Tko je u riziku od burnouta i zašto?

Na burnout su posebno osjetljive osobe koje nemaju dovoljno razvijene vještine upravljanja vlastitim resursima, emocijama, vremenom i postavljanjem zdravih granica. Nedostatak ovih vještina jasno se odražava u svakodnevnom ponašanju i funkcioniranju, posebno kada su suočene s pojačanim zahtjevima na poslu ili u privatnom životu. Upravljanje resursima, kao što su osobna energija, kapacitet za rad i vrijeme, zahtijeva sposobnost prepoznavanja vlastitih ograničenja i pametnog raspoređivanja napora, što osobe koje nisu to razvile često zanemaruju. Bez svjesnosti o važnosti raspodjele energije i davanja prioriteta pojedinim obavezama, dolazi do preopterećenja koje se s vremenom prelije u osjećaj gubitka kontrole nad svakodnevicom.

Emocionalna regulacija također igra veliku ulogu. Osobe koje ne znaju prepoznati i konstruktivno izraziti svoje emocije, češće potiskuju osjećaje nezadovoljstva, stresa i frustracije. Kumulacija takvih emocija, bez mogućnosti da ih obrade ili podijele s okolinom, povećava opterećenje koje nosi pojedinac. S vremenom se emocije mogu manifestirati kroz razdražljivost, povučenost, emotivnu tupost ili česte promjene raspoloženja, što dodatno otežava suočavanje sa svakodnevnim izazovima.

Vještina upravljanja vremenom odnosi se na sposobnost organiziranja dnevnih zadataka, postavljanje prioriteta i održavanje uravnoteženog pristupa obavezama i aktivnostima. Kada ova sposobnost nije razvijena, pojedinci često rade prekovremeno, žure se završiti zadatke u posljednji trenutak ili odgađaju važne aktivnosti, što vodi do kroničnog stresa. Nerijetko se događa da zbog neorganiziranosti postaju neefikasni, osjećaju stalni pritisak i nemaju vremena za opuštanje, druženje ili hobije koji bi im pomogli da obnove energiju.

Postavljanje zdravih granica prema drugima i prema obavezama važan je element zaštite od preopterećenja. Pojedinci kojima ova vještina nedostaje, često osjećaju krivnju kada nešto odbiju ili kad nastoje zaštititi svoje vrijeme i kapacitete. Zbog toga pristaju na dodatne zadatke i odgovornosti čak i kada su već iscrpljeni, te daju prednost potrebama i zahtjevima drugih, dok svoje stavove, želje i potrebe stavljaju u drugi plan. Ovako ponašanje postepeno dovodi do zanemarivanja vlastitih potreba za odmorom, snom, zdravom prehranom i opuštanjem, što ima negativan utjecaj na opće zdravlje i psihičko stanje.

Zašto su burnoutu izloženi mladi i neiskusni radnici

Mladi, neiskusni radnici su ranjiva skupina kada je riječ o pojavi burnouta, odnosno sagorijevanja na poslu. Njihova izloženost ovom sindromu proizlazi iz niza međusobno povezanih psiholoških, organizacijskih i društvenih čimbenika. Na samom početku karijere, mladi često ne poznaju dovoljno ni vlastite granice ni prava, a nemaju ni razvijene vještine upravljanja vremenom, emocijama i profesionalnim resursima. U novoj okolini teže se snalaze među nepisanim pravilima, pritiscima i očekivanjima, a nedostatak iskustva čini ih nesigurnima u asertivnom izražavanju potreba i traženju podrške ili pomoći.

Mladi radnici često osjećaju snažan pritisak da se dokažu, da budu izuzetno produktivni i dostupni, te pristaju na dodatne zadatke i prekomjernu količinu posla iz straha da će biti percipirani kao neambiciozni ili nedovoljno motivirani. Zbog želje za napredovanjem i izgradnjom karijere, skloni su ignorirati prve znakove umora, zanemariti vlastite potrebe za odmorom i potisnuti emocionalnu iscrpljenost. Često pate od tzv. sindroma uljeza odnosno osjećaja da nisu dovoljno kompetentni ili ni zaslužuju svoje mjesto u organizaciji što povećava tjeskobu, stres i potrebu za dokazivanjem kroz prekomjeran rad.

Zašto su burnoutu izloženi stariji i iskusni radnici

Stariji i iskusni radnici izloženi su riziku od burnouta iz razloga koji su često povezani s dugogodišnjim boravkom u radnom okruženju, kumulacijom profesionalnih obaveza i specifičnim izazovima koje donose godine iskustva. Iako se na prvi pogled čini da je iskustvo zaštitni čimbenik, u praksi se pokazuje suprotno: dugotrajna izloženost visokim zahtjevima rada, rutini i odgovornostima može dovesti do mentalnog i emocionalnog trošenja koje se akumulira tijekom godina.

Tijekom višegodišnjeg rada, iskusni zaposlenici često preuzimaju sve više zadataka i odgovornosti, postaju osobe od povjerenja unutar tima i često sudjeluju u vođenju projekata, mentorstvu mlađih kolega i donošenju važnih odluka. Upravo stalna dostupnost, rješavanje složenih problema i balansiranje između operativne i strateške razine posla s vremenom može dovesti do osjećaja iscrpljenosti.

Dodatni izvor stresa proizlazi iz čestih promjena u tehnologijama i organizacijskim strukturama, gdje stariji radnici osjećaju pritisak stalnog prilagođavanja i dokazivanja svoje stručnosti, ponekad i strah od zastarijevanja svojih znanja ili od smanjenja svoje profesionalne vrijednosti u očima poslodavca.

Rutina i nedostatak profesionalnih izazova također pridonose osjećaju zasićenosti i gubitku motivacije, što je idealno tlo za razvoj burnouta. Iskusni radnici često nose teret višegodišnjih nerealiziranih očekivanja – osjećaj da, unatoč uloženom trudu, profesionalno priznanje ili napredak izostaje, može uzrokovati osjećaj stagnacije i frustracije. Od njih se često traži da budu uzor drugima te da preuzmu veći dio posla u izvanrednim okolnostima, što dovodi do dodatnog pritiska i smanjenja vremena za odmor, regeneraciju i privatni život.

U pozadini se često nalazi i nesklonost delegiranju zadataka, strah od gubitka kontrole i navika oslanjanja isključivo na vlastite snage. Takav pristup dodatno povećava emocionalno opterećenje, naročito u organizacijama s nesigurnim uvjetima rada, gdje je lojalnost nagrađena povećanom odgovornošću, ali ne i odgovarajućom podrškom ili nagradom. Sve ove okolnosti, nagomilane kroz godine staža, čine starije i iskusne radnike posebno osjetljivima na stanje sagorijevanja, bez obzira na razinu profesionalne kompetencije i prethodne otpornosti na stres.

Zašto su burnoutu izložene žene

Statistike pokazuju da su žene općenito više pogođene sindromom burnouta, što je posljedica složenih društvenih uloga i višestrukih obaveza koje preuzimaju u svakodnevnom životu. Mnoge žene balansiraju profesionalne zahtjeve i privatne odgovornosti, što stvara stalni osjećaj preopterećenosti. Uz radne zadatke i obaveze na poslu, žene često nose glavni teret brige o kućanstvu, skrbi za djecu i organiziranja obiteljskog života, a nerijetko snose i odgovornost za starije članove obitelji ili osobe kojima je potrebna posebna njega. Ova kombinacija uloga dovodi do kronične preopterećenosti i teškoće u pronalaženju vremena za osobne potrebe, odmor i regeneraciju.

Žene su također sklonije stavljati potrebe drugih ispred vlastitih, što je često povezano s tradicionalnim odgojnim i društvenim normama koje naglašavaju požrtvovnost, brigu za druge i emocionalnu dostupnost. U težnji da ispune očekivanja okoline, mnoge žene nastoje biti „dobre“ majke, „uzorne“ supruge i „odgovorne“ zaposlenice u isto vrijeme. Takav stalni pritisak da budu uspješne u svim segmentima života često rezultira osjećajem da nigdje nisu dovoljno priznate ili cijenjene, bez obzira na trud koji ulažu u sve svoje uloge. Također, društveno uvjetovani osjećaj krivnje ako zanemare bilo koju od svojih brojnih odgovornosti, dodatno otežava postavljanje granica i brigu o vlastitom zdravlju.

U radnom okruženju, žene se često suočavaju s dodatnim izazovima, kao što su niže plaće za iste poslove, manja vidljivost u karijernim napredovanjima i dvostruki standardi u vrednovanju uspjeha. Sve ove okolnosti zajedno pospješuju razvoj iscrpljenosti, smanjujući emocionalne rezerve i povećavajući rizik od burnouta.

Neka zanimanja više nego druga nose rizik burnouta

Naposljetku, postoje zanimanja koja po svojoj prirodi nose visok rizik od sagorijevanja i to ne samo zbog složenosti samog posla, već i zbog stalnog emocionalnog angažmana i velike razine odgovornosti koju ti poslovi zahtijevaju. Posebno su izložene profesije u kojima se briga o drugim ljudima nalazi u središtu svakodnevnih aktivnosti i gdje je dobrobit korisnika, pacijenata ili učenika često važnija od vlastitih potreba zaposlenika. Takva zanimanja, poput zdravstvenih djelatnika, medicinskih sestara, liječnika, odgojitelja, učitelja, socijalnih radnika, psihologa, njegovatelja, ali i svih onih koji svakodnevno rade u izravnom kontaktu s ljudima, karakterizira stalni pritisak da budu emocionalno dostupni, da pronađu rješenja za tuđe probleme i da podnesu težinu tuđe boli, patnje ili nezadovoljstva.

Tijekom radnog dana zaposlenici u ovim profesijama neprestano su izloženi situacijama koje zahtijevaju empatiju, strpljenje i visok stupanj profesionalne angažiranosti. Upravo zbog stalnog suočavanja s tuđim problemima, krizama, emocionalnim ispadima ili teškim životnim okolnostima, često nemaju priliku sami se povući, obraditi vlastite osjećaje i dozvoliti si trenutak predaha. Kumulacija emocionalnih reakcija, suočavanja sa stresom i visokih očekivanja od strane korisnika ili pacijenata postupno dovodi do iscrpljenosti, manjka motivacije i smanjenja empatije, što na kraju povećava rizik od sagorijevanja.

Društveni i organizacijski sustav ne pazi na radnike

Cijeli sustav pruža slabu podršku zaposlenicima. Nadređeni često zanemaruju važnost kontinuiranog profesionalnog razvoja kroz redovite edukacije, supervizije i stručne skupove, ali i potrebu zaposlenika za dodatnim odmorom ili psihološkom pomoći. Unatoč tome što se zahtjevi i pritisci na radnom mjestu stalno povećavaju, podrška najčešće izostaje ili dolazi prekasno. Nerijetko su u ovim profesijama resursi ograničeni, broj zaposlenika nedostatan, a administrativna opterećenja i institucionalni zahtjevi sve veći. Zaposleni se tada suočavaju sa situacijom u kojoj osjećaju da ne mogu adekvatno zadovoljiti potrebe onih o kojima skrbe, što dodatno povećava frustraciju i osjećaj neuspjeha. Kroz vrijeme, u takvom okruženju mogućnost za oporavak, odmicanje i očuvanje vlastite psihološke ravnoteže postaje sve manja, zbog čega je rizik od sagorijevanja u ovim profesijama osobito izražen.

Kumulativni učinak nedostatka ovih vještina vrlo često znači da pojedinci preuzimaju previše obaveza, teško odbijaju nove zadatke jer se brinu o tome što će drugi misliti ili nisu svjesni svojih ograničenja, i loše se brinu o sebi. Kao posljedica toga, razina stresa raste, osjećaj bespomoćnosti se pojačava, a sposobnost za nošenje sa svakodnevnim izazovima slabi. Ovakvo kontinuirano zapostavljanje vlastitih potreba i kapaciteta s vremenom može rezultirati dubokom emocionalnom, fizičkom i mentalnom iscrpljenošću koja karakterizira burnout.