Tema burnouta sve se češće spominje u kontekstu mentalnog zdravlja i izazova modernog radnog života. Iako se ponekad koristi kao sinonim za "umor od posla", burnout je mnogo više od toga. Radi se o ozbiljnom psihološkom stanju koje ima mjerljive posljedice za pojedinca, ali i za organizaciju.
Što je burnout?
Burnout je stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti koje nastaje kao rezultat dugotrajnog izlaganja stresu, zahtjevima i opterećenju, najčešće na radnom mjestu. Osoba koja doživi burnout često se osjeća izmoreno, bezvoljno i bez snage za svakodnevne obaveze. Prema psihologinji Tanji Pureti, sagorijevanje nije nužno povezano isključivo s poslovnim okruženjem. Može se javiti i u privatnom životu, tijekom obiteljskih ili osobnih izazova. Ipak, najčešće se pojavljuje upravo u radnom kontekstu, gdje su pritisci, očekivanja i odgovornosti svakodnevno prisutni.
Burnout je proces koji se razvija postupno kroz duže vrijeme izloženosti zahtjevima koji premašuju raspoložive resurse osobe. U početku, pojedinac može zanemarivati znakove umora ili nezadovoljstva, no s vremenom iscrpljenost postaje sve izraženija i teža za prevladavanje. Stanje dovodi do smanjene motivacije, manjka osjećaja postignuća i emocionalnog otklona od zadataka. Osoba se povlači, entuzijazam joj je smanjen i udaljava se od posla, kolega i čak privatnih interesa. Moguća je pojava i fizičkih simptoma, poput glavobolje, nesanice, boli u mišićima ili probavnih problema.
Važno je napomenuti kako je izraz „sagorijevanje“ u ovom kontekstu negativan i ne smije se brkati s pojmovima poput „izgaranja za posao“, koji često imaju pozitivno značenje i označavaju snažnu predanost, strast i motivaciju. „Izgarati za posao“ znači biti snažno angažiran i entuzijastičan u vezi sa svojim radom. Dakle, dok osoba koja izgara za posao osjeća ispunjenost, osoba koja je pod burnoutom osjeća iscrpljenost i nemogućnost obavljanja zadataka u istom ritmu.
Dva glavna uzroka burnouta
Prema mišljenju psihologinje Tanje Purete, burnout ili sagorijevanje najčešće nastaje zbog dva osnovna uzroka, koji se često isprepliću i međusobno pojačavaju negativne učinke na pojedinca. Prvi uzrok odnosi se na veliki angažman i trud koji osoba ulaže u svoj posao ili druge obaveze, a pritom ne dobiva odgovarajuću protuvrijednost. To znači da, iako se pojedinac tijekom rada trudi, radi s puno entuzijazma i daje sve od sebe, ne dobiva priznanje, pohvalu, nagradu ili priliku za osobni i profesionalni razvoj. Ovaj nesrazmjer između uloženog truda i dobivene nagrade stvara kronični osjećaj nepravde i nezadovoljstva, koji se s vremenom akumulira u obliku emocionalne i fizičke iscrpljenosti.
Takav dugotrajan „energetski minus“ uzrokuje gubitak motivacije i smisla u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Osoba koja doživi ovaj nesrazmjer često osjeća da je dosegnula granicu svojih mogućnosti, da „više ne može“.
Drugi ozbiljan uzrok burnouta vezan je za zanemarivanje vlastitih potreba, granica i uravnoteženog života. Osobe osjećaju potrebu da moraju obaviti sve zadatke i ne znaju reći „ne“ pa se suočavaju s velikim rizikom od sagorijevanja. Često su to ljudi koji imaju visok osjećaj odgovornosti, koji žele zadovoljiti sve zahtjeve okoline, bilo u obiteljskom ili profesionalnom kontekstu. Kod takvih osoba često dolazi do kroničnog zanemarivanja vlastitog odmora i vremena za regeneraciju, što dodatno iscrpljuje njihov kapacitet za svakodnevne obveze.
Rani znakovi i simptomi burnouta
Jedan od problema kod sagorijevanja je što se razvija postupno. Tanja Pureta to opisuje kao "efekt kuhane žabe" – osoba ne primjećuje simptome sve dok ne postanu ozbiljni.
Tri glavna simptoma burnouta su:
- fizička iscrpljenost (kronični umor, problemi sa spavanjem, tjelesna slabost),
- intelektualni pad (problemi s pamćenjem, koncentracijom, povećan broj grešaka),
- emocionalna distanca (rad "na autopilotu", gubitak povezanosti s poslom, cinizam).
Ovi simptomi se često zamijene za znakove umora ili stresa, ali kad su prisutni dulje vrijeme, jasno ukazuju na burnout.
Organizacijski faktori burnouta
Uz osobne karakteristike, jedan od najvažnijih čimbenika koji utječu na pojavu burnouta svakako je organizacijska kultura. Način na koji su vrijednosti, ponašanja i očekivanja postavljeni unutar organizacije može značajno doprinijeti ili spriječiti sagorijevanje zaposlenika. U organizacijama gdje je uobičajeno pretjerano trošenje resursa zaposlenika – kao što su vrijeme, energija ili kapaciteti – burnout postaje gotovo neizbježan. Ako nema jasno definiranih vrijednosti, transparentne komunikacije i sustavne podrške od strane menadžmenta i kolega, zaposlenici se osjećaju usamljeno i zanemareno, što dodatno povećava rizik od emocionalne i fizičke iscrpljenosti.
Loša ili nedefinirana komunikacija između zaposlenika i nadređenih doprinosi nesigurnosti i nerazumijevanju, zbog čega zaposlenici često nisu sigurni što se točno od njih očekuje, kako mogu tražiti pomoć ili na koji način mogu reći “ne” nerealnim zahtjevima.
Vrijedi i obrnuto! Jasna organizacijska struktura, zdrava radna atmosfera i postavljanje realnih ciljeva osnovni su preduvjeti za prevenciju burnouta. Ako organizacija njeguje psihološku sigurnost, pravedne odnose i jasno definirane uloge mala je vjerojatnost za razvoj burnouta kod zapolenika. Psihološka sigurnost znači da se svaki zaposlenik osjeća sigurno i slobodno izraziti svoje mišljenje, potrebu ili zabrinutost bez straha od osude, odbacivanja ili kazne. Kada zaposlenici znaju da će njihove brige i prijedlozi biti ozbiljno shvaćeni i uvaženi, veća je vjerojatnost da će pravovremeno komunicirati probleme i dobiti potrebnu podršku. Pravednost u organizaciji podrazumijeva ravnomjernu raspodjelu opterećenja, poštivanje prava zaposlenika, transparentno donošenje odluka i jasne procedure. Pravedan tretman smanjuje osjećaj frustracije i apatije pa zaposlenici rjeđe gube motivaciju za rad.
Jasne uloge i odgovornosti znače da svaki zaposlenik razumije gdje su mu granice, koje zadatke treba obaviti i na koji način ih izvršavati. Kada postoji jasnoća oko toga tko što radi i tko je za što odgovoran, smanjuje se mogućnost preopterećenja i sukoba, a povećava osjećaj sigurnosti i postignuća. Uz to, sudjelovanje zaposlenika u donošenju odluka i mogućnost da otvoreno izražavaju svoje mišljenje dodatno jačaju njihovu uključenost i osjećaj kontrole nad vlastitim radnim životom.
Organizacije koje aktivno grade i njeguju zdravu radnu klimu, promiču otvorenu i podržavajuću komunikaciju te prepoznaju i nagrađuju trud zaposlenika sprječavaju burnout i doprinose većem zadovoljstvu, motivaciji i svom dugoročnom uspjehu. Takve organizacije prepoznaju važnost ulaganja u razvoj zaposlenika, ulaganja u edukacije o upravljanju stresom i stvaranja okruženja u kojem je dobrobit svih zaposlenika jedan od glavnih prioriteta.
Kako se može spriječiti burnout?
Prevencija počinje edukacijom i samosviješću. Potrebno je naučiti kako prepoznati vlastite kapacitete, kada stati i kako potražiti pomoć. Također, važno je raditi na razvoju emocionalne otpornosti, komunikacijskih vještina i postavljanju granica.
Na razini organizacije, ključne su sljedeće mjere:
- redoviti razgovori o radnim uvjetima,
- definiranje jasnih uloga i odgovornosti,
- uvođenje sustava podrške (supervizije, mentori),
- njegovanje otvorene i konstruktivne komunikacije.
Burnout nije neizbježan ako se o njemu govori na vrijeme i ako se pristupi rješavanju problema sustavno.
Tekst je dio transkripta emisije Šiza kriza“ slavonskobrodskog neprofitnog radija 92FM u kojoj je Tanja sudjelovala s urednicom Davorkom Čavar-Lovrić 7. svibnja 2025. na temu „Možemo li spriječiti sagorijevanje na poslu?“.
