Za oporavak od burnouta treba sustavan pristup

Pritom treba znati da nije svaki stres loš. Eustres ili dobar stres je poticajan. Naša želja da svladamo neki zahtjevniji zadatak pobuđuje naše tijelo, um i emocije do optimalne mjere, pa možemo glatko rješavati prepreke na koje nailazimo. Tada osjećamo polet, strast i uživamo u poslu ili nečem drugom čime smo okupirani. Problem nastaje ako razina pobuđenosti prijeđe granice i zbog toga se nađemo u distresu, odnosno lošem stresu.

- To se događa ako se ne odmaramo redovito, pa s fizičkim i psihičkim resursima dođemo na rezervu ili u minus. Dodatno, energiju nam ne troši samo nedostatak odmora, nego i izostanak pohvala ili materijalnih i drugih priznanja za naš rad. Ako dajemo sve od sebe, a ne dobivamo ništa ili nedovoljno zauzvrat, to nas dovodi do osjećaja besmisla, što je vrlo iscrpljujuće. Kada osoba osjeti da je sa svojim resursima u debelom minusu, tada je u stanju koje zovemo burnout, odnosno sindrom sagorijevanja – kaže mag. psihologije Tanja Pureta, koja se u radu najviše posvetila organizacijskoj i industrijskoj psihologiji.

Pojam burnouta koristi se 50-ak godina, no ljudi su sagorijevali oduvijek, samo su to nekada zvali slomom živaca ili živčanim preopterećenjem.

Opekotine na duši

- Burnout je povezan s količinom i kompleksnošću naših svakodnevnih zadataka, kao i s kompleksnošću naših društvenih odnosa i uloga. Svakoga dana trebamo se nositi s nizom složenih okolnosti na koje moramo pronaći adekvatan odgovor. To od nas zahtijeva značajne energetske resurse, kao i visok osjećaj smisla i svrhe. Jedino se tako možemo uspješno postaviti pred tim izazovima, donositi ispravne odluke za sebe i za druge te se nositi i s posljedicama tih odluka, koje se mnogima ne moraju svidjeti. Pored toga, u želji da ne povrijedimo druge, često radimo kompromise i potiskujemo vlastite želje i potrebe, pa se zbog tog zakidanja znamo dovesti do stanja nezadovoljstva, što je također temelj za burnout – navodi psihologinja. Premda se često povezuje s poslovnom stranom, vjerojatno stoga što nam na posao odlazi dominantan dio vremena, u burnoutu možemo biti i zbog prezahtjevnih privatnih odnosa - roditeljske ili partnerske uloge, bolesti u obitelji, financijskih i drugih teškoća.

Iz kroničnog i intenzivnog stanja burnouta ne možemo se izvući svakodnevnim ili vikend odmorom - nužan je sustavniji pristup oporavku. Burnout se očituje na tjelesnoj, intelektualnoj i emocionalnoj razini. Tjelesno se manifestira kao jaka iscrpljenost i kroničan nedostatak energije. Na intelektualnoj razini ljudi počnu imati poteškoće s pamćenjem i zaboravljanjem, pa i onoga što se dogodilo u nekoliko proteklih trenutaka, teže se koncentriraju na zadatak te rade puno nepotrebnih grešaka. Emocionalno se distanciraju, postaje im nebitno to što rade i imaju silnu potrebu odvojiti se od situacije koja ih je dovela u burnout.

Kuhana žaba

- Burnout je dobar termin za stanje u kojem se nađemo kad nam duša izgori. Baš ima opekotine, kao koža kad smo predugo izloženi suncu, koje je za naše tijelo ljekovito samo do određene mjere. Jednako tako se u burnoutu dovedemo do kroničnog nedostatka životne energije, pa više ne možemo podnijeti niti najbanalnije zahtjeve svakodnevice, s obzirom da nam, tako nezaštićenima, stvaraju veliku bol – slikovito kaže psihologinja Pureta, koja je i autorica knjige „Zaštitni faktor 50 za sprečavanje sagorijevanja”. Domišljato povezujući faktor zaštite od sunca i zaštitu od stresa, napisala je 50 priča s porukom za povećanje otpornosti na stres i burnout, inspiriranih radom s ljudima koji su se našli u tom stanju.

Klijenti, podjednako žene i muškarci, najviše joj se obraćaju zbog toga što se teško nose s nekim konkretnim problemom, za koji ne uspijevaju pronaći pravo rješenje, pa trebaju pomoć u donošenju odluka. Pritom mnogi nisu svjesni da su pod stresom, pogotovo ne da su u burnoutu. To je moguće zato što se burnout događa sukladno principu kuhane žabe - malo po malo, pri čemu često nismo svjesni da je voda već jako vruća. Na kraju prijeđemo sve granice, a i dalje nam se može činiti da se ništa strašno ne događa. Ponekad okolina to primijeti puno prije, pa njena upozorenja ne bi trebalo ignorirati, predlaže psihologinja.

Odnosi s drugim ljudima su izvor stresa

Drugi razlog dolaska po savjet su loši odnosi s drugim ljudima, bilo na poslu ili privatno. U njihovo nadilaženje ulaže se velika energija, no ako nema rezultata, dolazi do stresa, pa i do burnouta. - U nekim situacijama jednostavno ne znamo što je normalno, a što nije. Ne znamo kako odgovoriti na neke zahtjeve okoline. Ne znamo kako donositi složene odluke, kako se nositi s činjenicom da nisu sve naše odluke popularne niti, ako smo na odgovornijem  položaju, kako se nositi s emocijom da smo možda nekome napravili nešto što će doživjeti kao loše. To me ljudi pitaju, jer nitko nas nije učio, ni u sustavu školstva, ni u obitelji, kako da ostanemo normalni unatoč tome što svaki dan nekome možemo izaći u susret, a nekome ne. Nisu nas učili kako se na ispravan način suočavati s problemima, riješiti konflikt, puno toga napraviti u ograničeno vrijeme te bez grižnje savjesti uzeti određeno vrijeme za svoje želje i potrebe. To su jednostavne stvari koje u konačnici mogu dovesti do ozbiljnih teškoća, jer se gomilaju – ističe naša sugovornica. Kao stručnjakinja za organizacijsku psihologiju dodaje da su stresu najizloženiji voditelji, naročito srednji menadžment, a enormna razina stresa pogađa i uprave i visoki menadžment, jer su posljedice njihovih odluka velike i dalekosežne.

Gradnja otpornosti

Konkretnije, kad govorimo o poslovnom svijetu, svi bismo trebali znati dobro upravljati svojim najvažnijim resursima: energijom i vremenom, kako bismo ih mogli mudro koristiti za ciljane aktivnosti te redovito obnavljati. Trebali bismo znati tražiti od voditelja jasne zadatke i ciljeve, jer nam često nije jasno što trebamo raditi i kakve rezultate postići, a ne usudimo se pitati. Nejasna ili pogrešna očekivanja su veliki izvor stresa. Trebali bismo znati i kako odabrati i usredotočiti se na najvažnije zadatke, kao i kako izbjeći kradljivce vremena i energije.

- Primjerice, mnogi ne znaju kako se nositi s onima koji uđu u sobu i pitaju: Imaš sekundu? Velik je problem i kako obaviti neki zadatak za koji nam treba više vremena, dok nas stalno ometaju kolege, mailovi, telefonski pozivi. Svi bi trebali naučiti ne gledati mailove neprekidno, nego odvojiti ograničeno vrijeme u danu za njihovo čitanje, kao i općenito smanjiti korištenje društvenih mreža na minimum. Pokazalo se da one vrlo nepovoljno djeluju na pažnju, koncentraciju, energiju te općenito na osjećaj smisla, svrhe i zadovoljstva, jer se počinjemo uspoređivati s drugima i doživljavamo njihovu travu zelenijom, što je golem izvor stresa. Više se trebamo usmjeriti na sebe, na svoju ulogu, osvijestiti što nam je važno, osobno i profesionalno te onda tome sustavno posvetiti svoje vrijeme - savjetuje Tanja Pureta. - Vrlo je čest, vidim to kod klijenata, osjećaj grižnje savjesti ako određeno vrijeme posvete sebi. Primjerice, suprug bi otišao u šetnju, ali to možda ne odgovora supruzi ili djeci. Ili bi supruga promijenila prehranu, ali se brine kako će to uskladiti s ukućanima, i sl. No, vrlo je važno slušati sebe i dopustiti si život u skladu s vlastitim vrijednostima i interesima te zbog toga ne osjećati grižnju savjesti. Jer ako je nama dobro, moći ćemo se i drugima bolje posvetiti.

Sagledavamo situacije na pogrešan način

Velik dio stresa dolazi i od toga što ljudi ne znaju na pravi način sagledavati situacije oko sebe te razlučivati koje su posve normalne i očekivane, a koje objektivno predstavljaju problem. Postoje vrlo izazovni stresori, koje treba naučiti prepoznati i adekvatno se nositi s njima, no kako mag. Pureta navodi u knjizi, više od 80 posto svakodnevnih stresora zapravo to ne bi trebali biti.

- Nitko ne bi trebao ući u burnout. Za to treba razumjeti na ispravan način sebe i svijet oko sebe, da bismo mogli pravilno reagirati na svakodnevicu. Trebamo naučiti slušati što nam govore emocije, kako bi mogli ispravno odgovoriti na njih. Burnout je uvijek povezan s time da u nekom trenutku prestanemo osjećati zadovoljstvo, odnosno počinjemo osjećati da dajemo puno više nego što dobivamo zauzvrat. Mnogi ljudi rade iznimno puno u životu, ali rade posao u kojem vide smisao, koji ih prožima osjećajem svrhe i ponosa te koji im omogućuje materijalnu i psihičku nagradu. Oni nikada ne dožive burnout, jer im uloženu energiju obilato nadoknađuje osjećaj postignuća i važnosti vlastite svrhe. Ne znači, dakle, da će onaj tko puno radi doživjeti burnout ni da ga netko tko malo radi neće doživjeti. Sve je u pogledu na svijet, na to što nam se događa i u tome kako na to odgovaramo – ističe psihologinja. Drugim riječima, nitko ne može biti pošteđen brojnih životnih izazova, ali ako ispravnim razumijevanjem  sebe i okolnosti poradimo na psihološkoj otpornosti, moći ćemo stajati usred najvećeg izvora stresa i uspješno se s njim nositi.

Prirodno smo otporniji na stres nego što to mislimo

Biološki imamo sve predispozicije za veliku otpornost na stres, ali nas od nje jedino dijeli - naš stav. Postali smo, naime, previše osjetljivi i na minimalne probleme u životu, jer smatramo da je normalno stanje ono bez problema, upozorava mag. psihologije Tanja Pureta. - Kao civilizacija smo postali razmaženi. Puno toga imamo - ne moramo loviti hranu, uglavnom imamo krov nad glavom – i sve što je dobro doživljavamo kao normalno i očekivano. To nas više ne puni osjećajem zahvalnosti i, posljedično, energijom i zadovoljstvom. S druge strane, u nedostatku pravih stresora, svaki i najmanji problem postaje nam izuzetno stresan. Primjerice, ujutro vidimo da u hladnjaku nema mlijeka ili se upali crveno na semaforu ili nam nadređeni da dodatni zadatak. Prestali smo doživljavati da su promjene okolnosti posve normalne i da će nam se, statistički gledano, sigurno svakodnevno dogoditi određena količina problema, ali i da smo potpuno sposobni nositi se s njima, bez nepotrebnog gubitka energije na ljutnju i samosažaljevanje.

 Ima lijeka

Kako ne bismo posve sagorjeli, trebali bismo moći na vrijeme prepoznati da smo blizu ruba. Kada osvijestimo da idemo u lošem smjeru, trebamo stati i, ako ništa drugo, kvalitetno porazgovarati s prijateljem ili osobom od povjerenja te sustavno proanalizirati teškoće kojima ne vidimo rješenja. Ne uspijemo li tako riješiti problem, važno je što prije javiti se stručnjaku, psihologu, jer pod stručnim vodstvom možemo lakše pronaći put iz teške situacije. Kod velike iscrpljenosti i pada imuniteta svakako treba kontaktirati i liječnika, kaže mag. Pureta.

Ako smo već sagorjeli, skuhali se kao žaba, pukli, imali živčani slom - izraza je puno – lijeka ipak ima. Prvi je korak dobar odmor.

- Netko će reći: „Kako se mogu odmoriti, kad imam partnera/icu, djecu, obaveze...” Međutim, u burnoutu se cijeli naš organizam toliko pobuni protiv bolne situacije u kojoj se nalazimo, tako da nam tijelo tim snažnim simptomima čak i pomaže da preživimo, koliko god to zvučalo grubo, jer nam ne dopušta da se više uopće bavimo njome, pa ni u mislima – kaže psihologinja. - Prvo trebamo nekako vratiti energiju do razine na kojoj možemo analizirati što se događa, jer burnout je kao visoka temperatura. Dogodio se, ali koji je uzrok? Je li to nezadovoljstvo u braku? Situacija s djecom? Destruktivni kolege, loš nadređeni, promjene na poslu? Ako smo stali pred zidom i ne možemo ga prijeći dosadašnjim metodama i pristupima, potrebni su nam drugačiji pristupi i metode, kako bismo otkrili ili razvili svoje nove snage i mogućnosti te postali psihološki otporniji.

Članak je izvorno objavljen 10. svibnja 2025. u Jutarnjem listu i portalu https://zivim.jutarnji.hr/zivim/