Blog post coaching

Emocionalna inteligencija odgaja menadžere

Igor Pureta

Emocionalna inteligencija, utječe na naše ponašanje, kako prolazimo kroz socijalni aspekt života, te kako donosimo odluke koje dovode do rezultata.

Menadžeri trebaju naučiti upravljati svojom emocionalnom inteligencijom

Emocionalna inteligencija, htjeli mi to ili ne, utječe na naše ponašanje. Utječe na to kako prolazimo kroz prilično zamršen socijalni aspekt života. Utječe i na to kako donosimo osobne odluke koje bi trebale dovesti do (nadamo se) pozitivnih rezultata.

Naši suradnici uče kakva je emocionalna inteligencija poželjnu na poslu od nas, svojih mentora. Taj se proces dešava tijekom suradnje s nama iz dana u dan. Upijaju svako naše ponašanje i posebno su osjetljivi na našu svijest o vlastitim emocijama. Jednako tako su osjetljivi i na naše reagiranje na snažne emocije s kojima se oni nose. Izuzetno mali dio ljudi radi na svojoj emocionalnoj inteligenciji samostalno. Posebno je to slučaj ako je taj aspekt njihovog života bio zanemaren. Mnoga istraživanja pokazuju da visoka emocionalna inteligencija daje veliku prednost pri zapošljavanju, napredovanju, uspjehu. Jednako tako je važna i u suočavanju sa životnim problemima. Kako se razvija kvalitetna emocionalna inteligencija?

Jednostavno rečeno, najbolji voditelji se okružuju kvalitetnim ljudima, jer znaju da ne mogu sve sami. Svi želimo da nam suradnici postanu voditelji. Bez obzira na to što rade te žele li i formalno postati voditelji, želimo da budu hrabri, strastveni i autentični. Želimo im da uspiju inspirirati ljude kako bi dali ovi sve od sebe. Želimo da iz određenih situacija izvuku više nego što se obično uspijeva. Njihov put do uspjeha, kao i uspješnog obavljanja voditeljskih zadataka je u našim je rukama. Možemo ih naučiti vještinama kojima će voditi sebe i druge u pobjede u ovom kompetitivnom svijetu. Možemo ih pustiti da dožive mirovinu misleći da to što se godinama nisu maknuli s mjesta, a nisu dobili otkaz, dobra situacija.

Osobni uspjeh nije i uspjeh tima

Suradnici ponekad misle da je svaki uspjeh njihova zasluga. Važnija su im tuđa priznanja umjesto vlastitog razumijevanja o osobnom razvoju, pa će teško u potpunosti shvatiti važnost timskog rada. Istovremeno će zanemariti one koji su im pri tome pomogli i negirat će njihovu pomoć.

Mnogi voditelji često misle kako je individualni uspjeh njihovih suradnika velika stvar i potiču ga. Nadaju se kako će pohvala za svaki uspjeh i traženje novog stvoriti suradnike koji će stremiti sve višim postignućima. Vjeruju da će ovi time biti uspješniji od drugih. Fokus na uspjehe, pogotovo individualne, stvara razne probleme jer njime suradnici dobivaju krive ideje o tome kako se rješavaju problemi. Time se stvaraju i međusobno zategnuti odnosi.

Nova priznanja ne grade suradnicima samopouzdanje već jedino to da oni i dalje nastavljaju tražiti nova priznanja. Kad priznanja prestanu dolaziti suočavaju se s velikim osobnim problemima. U poslovnom svijetu poduzimanje rizika je jedna od osnova uspjeha. Stoga naše suradnike trebamo suočiti s rizičnim situacijama. Takav pristup će im omogućiti da donose odluke i razviju kritičko razmišljanje. I to o svojim postupcima i o njihovom utjecaju na tim koji vode. Jedino će na taj način steći iskustva i, nadamo se, u jednom trenutku postati bolji voditelji od nas. Pritom trebaju znati da nam je stalo i da imaju našu podršku kad im je ona potrebna. Naša podrška im omogućuje da se odvaže na još jedan korak dalje u svom putovanju.

Emocionalna inteligencija nas čini uzorima

Voditelj treba prepoznati trenutak kad će gurnuti svog suradnika u novu situaciju. Treba prepoznati i situacije u kojima mora reći: "Ne". Povremeni i pravovremeni "Ne" će ih možda razočarati u tom trenutku. No, preboljet će ga ukoliko čak i nesvjesno prepoznaju da je došao u pravom trenutku. Naravno, u kontroli treba pronaći mjeru. Dobar voditelj čvrsto kontrolira svoje suradnike, postavlja pred njih određene zahtjeve i određuju pravila. Prečvrsta kontrola ponašanja, bez mogućnosti slobodnog izbora u pojedinim situacijama može stvoriti probleme. Ona može dovesti do zavisnosti, nepovjerenja u vlastite sposobnosti i ideje, smanjenje ambicija, pa čak i do potisnutog neprijateljstva!

Suradnici u nekim trenucima postanu naporni ili neprijateljski nastrojeni. Voditelji su, ukoliko rade svoj posao kako treba, bez obzira na to i dalje njihovi heroji, njihov uzor. Ova spoznaja mnoge voditelje nagna na skrivanje svojih grešaka iz straha da će ih suradnici ponavljati. Istina je zapravo suprotna. Ako ne pokažemo svoje manjkavosti, kod suradnika će se stvoriti snažan osjećaj krivnje kod svake greške. Oni će vjerovati da su jedini koji griješe. Kako bi se razvili u voditelje, suradnici moraju znati kako ljudi u koje se ugledaju nisu nepogrešivi. Na taj način će razviti sposobnost razumijevanja svojih grešaka i učenja iz njih. Na kraju, ne ostati savinuti pod težinom istih, već kročiti spremniji prema novim izazovima.

Najbolji smo voditelji onda kada radimo na sebi, nastojimo poboljšati svoje voditeljske vještine i ispravljati neizbježne greške. Svaki voditelj čini najbolje što zna i može u određenom trenutku. Recept za savršen razvoj suradnika ne postoji, kao što ne postoji niti savršeni voditelj i toga treba biti svjestan. Emocionalna inteligencija će nam pomoći da to razumijemo, prihvatimo i prenesemo na naše suradnike. Da bismo bili uzor u korištenju emocionalne inteligencije, moramo se ponašati otvoreno i iskreno te autentično izražavati svoje stavove i emocije. To nije nimalo jednostavno. S vremenom ćete biti sve uspješniji u tome, a samim tim i bolji uzor svojim suradnicima. A za to se već vrijedi potruditi!

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.