

Važnost izgradnje i njegovanja brenda

Tanja Pureta: Imate proizvod koji se zove Brand box, rekli bismo da vam je brend u srcu. Od čega se sastoji? Netko može doći i reći: „Ja hoću brend!“

Alen Kekić: Brend box je naš pokušaj da jednu uslugu brendiranja formatiramo u proizvod, koji sadrži određene elemente brendiranja koji su nužni svakom tko želi postati brend. To je osnova za brendiranje i bitno nam je jer želimo u najkraćem mogućem vremenu dati klijentu ono što mu zaista treba. Brendiranje je toliko širok pojam, a ovo je platforma iz koje ćemo kasnije crpiti komunikaciju i employer branding, lijevi brending, desni brending. To je nešto što smo htjeli formatirati kako bismo pomogli kako onima s velikim, tako i onima s malim budžetima.

Tanja Pureta: Kad gledate tržište, koliko danas organizacije imaju izgrađen brend i koliko sustavno pristupaju izgradnji?

Alen Kekić: Po meni je situacija sve bolja i bolja. Ne pratim baš svaku industriju, ali vidi se određena razina njegovanja brenda, razumijevanja brenda prije svega. S druge strane, imamo prekrasne hrvatske brendove koji su tako blizu da uđu u zaborav da je to nevjerojatno. Oni su jednostavno zaboravili investirati u svoj brend.

Tanja Pureta: Znači može se dogoditi da nešto što je jako dobro uđe u zaborav?

Alen Kekić: Sigurno da. To će ostati kao neki proizvodi koje smo rado kupovali kao djeca, a koji više nisu dio naše svakodnevnice.

Kreativnost mora imati svrhu u ispunjavaju određenog cilja

Tanja Pureta: Često naglašavate da volite kreirati rješenja za poduzeća sukladno njihovoj strategiji, poslovnim ciljevima. Koliko u svojim zahtjevima organizacije koje vam se obraćaju polaze od toga, a koliko im to zapravo nije važno?

Alen Kekić:  Možda se opet vraćam na isti odgovor. Kreativnost mora imati svoju svrhu u ispunjavaju nekog cilja. Meni je žao kada danas na pitanje: „Koji su vaši marketinški ciljevi za ovu godinu?“ nema odgovora. Mogu se samo empatizirati s klijentima koji rade u takvom okruženju – okruženju u kojem vi radite cijele godine, a ne znate s čime će vaš poslodavac, vaša organizacija ili investitori biti zadovoljni. Bez nekakvog cilja koji želimo postići nema smisla investirati u marketing, to je kao da pogađamo neku metu u mraku. Mislim da jako teško na takav način funkcionirati jer se ne možete na kvartalu ili pola godine okrenuti i reći: „Radimo dobar posao ili trebamo pivotirati lijevo ili desno.“

Zato volimo čuti ciljeve, volimo čuti rezultat našeg rada. Radimo li to dobro ili ne, to nam je doista bitno.

Tanja Pureta: Ako i ne dođu s tim, vi ih potaknete, barem koliko je moguće, i možete im donekle pomoći u tome.

Employer branding kao dio brenda

Tanja Pureta: Idemo se vratiti na temu koju ste prije dotaknuli. Employer branding kao dio brenda. Employer branding je riječ koja se svugdje provlači, pa me zanima koliko vi možete pomoći organizacijama i može li se napraviti employer branding, a da se nije napravio branding.

Alen Kekić: To je jako slično, budući da je osnova i kod jednog i kod drugog jednaka. Mi moramo znati što je srž nekog brenda, koja je njegova misija, njegov brand promise. Moramo znati nešto o brendu da bi gradili employer branding.

Meni je drago vidjeti kako se investira puno energije i novca u employer branding, jednostavno zato što mislim da će nas to brže dovesti do zlatne sredine,  da se pomire tri ključna čimbenika, a to su zaposlenici, vlasnici i njihova očekivanja te kupci ili klijenti. Čini se da je employer branding 100 godina među nama, međutim sjećam se točno prije 7-8 godina, tražio sam savjet po tom pitanju. Išli smo u novi ured i imao sam ideju zamijeniti radna mjesta za radne jedinice. Što to znači? To znači da bi netko došao u ured i koristio radno mjesto ili radni stol kako hoće i kada hoće. Danas može sjediti pokraj prozora, sutra na fotelji, preksutra u uredu. Moram reći da tada nisam pronašao sugovornika za tu temu. Pronašao sam samo dvije osobe od kojih sam mogao dobiti adekvatan odgovor.

Jedna osoba je bila iz Australije iz poduzeća koje se zove Great Place to Work ili tako nešto. Druga je Martina iz vaše agencije, Ramiro. Na temelju tih razgovora sam ja zapravo odustao od te ideje. Tako da mi je super vidjeti da se u employer branding investira više nego prije. Mi moramo još jako puno učiti o tome i mislim da nismo još uvijek sazreli, to jest odnos poslodavac – zaposlenik još nije sazrio. Employer branding će tome sigurno pridonijeti.

Ljudi su glavni resurs organizacije

Tanja Pureta: Kad smo već kod odnosa poslodavac – zaposlenik, kako vi pristupate vođenju vlastitog poduzeća? Čemu trebate posvetiti posebnu pažnju? Jesu li to vaši kreativni ljudi?

Alen Kekić: Postavili ste mi baš jednostavno pitanje! Nama su ljudi glavni resurs, a samim time što nemamo drugu riječ osim resurs, očito je da tu nešto nije u redu. U ljude najviše investiramo. Poslodavac mora misliti na tisuću stvari. Ljudi, klijenti, dugoročna stabilnost, ne znam u kojem smjeru želite da krenem.

Tanja Pureta: Čemu vi u ovom trenutku najviše posvećujete pažnju? Što ste naučili kao poslodavac?

Alen Kekić: Ono gdje sam ja možda najviše sazrio je upravo kako osigurati dugotrajnu stabilnost organizacije. Tijekom dana smo ometani s milijardu stvari koje su nam reaktivne. Ja sam danas imao nekoliko telefonskih poziva i sve je od mene zahtijevalo nešto reaktivno. Nazvao me dostavljač Wolta da otvorim vrata dok sam radio nešto. Nazvala me supruga da je auto sjedalica ostala u autu, i tako dalje. To nam pojede dan. Da bismo planirali unaprijed, bili vrlo aktivni, jako je bitno osigurati vrijeme. Kao što osiguravamo vrijeme za ručak, večeru, teretanu, tako i u našoj agenciji doslovno osiguravamo vrijeme kad se bavimo našom budućnošću. To je moja glavna okupiranost. Svaki put kad stavim potpis na bilo koji ugovor o poslovnoj suradnji, to je kao da sam okrenuo pješčani sat koji curi. To je možda naša najveća briga jer paralelno s potpisom ugovora na određeno vrijeme, zapošljavamo ljude na neodređeno vrijeme. Cijelo vrijeme moramo misliti o budućnosti, što radimo za 6 mjeseci. Mene ne zanima što radimo danas, već što radimo za 6 mjeseci.

Posao u copywritingu? Važno je biti dovoljno znatiželjan!

Tanja Pureta: Znači vi ste vizionar. Samim  time što ste poduzetnik morate biti vizionar, morate gledati što ćete raditi za 6 mjeseci. Za kraj, što biste poručili mladima koji se žele okušati u radu u vašoj struci?

Alen Kekić: Ako žele biti copywriteri ili ako žele raditi u agenciji?

Tanja Pureta: Možete dvije poruke!

Alen Kekić: Bilo bi super da ih goni znatiželja, jer copywriting je mjesto gdje ćete naučiti nešto o filmu i filmskim planovima i montaži, glazbi, zvuku, slici, o pisanju. Bitno je samo biti dovoljno znatiželjan za svako od tih područja. Copywriting se uči, kreativnost se uči. Treba samo dobro zasukati rukave i potaknuti svoju kreativnost. Kao što se bubnjar postaje bubnjanjem a ne nečim drugim, tako se i copywriter postaje radom na tome da netko postane copywriter.

Ako bih trebao dati pametan savjet za rad u agenciji kao što je naša – važno je da nam kažu što ih motivira, zašto to rade. Mislim da će im biti puno lakše kroz karijeru kad jasno komuniciraju svoje životne i karijerne ciljeve. Meni, kao direktoru, bi to jako olakšalo čitavu situaciju. Bila je ona reklama, mislim za neko pivo. Nama je reklama bila smiješna, a bila je koncipirana kao neki razgovor za posao gdje direktor pita: „Gdje se vidite za pet godina?“, a odgovor kandidata je: „Na vašem mjestu!“ Nama svima je to bilo simpatično, budući da u našoj kulturi nije uobičajeno da tako razgovaramo. Naša kultura traži da puno radimo i budemo marljivi, pa da to netko prepozna i tako postajemo vrlo, vrlo uspješni. Ne, baš obratno. Komunicirajte ako želite biti direktor! Ako nađete nekog tko vam je voljan pomoći, već ćete osmisliti plan kako doći do toga. Bez takve komunikacije to neće biti nikad moguće i samo će biti razočaranja.

Tanja Pureta: Alene, s glavnom porukom copywritera – komunicirajte, smo došli do kraja emisije. Puno hvala na vrlo zanimljivom razgovoru, na fantastičnim inspirativnim porukama za poduzetnike i za mlade. I vidimo se drugom prilikom, hvala Vam na gostovanju! 

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.