Tema burnouta sve se češće spominje u kontekstu mentalnog zdravlja i izazova modernog radnog života. Iako se ponekad koristi kao sinonim za "umor od posla", burnout je mnogo više od toga. Radi se o ozbiljnom psihološkom stanju koje ima mjerljive posljedice za pojedinca, ali i za organizaciju.
Što je burnout?
Burnout je stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti uzrokovano dugotrajnim stresom i opterećenjem na poslu. Kako navodi Tanja Pureta, sagorijevanje nije nužno vezano isključivo uz posao – može se dogoditi i u privatnom životu – ali se u radnom kontekstu najčešće pojavljuje.
Važno je razlikovati sagorijevanje od izraza poput "izgaranje za posao", koji može imati pozitivnu konotaciju. Sagorijevanje, s druge strane, podrazumijeva energetski deficit i gubitak kapaciteta za daljnji rad i angažman.
Dva glavna uzroka burnouta
Tanja Pureta navodi dva osnovna uzroka burnouta. Prvi se odnosi na veliki angažman bez adekvatne povratne vrijednosti. Osoba se puno daje, radi s entuzijazmom, ali ne dobiva priznanje, pohvalu, nagradu ili priliku za razvoj.
Kronični disbalans između ulaganja i nagrade s vremenom vodi u emocionalnu i fizičku iscrpljenost. Taj "energetski minus" rezultira gubitkom motivacije i osjećajem da "ne može više".
Drugi uzrok je zanemarivanje vlastitih potreba i granica. Osobe koje imaju osjećaj da moraju sve stići, koje ne znaju reći "ne" i ne odmaraju se redovito, često završe u stanju burnouta. Ovdje se često radi o pomagačkim zanimanjima i osobama s visokim osjećajem odgovornosti.
Postavljanje granica i redovit odmor nužni su za očuvanje mentalnog zdravlja, pogotovo u radnom okruženju koje ne vodi dovoljno računa o kapacitetima zaposlenika.
Rani znakovi i simptomi burnouta
Jedan od problema kod sagorijevanja je što se razvija postupno. Tanja Pureta to opisuje kao "efekt kuhane žabe" – osoba ne primjećuje simptome sve dok ne postanu ozbiljni.
Tri glavna simptoma burnouta su:
- fizička iscrpljenost (kronični umor, problemi sa spavanjem, tjelesna slabost),
- intelektualni pad (problemi s pamćenjem, koncentracijom, povećan broj grešaka),
- emocionalna distanca (rad "na autopilotu", gubitak povezanosti s poslom, cinizam).
Ovi simptomi se često zamijene za znakove umora ili stresa, ali kad su prisutni dulje vrijeme, jasno ukazuju na burnout.
Tko je u najvećem riziku od burnouta?
Na burnout su posebno osjetljive osobe koje nemaju razvijene vještine upravljanja vlastitim resursima, emocijama, vremenom i granicama. To uključuje i mlade ljude s manje iskustva, ali i one s dugotrajnim izlaganjem stresu.
Spol također igra ulogu – žene su više pogođene zbog višestrukih uloga i odgovornosti koje preuzimaju, kako na poslu tako i kod kuće. Osobe koje su introvertirane, pasivne ili imaju slabije razvijene vještine asertivne komunikacije, često teže izražavaju vlastite potrebe i postavljaju granice, što ih dodatno izlaže riziku.
Pomagačka zanimanja i organizacijski faktori
Zdravstveni djelatnici, odgojitelji, socijalni radnici i slična zanimanja izložena su visokom riziku zbog stalnog emocionalnog davanja i odgovornosti. U takvim zanimanjima često nedostaje sustavna podrška, dok su zahtjevi visoki.
Uz osobne karakteristike, organizacijska kultura igra ključnu ulogu. Ako je u organizaciji normalizirano pretjerano trošenje resursa zaposlenika, ako nema jasno definiranih vrijednosti, komunikacije i podrške – sagorijevanje je gotovo neizbježno.
Psihološka sigurnost, pravednost i jasne uloge u organizaciji čine temelj prevencije. Ako se zaposlenici osjećaju sigurno, ako mogu izražavati svoje potrebe i sudjelovati u odlučivanju, smanjuje se vjerojatnost burnouta.
Kako se može spriječiti burnout?
Prevencija počinje edukacijom i samosviješću. Potrebno je naučiti kako prepoznati vlastite kapacitete, kada stati i kako potražiti pomoć. Također, važno je raditi na razvoju emocionalne otpornosti, komunikacijskih vještina i postavljanju granica.
Na razini organizacije, ključne su sljedeće mjere:
- redoviti razgovori o radnim uvjetima,
- definiranje jasnih uloga i odgovornosti,
- uvođenje sustava podrške (supervizije, mentori),
- njegovanje otvorene i konstruktivne komunikacije.
Burnout nije neizbježan ako se o njemu govori na vrijeme i ako se pristupi rješavanju problema sustavno.
Tekst je dio transkripta emisije Šiza kriza“ slavonskobrodskog neprofitnog radija 92FM u kojoj je Tanja sudjelovala s urednicom Davorkom Čavar-Lovrić 7. svibnja 2025. na temu „Možemo li spriječiti sagorijevanje na poslu?“.
