Tim za krizne intervencije

Krizno savjetovanje svoj razvoj doživjelo je tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata kada se vojnicima počela pružati psihološka pomoć u obliku savjetovanja. Tada je, naime, zabilježen izniman oporavak i povratak efikasnosti među onima koje su savjetovanje prošli odmah nakon krize i stresnog događaja, u odnosu na one vojnike koji nisu. Kriza se u ovom kontekstu odnosi na svaki događaj u kojem je narušena osobna emocionalna i psihološka ravnoteža. Primarni cilj tima za krizne intervencije je povratiti tu ravnotežu. Odnosno, vratiti pojedincu koji je u kriznom stanju, osjećaj kontrole nad situacijom te mu omogućiti da ponovno uspostavi normalno funkcioniranje. Tim za krizne intervencije koristi se kriznim savjetovanjem. Obično je takvo savjetovanje direktniji i kratkoročniji oblik psihološkog savjetovanja usmjeren na rješenja.

Kriza se dakle ne odnosi samo na neki traumatski događaj ili iskustvo, već reakciju pojedinca na situaciju. Kroz život to mogu biti razni događaji, poput prijelaznih životnih razdoblja i ključnih životnih događaja pa sve do izvanrednih stanja, poput nekih vanjskih katastrofa ili pljačke. Proživljavanje neke krize ili kriznog događaja često djeluje porazno za neka temeljna uvjerenja koja pojedinac ima o sebi, o drugima i o svijetu. Stoga se u savjetovanju nastoji pružiti siguran prostor kako bi se ta uvjerenja stabilizirala i obnovila.

Emocionalna podrška i razvoj vještina

Savjetovanje je iznimno korisno u ovom slučaju jer su pojedinci često emocionalno preopterećeni. U takvom stanju imaju dodatnih poteškoća sa rješavanjem bilo kakvih problema. Potrebno je s njima raditi na vještinama suočavanja. Cilj rada tima za krizne intervencije je pružiti emocionalnu podršku i pomoć pojedincu u krizi. Savjetnici u timu usmjereni su na smanjivanje stresa izazvanog događajem, povećanje podrške te razvoj i unapređenje strategija suočavanja.

Krizno savjetovanje direktan je i ubrzan proces, za razliku od dugotrajnih terapijskih intervencija i procesa. Rad u kriznim intervencijama usmjeren je na pronalazak rješenja koje će odmah pomoći u rješavanju krize. I u kriznim intervencijama postavljaju se specifični ciljevi, provode procjene i liječenje. Naravno, sve usmjereno na proživljeni krizni događaj. Savjetovanje može rezultirati znatnim poboljšanjima u psihološkoj dobrobiti osobe, posebice u području depresije, tjeskobe i stresa.

Sama krizna intervencija usmjerena je na smanjenje stresa koji je posljedica nekog tragičnog događaja, odnosno krizom. Uz smanjenje stresa, fokus je na pružanju emocionalne podrške te rad na razvijanju individualnih strategija nošenja sa stresom i rješavanja problema. Također, pojedinca se uči da se suočava s onim što se događa 'ovdje i sada'. Bilo da je to sam problem ili reakcija na taj problem.

Krizno savjetovanje uključuje procjenu, planiranje i intervenciju. Fokus je na čimbenicima poput sigurnosti i narušenih neposrednih potreba. Dakle, upravo kao i spomenuto, 'ovdje i sada'. S obzirom na sve navedeno, možemo definirati zadaće tima za krizne intervencije kao: procjena, edukacija, podrška i osnaživanje.

Procjena situacije

Prvi dio krizne intervencije uključuje procjenu situacije. Drugim riječima, potrebno je procijeniti trenutno stanje pojedinca. Ova procjena uključuje slušanje i prikupljanje informacija od odgovornih osoba, osoba koje su također sudjelovale u kriznom događaju ili samog pojedinca. Postavljanjem pitanja doznaju se detalji o tome kako je krizni događaj utjecao na tu osobu te se daju rješenja potrebna da se uspješno nosi s krizom. Tim ili onaj član koji je uključen u kriznu intervenciju treba definirati problem, a u isto vrijeme biti izvor empatije, prihvaćanja i podrške. Bitno je pojedincu pružiti i fizičku i psihičku sigurnost nakon kriznog događaja. Članovi tima koriste se raznim psihoterapijskim tehnikama kako bi pomogli ljudima da se lakše i bolje nose sa krizom i posljedicama kriznog događaja. Posebice kada su u pitanju velike traume - poput smrti.

Pri procjeni stanja pojedinca, važno je i procijeniti koji su njegovi trenutni kapaciteti nošenja s krizom. To uključuje i kapacitete za učenje novih vještina, za uključivanje u rješavanje situacije i povrat kontrole. Ovisno o prirodi kriznog događaja s kojim se pojedinac suočio, njegovi osobni resursi sigurno će biti slabiji nego inače. Važno je procijeniti je li pojedincu u tom trenutku potrebno više podrške ili znanja za nošenje sa situacijom.

Edukacija

Kada se pojedinac nađe u kriznoj situaciji, najčešće zna biti zbunjen vlastitim emotivnim stanjem te onime što se dogodilo. Stoga nije neobično da osoba koja je doživjela veliki stres traži informacije o svom trenutnom stanju i koracima koje može poduzeti kako bi si pomogla. Tim za krizne intervencije je tu da pojedincu pruži sve potrebne informacije o raznim stanjima, njegovom stanju, reakcijama na ono što mu se dogodilo te kako se nositi s trenutnim stanjem. Njihova dužnost je prezentirati osobi ona rješenja kojima može smanjiti psihološku i fizičku bol.

Kako bi se nekom moglo pomoći ili ga educirati o tome da pomogne sam sebi, važno je da osoba shvati što joj se dogodilo i što joj se još uvijek događa. Jednom kada razumije proces u svojoj glavi i tijelu, tada može krenuti prema rješavanju svog stanja. Važno je naglasiti da je ovakvo stanje privremeno te da su njihove reakcije normalne. Kakva god da bila njihova reakcija, to je normalna reakcija na nenormalne okolnosti. I naravno da se nekada kriza i osjećaji koji se neposredno javljaju može činiti beskonačnom i strašnom. Cilj je onda pomoći osobi da ponovno stekne osjećaj kontrole nad sobom i svojim životom. Tim se stoga truditi vratiti nadu i optimizam.

Pružanje podrške

Treći, ali možda i najvažniji element rada tima u kriznoj intervenciji je pružanje podrške. Pružanje podrške nekom tko je prošao kroz neki krizni događaj obuhvaća prije svega aktivno slušanje i bezuvjetno prihvaćanje osjećaja i ponašanja te osobe. Ako se osoba osjeti osuđivanom zatvorit će se u sebe i prestati raditi na oporavku. Pružanje podrške bez osuđivanja tijekom nekog kriznog događaja jako je važno. Time se omogućava prihvaćanje podrške, smanjenje stresa te osnaživanje osobe da se suoči sa sobom i s problemom.

Osim toga, nekima će možda trebati puno više podrške. To se može dogoditi i onima koji su već svladali vještine suočavanja, ali im je ovaj put baš teško. Možda i stoga što ne mogu prepoznati kako naučene vještine suočavanja mogu koristiti u ovoj novoj situaciji. U svakom slučaju, svaki zaposlenik je poseban, kao i svaka krizna situacija.

Razvijanje vještina suočavanja

Važno je osnažiti osobu za suočavanje s krizom. Tim za krizne intervencije to radi kako bi si osoba pomogla i u ovoj, ali i u potencijalnim budućim krizama. Odnosno, kako bi svaki put sve bolje reagirala i lakše podnijela negativne emocije. Obično se vještine suočavanja svode na prakticiranje tehnika za smanjivanje akutnog stresa te poticanje realnog pozitivnog mišljenja. Osim toga, osobu se osnažuje da sama istražuje različita rješenja za predstojeće probleme. Ovaj dio procesa ne sastoji se od pukog učenja vještine i tehnika, već i od obvezivanja zaposlenika da će naučeno primijeniti i u budućnosti.

Kako postati član tima za krizne intervencije?

Sada kada smo vidjeli što rade članovi tima za krizne intervencije, idemo otkriti kako se postaje dio takvog tima.

U tim za krizne intervencije se moguće uključiti kao volonter ili kao licencirani savjetnik. Za uključivanje u rad tima kao volonter, nije potrebna opsežna obuka. Potrebno je ispuniti određene pravne uvjete, kao što su punoljetnost i slično. Za rad na daljinu je potrebna tehnička opremljenost računalom, telefonom i internetom. Potrebno je proći sve krugove prijava te završiti obuku koja može trajati 30-ak sati, ovisno o volonterskoj organizaciji. Tijekom obuke volontere uče razne tehnike koje se koriste u kriznim intervencijama.

No, ako se želite profesionalno baviti kriznim intervencijama, posebno je ipak završiti studij psihologije ili neki drugi srodni studij. Kvalitetan član tima za krizne intervencije treba biti u toku s najnovijim saznanjima o ovoj temi pa je nužno neprestano usavršavanje. Uz to, postoje različite vrste kriza s kojima se možda nisu susreli u radu pa je važno stjecati i iskustvo rada s ljudima nakon takvih kriznih događaja.

Prepoznavanje potrebe za timom za krizne intervencije

Zadaće i put članova tima za krizne intervencije sad smo objasnili. No, kako prepoznati trebaju li vam usluge ovih stručnjaka za krizne intervencije? Pomoć tima za kriznu intervenciju potrebno je potražiti usred ili nakon nekog događaja koji izaziva emocionalni nemir ili znatno narušava vaše svakodnevno funkcioniranje. Primjeri nekih takvih, kriznih događaja u životu su obiteljsko nasilje, gubitak voljene osobe, prirodna katastrofa, provala u dom ili pljačka na radnom mjestu, odnosno bilo kakva vrsta napada, uznemiravanja ili maltretiranja na radnom mjestu te gubitak posla. Osobna kriza također može biti potaknuta stanjem mentalnog zdravlja kao što su depresija, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ili zlouporaba psihoaktivnih tvari.

Simptomi koje osobe najčešće navode pri proživljavanju neke krize su: zbunjenost, depresija, dezorijentiranost, vrtoglavica, strah od samoozljeđivanja ili ozljeđivanja bliskih osoba, osjećaj preopterećenosti, preplavljenosti i sagorijevanja, razdražljivost, gubitak pamćenja ili neželjena sjećanja, mučnina, nesanica ili loš san, ubrzan rad srca, tjeskoba, nestabilno raspoloženje, uporaba psihoaktivnih tvari itd.

Naravno, ove krize nisu isključivo vezane za radno mjesto. Međutim, njihove posljedice se vrlo lako mogu pretočiti na radno mjesto i nečiji radni učinak. U iznimnim slučajevima, čak dovesti do krizne situacije i na samom radnom mjestu zbog neke greške koja je posljedica nekih od navedenih simptoma.

Stoga, budite hrabri i obratite se stručnjacima za krizne intervencije, bilo u sklopu vaše organizacije ili izvan. Poslodavci, imajte spreman tim za krizne intervencije kao ključni dio svoje organizacije. Ne čekajte krizu kako biste razmišljali o tome već imajte spremna rješenja kako biste reagirali na vrijeme!