Burnout ne utječe samo na pojedinca – ono se prelijeva i na timove, odnose i cjelokupnu učinkovitost organizacije. Iako često stavljamo naglasak na osobnu odgovornost, organizacije imaju ključnu ulogu u prevenciji sagorijevanja. U ovom blogu otkrivamo kako tvrtke mogu stvoriti radno okruženje koje štiti mentalno zdravlje svojih zaposlenika.
Voditelji i menadžeri nose na svojim plećima odgovornost koja često nadilazi puku organizaciju rada i postizanje poslovnih ciljeva, ali i njihove sposobnosti. Njihov utjecaj nije ograničen na donošenje odluka ili raspodjelu zadataka unutar tima. Daleko više od toga, oni predstavljaju srce i dušu radnog okruženja. Oni su osobe koje svojim ponašanjem, pristupom i riječima izravno oblikuju emocionalnu klimu te mentalno zdravlje ljudi kojima upravljaju. Kada je lider svjestan te svoje uloge i spreman preuzeti odgovornost, javlja se nova dimenzija vođenja – ona koja može bitno utjecati na dobrobit cijelog kolektiva.
Organizacija može imati izvanrednu napisane strategiju, ciljeve i organizacijsku kulturu no postavlja se pitanje: „Jeste li lider koji sa svojim timom komunicira s empatijom, sluša njihove brige i redovito provjerava njihovu opterećenost?“ To je lider koji razumije da poslovni rezultati nisu jedini pokazatelj uspjeha. U takvom timu članovi ne osjećaju krivnju zbog odlaska na godišnji odmor, niti ih se tiho ili otvoreno pritišće da ostaju raditi izvan radnog vremena. Time šalje snažnu, ljudsku poruku! Da je vrijednost svakog zaposlenika daleko veća od broja odrađenih sati ili popisa izvršenih zadataka.
Pravilna organizacijska kultura ne nastaje spontano
Ona zahtijeva svjesnu odluku i ulaganje – prvenstveno u edukaciju lidera o emocionalnoj inteligenciji, komunikacijskim vještinama i važnosti postavljanja, ali i poštivanja granica. Organizacija koja ulaže u razvoj ovih mekih vještina kod svojih voditelja, zapravo gradi temelje zdravijeg i otpornijeg sustava. Na taj način, svaki lider postaje spona između osobnih vrijednosti i poslovnih ciljeva, mjesto gdje se susreću empatija i učinkovitost.
Kad lider nauči prepoznati signal stresa kod svojih zaposlenika, kad iskreno pita: „Kako si danas?" i strpljivo sluša odgovor, otvara vrata povjerenja i osjećaja sigurnosti unutar tima. Kad svojim primjerom pokazuje da je u redu postaviti granicu, reći „ne“, uzeti slobodan dan ili zatražiti pomoć, omogućuje i drugima da se osjete dovoljno sigurnima da to čine. Tada granice prestaju biti znak slabosti, a postaju preduvjet dugoročnog očuvanja zdravlja – i individualnog i kolektivnog. Upravo se u tom ozračju rađa otpornost, sposobnost cijelog sistema da se nosi s izazovima, da izdrži krize i nastavi funkcionirati bez žrtvovanja onog najvrjednijeg – mentalnog zdravlja svojih ljudi.
Sustavna podrška: više od riječi
Prevencija sagorijevanja na radnom mjestu nije privremena tema za modne govore ili povremene događaje, već duboko usađena odgovornost organizacije prema svakom pojedincu. Svaki zaposlenik zaslužuje znati da briga o njegovoj dobrobiti nije samo lijepa fraza na papiru, nego stvarna i konkretna praksa koja se osjeća u svakom danu, u svakom kutku radnog prostora. Motivacijski govori i dani mentalnog zdravlja često ostaju simboli koji, unatoč dobrim namjerama, nemaju dodira sa stvarnim radnim odnosima.
Istinska prevencija sagorijevanja traži kontinuirane, jasno vidljive korake koji mijenjaju kulturu rada i odnos između ljudi. Sustav mora uspostaviti temelje u kojima se svaka riječ potpore i razumijevanja utjelovljuje u stvarne prakse: fleksibilne radne uvjete, poštivanje radnog vremena, poticanje korištenja odmora i otvorenu komunikaciju bez straha od osude. Prazni govori ne mogu zamijeniti osjećaj da je netko spreman saslušati, razumjeti i zaista pomoći kada izazovi preplave radnika. Svaki zaposlenik treba osjetiti da nije samo broj ili sredstvo za ostvarivanje ciljeva, nego vrijedan čovjek čije mentalno zdravlje i dostojanstvo imaju prioritet.
Kada organizacija ulaže u takvu sustavnu podršku, ona štiti svoje ljude od sagorijevanja, i gradi otpornu zajednicu sposobnu da se nosi s izazovima uz jačanje unutarnje snage i ljudskosti. Ovakva podrška stvara prostor povjerenja, gdje zaposlenici mogu otvoreno govoriti o stresu, tražiti pomoć i osjećati da će njihova autentičnost biti prihvaćena. Tada prevencija sagorijevanja postaje zajednička misija, a ne puko obećanje. Riječ koja je podržana djelom postaje most koji vodi prema zdravijem, humanijem i održivom radnom okruženju. Okruženju u kojem ljudi ne samo preživljavaju, nego zaista žive i napreduju!
Kultura koja štiti od sagorijevanja
Zaposlenici vrlo brzo i jasno opažaju razliku između pukih strategija koje ostaju zapisane na papiru i stvarne, žive brige koja se provodi u svakodnevnim odnosima, procesima i odlukama. Kada organizacija brigu za mentalno zdravlje ograniči na par inspirativnih govora i jedan ili dva edukativna dana u godini, zapravo poručuje svojim ljudima da je to tema koja se, iako javno isticana, u praktičnom životu često gura u drugi plan. To znači da je burnout tema koja se zanemaruje i gubi iz fokusa pred „važnijim“ stvarima kao što su profit, rokovi ili KPI-evi. Takav pristup kod zaposlenika stvara gubitak povjerenja i gorkog osjećaja da njihove potrebe nisu istinski prepoznate. Štoviše, u takvim okolnostima osjećaj otuđenosti i bespomoćnosti raste. Ništa nije bolnije nego znati da tvoje potrebe postoje samo na papiru ili u lijepim riječima i da će zapravo ostati neuslišane.
Prevencija burnouta ne može i ne smije biti svedena samo na lijepe riječi, na fraze koje se izgovore za samopromociju ili da se o njoj govori na sastancima uprave. Suština prevencije sagorijevanja, njezino pravo lice i smisao, leže u svakodnevnom, sustavnom ulaganju cijele organizacije u konkretno, opipljivo i trajno poboljšanje kvalitete života svakog zaposlenika.
Sustavno ulaganje u dobrobit zaposlenika podrazumijeva odlučan otklon od kozmetičkih rješenja i okretanje ka pravim, strukturnim promjenama. To zahtijeva ulaganje vremena, resursa i prave, ljudske posvećenosti. Zahtijeva promjenu u načinu razmišljanja, načinu organiziranja posla, pa čak i moralan iskorak – priznanje da nijedan rezultat, nijedan projekt ili novi klijent, nije vrijedan gubitka zdravlja, frustracija, kronične iscrpljenosti i gašenja unutarnje iskre radnika.
Zdrave organizacije stvaraju zdrave ljude
Kada zaposlenici vide da se briga za njih provodi u praksi osjećaju sigurnost i pripadnost te da se ne moraju žrtvovati zarad prolaznih ciljeva. Takva praksa znači redovito osluškivanje stvarnih potreba tima, fleksibilnost u organizaciji rada, razumijevanje za privatne izazove i krizne situacije. To znači otvorena vrata za razgovor i edukaciju menadžera da prepoznaju znakove preopterećenosti i pravovremeno pruže podršku.
Potrebna je istinski učinkovita, hrabra ustrajnost u provođenju takve poslovne prakse. I najsloženije strategije i najkreativnije politike ostaju mrtvo slovo na papiru ako se u svakodnevnim, malim koracima ne provodi ono što na njima piše. Zaposlenici itekako vide razliku! Oni osjećaju jesu li im nadređeni doista pristupačni ili je njihova briga tek dobro uvježban nastup. Osjećaju kada su njihovi kapaciteti realno procijenjeni, kada se od njih traži korak više, a kada nemoguće.
Istinska prevencija sagorijevanja ne počinje i ne završava na kratkoročnim kampanjama ili privremenim akcijama. Ona je, prije svega, duboka transformacija kulture poslovanja. To je stvaranje prostora gdje zaposlenik zna da će ga netko zaista saslušati, razumjeti i zaštititi kad to bude potrebno. To je kultura u kojoj nitko ne treba skrivati iscrpljenost, sramiti se tražiti pomoć niti osjećati krivnju jer želi odvojiti vrijeme za sebe i svoje najbliže. To je kultura gdje su motivacijski govori šlag na torti i dodatni poticaj onome što se svakoga dana živi i potvrđuje konkretnim djelima!
Tekst je dio transkripta emisije Šiza kriza“ slavonskobrodskog neprofitnog radija 92FM u kojoj je Tanja sudjelovala s urednicom Davorkom Čavar-Lovrić 7. svibnja 2025. na temu „Možemo li spriječiti sagorijevanje na poslu?“.
