Promjena karijere i mobilnost zaposlenika

Je li u hrvatskom društvu dobro prihvaćeno promijeniti posao, karijeru?

Mi ljudi imamo više talenata i možemo imati više ljubavi. Ono što je problematično je jedan mentalni sklop ili stereotip. Mi se više moramo boriti sa stereotipima u društvu i s našim vlastitim stereotipima, nego s činjenicama da stvarno jesmo talentirani. Ponekad stvarno trebamo srušiti neke zidove da bi shvatili koje bogatstvo leži i u nama i oko nas. Da, talentirani smo za puno više toga. Da, trebali bi voljeti sebe i trebali bi shvatiti da smo različiti s 18 godina, s 25, s 30, s 35. Da se može dogoditi da nas u različitim razdobljima života okupiraju različite stvari. Može se dogoditi da dođete na jedan posao i da na tom poslu dobijete neke informacije o nekom drugom poslu i shvatite da vam se taj više sviđa. U tom trenutku, ne morate reći: „Gotovo! Finili su Mare bali. Ne smijem o tome razmišljati.“

Tržište rada se stalno mijenja, pa prilagodba novim trendovima može povećati zapošljivost i sigurnost. Promjena karijere nije znak neuspjeha, već hrabrosti i spremnosti na promjene koje vode kvalitetnijem životu. Otiđite u ljudske resurse, javite se svom voditelju. Recite da želite nešto drugo. Jer poslodavci su dosta otvoreni za to.

Kako promjenu karijere, zahtjev za novim radnim mjestom prihvaća poslodavac?

Može li danas kod razgovora za posao kada u tim timovima sjede i psiholozi, stručnjaci poput vas, poslodavac točno predvidjeti kako će se neki čovjek kojeg sad s tržišta rada uzimaju u svoj tim razvijati ili kakvi su njegovi kapaciteti?

Kad radimo psihološka testiranja u selekcijske svrhe, obično vidimo puno snaga kod ljudi i obično vidimo neki smjer u kojem se može razvijati. Dapače, neki se znaju prijaviti za jednu vrstu posla, mi im kažemo: „Gledajte, vi možda niste za takvu vrstu posla. Promislite bi li Vam možda bolje odgovarao posao koji se, recimo, ne sastoji od toliko kontakata s ljudima.“ Možda netko želi raditi u financijama ili poslovima koji su više usmjerene na zadatke, a ne na ljude. A mi vidimo njegov talent u radu s ljudima pa ih znamo usmjeriti i reći: „Jeste li možda razmišljali o nekim drugačijim zanimanjima koja uključuju više kontakata s ljudima?“ Ljudi se ne bi trebali bojati tih testova. Dobro je da ih prođu jer se može napraviti takav karijerni razgovor, a pogotovo nakon što osoba uđe u organizaciju, kada pokaže što zna, kada se dokaže na neki način. Postoje u organizacijama godišnji razgovori s voditeljem, a u krajnjoj liniji uvijek možete otići u ljudske potencijale ili voditelju ili direktoru te reći koje su vam preferencije, što želi, u kojem smjeru bi se volio razvijati. Poslodavci jesu otvoreni za takve razgovore, mislim čak i više nego zaposlenici, ali je pitanje mogućnosti unutar organizacije.

Kada bi netko promijenio radno mjesto prije, recimo, desetak ili 15 godina, onda bi rekli da tamo nije bio dobar, morao je tražiti novi posao. Danas nove generacije potpuno mijenjaju taj narativ. Mladi ljudi ne ostaju na mjestima na kojima se ne osjećaju dobro, na mjestima gdje se nisu pronašli, gdje ne mogu disati punim plućima. Čak i ako mogu, žele vidjeti koja je to granica do koje mogu ići i često mijenjaju radna mjesta. Danas je to poželjno.

Je li zaista prava odluka promijeniti radno mjesto?

Mladi ljudi čim osjete da im nešto nije kako su očekivali ili ako osjećaju da se ne osjećaju dobro na tom mjestu, vrlo će često i vrlo brzo promijeniti radno mjesto. Čak su te promjene i brže nego što bi bilo poželjno i optimalno iz perspektive psihologa, jer ponekad trebate i ne otići na prvi osjećaj da nešto nije u redu jer je to onda možda znak da trebate se malo razviti, pronaći neke vještine i unaprijedite sebe. To je sindrom „kraljevine na zrnu graška“ ili „kamenčića u cipeli“. Nešto me smeta i automatski imam osjećaj da ništa ne valja. Ponekad bi bilo dobro vidjeti što je to, što me smeta i je li to nešto što zahtjeva promjenu posla ili je to nešto za zahtjeva promjenu mene, mojih znanja i vještina da se bolje nosim s nečim. Jer ako promijenite posao, a kamenčić ide s vama i napravit će isti problem na novom poslu. Prema tome, rekla bih dajte priliku i sebi i poslu koji radite. Prvo razmislite gdje je problem i da se na tom radnom mjestu, u toj organizaciji se razvijete do određene mjere. I da, onda treba otići dalje, jer razvoj vas čeka i bolje da ga se uhvatite prije nego kasnije, osim ako je organizacija stvarno toksična, ako ste na potpuno pogrešnom radnom mjestu i ako je toliko puno parametara stvarno objektivno loših da morate napustiti takvo mjesto.

Ako organizacija nije toksična, a mlad ste čovjek pun ambicije i rado biste nešto novo, imate taj kamenčić koji vas žulja u cipeli i niste ga se još prihvatili ili jeste, onda radite na njemu.

Koje bi, iz vaše perspektive, bilo optimalno vrijeme na jednom radnom mjestu?

Bilo bi super da postoji algoritam, ali ne postoji. Ljudi se razvijaju individualnim tempom. Recimo, neki dođu mladi na posao i odmah ih se baci u vatru i odmah imaju mogućnost steći veliko iskustvo. Vrlo je moguće da se onda brže razviju: neki sami po sebi imaju tu tendenciju da se bace u vatru, neki imaju tendenciju da pristupe svom razvoju malo polaganije. Da malo po malo stječu znanje i vještine. Teško je reći koje to optimalno vrijeme. Svakako bi bilo važno svako malo napraviti samo-refleksiju, pogledati, razgovarati s kolegama, s voditeljem, s psiholozima.

Psihološka testiranja u razvojne svrhe

Svi ljudi koji nas slušaju i gledaju koji su se pronašli u nekoj ovoj situaciji mogu sami potražiti razgovor s psihologom na ovu temu i sami zatražiti analizu. Danas ima jako puno psihologa na tržištu i stvarno je dobro napraviti testiranje kod psihologa koji se bave profesionalnom orijentacijom i razvojem karijere. Orijentacija nije samo za izbor srednje škole ili fakulteta. Svaki puta kada osoba u nekom trenutku ima potrebu promijeniti karijeru, bilo bi jako mudro da dođe kod psihologa, napravi psihološko testiranje i da vidi u kojem se pravcu razvila, koje su joj snage, koji su joj prostori za napredak. Kako se oni odnose na ciljeve i želje i dobit će vrlo konkretne savjete

Dobit će razgovor u kojem će se vidjeti kako sada stvari stoje kod tog poslodavca. Postoji li neka mogućnost da se on kao osoba ili stručnjak dalje razvija ili je stvarno pravo vrijeme da krene dalje. Koji bi to bili karijerni putevi? Je li netko za menadžersku poziciju ili više za stručnu poziciju? Je li mu je važnija sigurnost? Kakvi zadaci mu predstavljaju izazov? Voli li puno izazovnih zadataka odjednom ili raditi dulje vrijeme nad jednim zadatkom?

To su sve odgovori koje ljudi puno lakše mogu dobiti testiranjem nego što mogu sami proniknuti. Ja uvijek kažem mi ljudi imamo oči koji gledaju prema van i teško nam je pogledati prema unutra. Treba nam pogled nekoga tko gleda nas, a pogotovo kada je to stručni pogled psihologa. Onda možemo dobiti fantastične informacije o tome gdje se nalazimo i što možemo napraviti da se razvijemo u bilo kojem pravcu.

Mi psiholozi, a pogotovo organizacijski psiholozi, smo kao, recimo, liječnici opće prakse kojima dolaze zdravi ljudi na sistematski pregled. Tada možemo vidjeti kako stvari stoje i kako ih možemo još možda unaprijediti. Prevenirati neke stvari, dodatno pojačati, osnažiti imunitet. Znači, mi organizacijski psiholozi smo za zdrave, normalne ljude koji se žele dalje razvijati ili dobiti savjete. Jesu li u nekoj situaciji u pravu, rade li prave stvari, jesu li donijeli prave odluke, šta da misle o svojim emocijama? Što da misle o nekim odnosima u kojima se sad trenutno nalaze? Je li to nešto što je normalno ili nije? Je li to prihvatljivo? Je li u redu biti tužan? U strahu?

Ako se priča s prijateljima, prijatelji uvijek imaju jedan subjektivni pristup jer prijatelji nas hoće zaštititi i vrlo često će nam dati savjet koji je više zaštitnički: „Joj nemoj to. Ajme, teško će ti biti. Bolje ti je da se smiriš.“ Ili u drugu krajnost: „Odmah daj otkaz.“

Uglavnom su krajnosti u pitanju. Psiholog će odvagnuti, psiholog će zajedno s vama vidjeti što je stvarno, koje su snage, koje su prostori za napredak, koje su prilike, koje su prijetnje, što vam je važno. Na temelju svih tih stvari pomoći vam da donesete informiranu odluku. Neće donositi psiholog odluke umjesto vas, ali će vam nakon razgovora sa psihologom puno toga biti jasnije po pitanju vas i sigurno ćete se 100% bolje osjećati. Zbog toga su psiholozi tako dobri jer s njima možete krenuti na jedno lijepo putovanje sa samim sobom.

Tekst je dio transkripta HRT emisije Psiholog i ja od 10. ožujka 2025. u kojoj je Tanja Pureta odgovarala na pitanja Ivane Radaljac Krušlin, a cijelu emisiju možete pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=-nLFbKNSiLQ

Photo by Ketut Subiyanto: https://www.pexels.com/photo/businesswoman-using-smartphone-in-park-4962776/