U vremenu u kojem su stres, iscrpljenost i emocionalna opterećenja svakodnevica, sve se češće susrećemo s pojmovima poput burnouta i depresije. Iako mogu dijeliti slične simptome, važno je znati da sagorijevanje nije isto što i depresija. Njihovo razlikovanje ključno je za pravilnu dijagnozu i odabir pravih koraka za oporavak.
Razlikovanje burnouta (sagorijevanja) i depresije iznimno je važno jer, iako dijele neke simptome radi se o različitim stanjima koja zahtijevaju različite pristupe liječenju i podršci. Nesposobnost razlikovanja tih dvaju pojmova može dovesti do pogrešne dijagnoze, terapije te produženog trajanja tegoba i pada kvalitete života.
Burnout je stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti koje nastaje zbog dugotrajne izloženosti stresu, najčešće u kontekstu posla. Karakteriziraju ga osjećaj preopterećenosti, cinizma prema radnim zadacima i smanjenje profesionalne učinkovitosti. Burnout se tipično javlja kod osoba koje su visoko angažirane, odgovorne i sklone perfekcionizmu. Simptomi se često povlače nakon odmora, promjene radnog okruženja ili prilagodbe radnih uvjeta.
S druge strane, depresija je kliničko mentalno oboljenje koje može imati biološke, psihološke i socijalne uzroke i nije nužno povezana isključivo s poslom. Ona se manifestira dubljim i širim spektrom simptoma: gubitkom interesa za stvari koje su prije donosile zadovoljstvo, poremećajem spavanja i apetita, osjećajem bezvrijednosti, pa čak i suicidalnim mislima. Za razliku od burnouta, depresija ne prolazi sama od sebe i obično zahtijeva stručnu psihološku ili psihijatrijsku pomoć.
Razlikovanje ova dva stanja važno je i iz perspektive poslodavaca, jer pogrešno shvaćanje može dovesti do neprimjerenog upravljanja ljudskim resursima. Pravilna identifikacija problema omogućuje primjenu ciljanih intervencija, bilo kroz mentalno-zdravstvenu podršku, bilo kroz organizacijske promjene. Time se štiti zdravlje zaposlenika, smanjuje izostanak s posla i povećava otpornost cijele radne zajednice.
Ključna razlika između burnouta i depresije
Postoje simptomi koji se mogu pojaviti kod oba stanja, poput:
- nesanice ili poremećaja sna,
- umora,
- gubitka koncentracije,
- povlačenja iz društva,
- niske motivacije.
Zbog ovih podudarnosti često dolazi do pogrešne samodijagnoze. Zbog toga je izuzetno važno ne donositi zaključke na svoju ruku, već potražiti stručnu pomoć.
Jedna od najvažnijih razlika između sagorijevanja i depresije jest što se kod sagorijevanja simptomi pojavljuju pretežito u radnom kontekstu. Kad osoba uzme odmor ili se makne s posla, simptomi se mogu ublažiti. Ova razlika ključna je za razumijevanje načina na koji ljudi doživljavaju i reagiraju na svakodnevne stresore, ali i za pronalaženje puta prema oporavku. Sagorijevanje, za razliku od depresije, često ima „okidač” koji je jasnije definiran. To je radno okruženje, zadaci koje moramo izvršiti i pritisak da se bude stalno učinkovit i dostupan. Iako se može činiti da su simptomi slični ili se čak isprepliću, njihova dinamika se mijenja napuštanjem radnog mjesta.
Oni koji pate od sagorijevanja često primjećuju da osjećaju olakšanje čim nakratko napuste ured, odu na godišnji odmor ili provedu vikend daleko od posla. Kao da im težina, koja stalno pritišće dok su okruženi radnim obvezama u trenucima odmora postupno nestaje. Emocionalna iscrpljenost, osjećaj odbojnosti prema poslu, pa i fizički simptomi najčešće splasnu u trenucima kada su ljudi pogođeni burnoutom izvan profesionalnog okruženja. Takva reakcija olakšava prepoznavanje uzroka problema i pokazuje moć odmora i odvajanja od izvora stresa.
Stoga su strategije prevencije i liječenja sagorijevanja često usmjerene na promjene u radnom rasporedu, osnaživanje ravnoteže između privatnog i profesionalnog života ili mudriji odabir radnog okruženja. Ovaj fenomen ujedno ukazuje i na šire probleme našeg društva: prevelika očekivanja, nemogućnost postavljanja granica, glorificiranje preopterećenosti i zapostavljanje vlastitih potreba.
Kod depresije odmor ne donosi olakšanje
Simptomi su prisutni stalno, bez obzira na to što osoba radi ili gdje se nalazi. To je stanje koje zahtijeva i često uključuje stručnu intervenciju. Upravo ta sveprisutnost teškoća čini depresiju zahtjevnom i opterećujućom za one koji se s njom bore. Za razliku od nekih prolaznih ili vanjskim faktorima uvjetovanih problema, depresija zadržava svoju snagu i kad nestane izvor stresa, kad nestanu obaveze, pa čak i kad se promijeni fizičko okruženje. Gubitak interesa za životne radosti, iscrpljenost koja nije povezana s aktivnostima, stalna briga pa čak i osjećaj beznađa, često su prisutni neovisno o tome u kakvom se okruženju osoba nalazi.
Osobe koje pate od depresije često izvana izgledaju kao da im „ništa ne fali”, a prijatelji ih pokušavaju oraspoložiti rečenicama poput „odi na putovanje” ili „radi ono što”. Međutim, depresija nije vezana uz određeno mjesto, vrijeme ili osobu. Bez obzira radi li osoba, provodi li vrijeme s obitelji ili je na mirnom mjestu daleko od svakodnevnih briga, osjećaj praznine, bezvoljnosti i tuge ne napušta. Čak i kad u životu nema objektivnih razloga za tugu, ovo emocionalno stanje svakodnevno opterećuje misli i tijelo.
Mnogima se jednostavne svakodnevne radnje čine kao nepremostiva prepreka.
Promjena grada, odlazak na more ili čak preseljenje često donesu samo kratkotrajnu iluziju potencijalnog poboljšanja, ali simptomi depresije prate osobu kamo god da krene. Pokušaji „bijega” najčešće ne donose očekivane rezultate.
Psihološka sigurnost i podrška kao prevencija
I kod sagorijevanja i kod depresije važnu ulogu ima okruženje. Psihološka sigurnost na poslu, podrška nadređenih i otvorena komunikacija mogu znatno smanjiti rizik od sagorijevanja. Takvo radno okruženje omogućava zaposlenicima slobodu izražavanja mišljenja, dijeljenja problema i traženja pomoći bez straha od osude ili nepoželjnih posljedica. Tamo gdje postoji povjerenje između zaposlenika i menadžmenta, gdje su nadređeni dostupni za razgovor i spremni slušati te podržati kada nastupe krizni trenuci, mogućnost sagorijevanja u velikoj se mjeri smanjuje. Posebno je važno da se potiče kultura priznanja i poštovanja, jer osjećaj da se trud cijeni izravno utječe na opću dobrobit, motivaciju i otpornost na stres.
S druge strane, pritisak, pretjerana očekivanja i manjak jasne komunikacije često su plodno tlo za razvoj sagorijevanja. Svjesnost zaposlenika da smiju otvoreno reći kada im teret postaje pretežak ili kada im je potrebna pauza sprječava ozbiljnije posljedice. Osim toga, edukacija o mentalnom zdravlju, redoviti sastanci za razmjenu iskustava i solidarnost među kolegama dodatni su zaštitni faktori protiv razvoja sagorijevanja. Na radnim mjestima gdje je zaposlenicima osigurano pravo na privatnost i vrijeme za oporavak, stope sagorijevanja su znatno niže, što koristi pojedincima i organizaciji u cjelini.
Kod depresije, podrška okoline i prisutnost razumijevanja obitelji, prijatelja i kolega može olakšati breme kojim je osoba opterećena, ali, za razliku od sagorijevanja, ta podrška ipak nije dovoljna za potpuno izlječenje. Depresija je složeno stanje koje, čak i kada okolina pokazuje suosjećanje i spremnost na pomoć, zahtijeva stručnu intervenciju. Okolina koja prepoznaje znakove depresije i reagira bez osuđivanja, ali s poticanjem na traženje odgovarajuće pomoći, daje osobi dodatnu snagu i osjećaj da nije sama u svojoj borbi.
U oba slučaja, okruženje igra veliku ulogu u prevenciji i procesu oporavka. Ipak, važno je zapamtiti ograničenja takve podrške: dok je kod sagorijevanja okruženje nerijetko ključno za sprječavanje i oporavak, kod depresije je ono više pomoć, ali ne i zamjena za stručnu intervenciju. Upravo ta razlika postavlja temelje za razumno i odgovorno ponašanje prema sebi i drugima, promovirajući mentalno zdravlje kroz zajedništvo i profesionalnu skrb.
Kada potražiti pomoć?
Ako primijetite da simptomi:
- traju duže od dva tjedna,
- utječu na više područja života,
- ne nestaju ni nakon odmora ili promjene posla,
vrijeme je da razgovarate sa stručnjakom. Psiholozi, psihijatri i psihoterapeuti mogu pomoći u razlikovanju ova dva stanja i predložiti odgovarajući pristup.
Razlika između sagorijevanja i depresije ključna je za pravodobno reagiranje i učinkovit oporavak. Pogrešna procjena može dovesti do neadekvatnog tretmana i pogoršanja stanja. Ako osjećate iscrpljenost, emocionalnu distancu ili gubitak smisla, važno je postaviti pravo pitanje: je li ovo sagorijevanje ili je riječ o nečem ozbiljnijem?
Odgovor na to pitanje može promijeniti cijeli tijek vašeg mentalnog zdravlja i kvalitete života.
Tekst je dio transkripta emisije Šiza kriza“ slavonskobrodskog neprofitnog radija 92FM u kojoj je Tanja sudjelovala s urednicom Davorkom Čavar-Lovrić 7. svibnja 2025. na temu „Možemo li spriječiti sagorijevanje na poslu?“.
