Burnout ne događa se preko noći. To je postupan proces iscrpljivanja koji ostavlja posljedice na tijelo, um i emocije. Mnogi ljudi dugo zanemaruju prve znakove – sve dok ne postane prekasno. U ovom blogu otkrivamo koji su najčešći simptomi sagorijevanja, kako ih prepoznati na vrijeme i što učiniti kad ih primijetimo. Koji su to simptomi burnouta?
Sagorijevanje odnosno burnout pogađa ljude različitih zanimanja i životnih stilova. Naizgled neprimjetno, sagorijevanje se uvlači u svakodnevicu, osobito među onima koji su predani svom poslu, osjećaju odgovornost i teže postizanju visokih ciljeva. Suvremeni način rada od zaposlenika traži dostupnost, produktivnost i prilagođavanje novim izazovima.
U takvom kontekstu, mnogi zaboravljaju na osobne granice, potrebu za odmorom i brigu o psihičkom zdravlju. Kao posljedica, kod pojedinaca se postupno pojavljuju simptomi koji znatno narušavaju njihovu kvalitetu života i radnu učinkovitost. Prepoznavanje ovih znakova od iznimne je važnosti, jer pravovremena reakcija može spriječiti ozbiljnije zdravstvene probleme, ali i dugotrajne posljedice na emocionalnom i profesionalnom planu. U nastavku teksta bit će predstavljeni najčešći simptomi burnouta, promjene u ponašanju i emocionalnom stanju koje ukazuju na to da je vrijeme za zaustavljanje, predah i potražnju podrške.
Stalna tjelesna iscrpljenost
To je jedan od najranijih i najupečatljivijih znakova sagorijevanja, a mnogi ga iz dana u dan zanemaruju i ne prepoznaju poruku koju im tijelo šalje. Ta iscrpljenost nije samo prolazni umor nakon napornog dana ili neprospavane noći. To je stanje u kojem ni kvalitetan san ni vikend odlazak iz grada ne donose željeno olakšanje. Lako je, zbog svakodnevne dinamike i visokih zahtjeva, ignorirati prve znakove i sami sebi opravdavati slabost rečenicama poput: „Samo sam umorna, proći će” ili „Nisam se naspavala ovaj tjedan”. Takvo umanjivanje problema jedna je od najčešćih zamki u koju zaposlene osobe upadaju, jer umor često povezujemo s „normalnim” ritmom života i rada.
Međutim, umor koji ne prolazi upućuje na dublje poremećaje u ravnoteži između zahtjeva okoline i vlastitih resursa. Taj oblik iscrpljenosti nije nešto što će nestati s nekoliko sati sna. On signalizira potrebu za vrlo ozbiljnom promjenom u načinu rada i u načinu života.
Mentalna magla i intelektualni pad
Simptom burnouta koji mnogi teško prepoznaju, ali koji dramatično utječe na svakodnevno funkcioniranje, jest pojava tzv. mentalne magle i intelektualnog pada. Kada sagorijevanje pogodi, njegov utjecaj ne zadržava se samo na tijelu, već snažno zahvaća i um. Ljudi primjećuju kako iznenada teže zadržavaju pažnju, počinju zaboravljati dogovore, propuštaju rokove i čine greške koje im se prije nisu događale. Učenje novih informacija postaje izazov, a donošenje i najjednostavnijih odluka opterećeno je osjećajem zbunjenosti i velikog umora. Takve promjene često nisu prepoznate kao ozbiljan simptom, već se olako pripisuju „lošem danu” ili trenutačnoj rastrganosti između više zadataka.
Ipak, ovaj kognitivni pad nije ni slučajan ni beznačajan. To je znak da mozak više ne može nositi teret stalnog pritiska i preopterećenosti. Organizacijske vještine slabe, motivacija nestaje, a samopouzdanje opada. Nažalost, u takvoj situaciji mnogi reagiraju pogrešno. Umjesto da se povuku, odmore i potraže podršku, odlučuju dodatno pojačati trud. Javljaju se misli poput „Moram se više potruditi” ili „Nisam dovoljno fokusirana”, što vodi do još većeg mentalnog napora. Ta prisila zamjenjuje odmor, pa se umjesto povratka jasnoće i efikasnosti, spirala zbrke, frustracije i iscrpljenosti samo ubrzava. Um tada gubi sposobnost obrade informacija i razmišljanja „svježom glavom”, što dodatno utječe na cjelokupno zdravlje i osjećaj vlastite vrijednosti. Tek prihvaćanjem činjenice da ni mozak nije neiscrpan resurs i da mu treba vremena za obnovu, moguće je prekinuti destruktivni ciklus burnouta i ponovno pronaći mentalnu jasnoću i zadovoljstvo u svakodnevnom življenju.
Emocionalna distanca i gubitak povezanosti s poslom
Jedan od značajnijih simptoma sagorijevanja, koji postupno mijenja svakodnevni doživljaj rada i života, jest emocionalna distanca i gubitak povezanosti s poslom. Ta promjena posebno je opasna zato što se često odvija polako i postaje vidljiva tek kada je već ozbiljno narušena motivacija i zadovoljstvo poslom. Isprva, ljudi koji se bore sa sagorijevanjem primjećuju kako odlazak na posao više ne izaziva pozitivna očekivanja ni zadovoljstvo, već nelagodu i strepnju. Nekadašnji entuzijazam i predanost zamjenjuju osjećaji grča u želucu, nervoze ili praznine i čak sama pomisao na radne obaveze može postati stresna.
Prvo se javlja suptilan otpor prema svakodnevnim zadacima i ljudima s kojima surađujemo. Ako se ovaj simptom ignorira, otpor se s vremenom pretvara u ravnodušnost. Osoba više ne uživa u izazovima ni ne veseli se uspjesima, a jednako tako i pogreške ili neuspjesi gube na težini. Radno okruženje postaje pozornica za rutinske, mehaničke radnje, bez stvarnog angažmana, kreativnosti ili osjećaja smisla. Takva emocionalna isključenost često je obrambeni mehanizam psihe i tijela – sustav se na neki način „isključuje” kako bi uštedio preostalu energiju i zaštitio se od daljnjeg iscrpljivanja.
Ovo emocionalno povlačenje nije bezopasno. Iako privremeno može smanjiti osjećaj boli i stresa, dugoročno ostavlja razorne posljedice na radnu učinkovitost, ali i na identitet osobe. S vremenom se jedna od osnovnih ljudskih potreba, potreba za pripadanjem i ispunjenošću kroz rad, zamjenjuje osjećajem otuđenosti i praznine. Povratak angažiranosti u takvom stanju zahtijeva znatnu količinu razumijevanja, vremena i podrške, kako bi osoba ponovno pronašla smisao i zadovoljstvo u profesionalnom životu. Upravo zato važno je na vrijeme prepoznati i reagirati na prve znakove emocionalne distance, prije nego što se udaljenost od vlastitog posla, ali i od samog sebe, učvrsti do neprepoznatljivosti.
Zašto ne primjećujemo simptome na vrijeme?
Vrlo često se pitamo zašto mi ili drugi ljudi izloženi stresu toliko kasno prepoznaju simptome burnouta, iako su znakovi iscrpljenosti, nezadovoljstva ili otupjelosti jasno vidljivi. Ovdje se javlja fenomen „kuhane žabe”, poznata metafora koja savršeno oslikava način na koji ljudi reagiraju na dugotrajni stres. Ako se nalazi u vodi koju polako zagrijavamo, žaba se neće iznenaditi ni iskočiti, već će nesvjesno ostati u smrtonosno vrućem okruženju. Slično tome, i ljudi ostaju zarobljeni u štetnim okolnostima, rutini i pritiscima, često ne primjećujući postepeno narušavanje vlastitog zdravlja jer promjene dolaze sporo i neprimjetno.
Postupno prilagođavanje sve lošijem stanju odvija se gotovo meprimjetno. Najprije dolazi do blagog umora ili nezadovoljstva koje pripisujemo „napornom tjednu” ili „trenutno većem opterećenju na poslu”. Prvi znakovi, poput stalnog umora, gubitka koncentracije ili emocionalnog udaljavanja, olako se objašnjavaju svakodnevnim obavezama, a racionalizacija preuzima glavnu ulogu. Misli poput „nije to ništa strašno”, „bit će bolje kad prođe ovaj projekt” ili „samo sam pod stresom” odgađaju suočavanje s pravom prirodom problema. Ove racionalizacije djeluju umirujuće i privremeno daju smisao osjećaju nemoći, ali dugoročno samo guraju osobu sve dublje u sagorijevanje.
Još jedan razlog zašto ne primjećujemo simptome na vrijeme jest društveni pritisak i idealizacija radne etike u kojoj je normalizirano biti stalno zaposlen, umoran ili nezadovoljan. U tom kontekstu, odmor, pauza ili traženje stručne pomoći postaju znakovi slabosti, pa ljudi učestalo ignoriraju vlastite granice i osjećaje. Tek kad se tijelo ili psiha „slome”, postaje očito da su alarmi bili prisutni cijelo vrijeme, ali smo ih, vođeni navikama i strahom od promjene, odlučili zanemariti.
Izlazak iz začaranog kruga burnouta najčešće počinje priznanjem slabosti, što zahtijeva veliku osobnu hrabrost i iskrenost. Prepoznavanje ranih signala vlastitog tijela i uma te odustajanje od štetnog mentaliteta „izdržat ću još samo malo” ključni su za sprečavanje ozbiljnih posljedica i povratak zdravlju i ravnoteži.
Dugoročno zanemarivanje ovih simptoma može dovesti do bolnih posljedica, kako na osobnom, tako i na profesionalnom planu. Zbog toga je ključno razviti osobnu odgovornost prema sebi i vlastitim granicama. Prepoznavanje stalne tjelesne iscrpljenosti kao upozorenja tijela prvi je korak prema oporavku. Priznavanje ozbiljnosti simptoma i traženje podrške kroz otvorenu komunikaciju na radnom mjestu ili traženje stručne pomoći može biti ključna razlika između privremenog osjećaja umora i dugotrajnog, ozbiljnog narušavanja zdravlja.
Ako ste u ovom tekstu prepoznali sebe, vrijeme je da:
- napravite odmak i uzmete pauzu,
- promislite o vlastitim granicama,
- otvoreno razgovarate s nadređenima o opterećenju,
- potražite stručnu podršku,
- promijenite način kako upravljate vlastitim resursima.
Sagorijevanje se može zaustaviti samo ako ga prepoznate na vrijeme.
Tekst je dio transkripta emisije Šiza kriza“ slavonskobrodskog neprofitnog radija 92FM u kojoj je Tanja sudjelovala s urednicom Davorkom Čavar-Lovrić 7. svibnja 2025. na temu „Možemo li spriječiti sagorijevanje na poslu?“.
