U vremenu kada se tržište rada ubrzano mijenja, sektor ljudskih resursa postaje sve važniji za održivost i konkurentnost organizacija. No, i taj sektor se suočava s ozbiljnim izazovima.
Prema analizi objavljenoj na španjolskom portalu Factor Humano, Španjolska će u sljedećih nekoliko godina trebati čak 44.000 novih stručnjaka za ljudske resurse kako bi se odgovorilo na rastuće potrebe poslovnog svijeta. Ova brojka ne predstavlja samo kvantitativni manjak kadra, već ukazuje na duboki strukturni problem koji bi mogao imati dugoročne posljedice.
Stručnjaci za ljudske resurse više nisu samo administrativna podrška, već strateški partneri u oblikovanju organizacijske kulture, razvoju talenata, upravljanju promjenama i prilagodbi tržišnim izazovima. Uloga odjela za ljudske resurse se proširila daleko izvan tradicionalnih okvira kadrovske službe. Danas se od tih stručnjaka očekuje da razumiju digitalne alate, analitiku podataka, psihologiju rada, zakonodavni okvir i da imaju sposobnost vođenja kroz kompleksne transformacije kad to već menadžeri u njihovim organizacijama nisu sposobni.
U Španjolskoj, kao i u mnogim drugim europskim zemljama, sve je teže pronaći kvalificirane HR stručnjake koji mogu odgovoriti na nove zahtjeve. S obzirom na ubrzanu digitalizaciju, promjene u radnim modelima (poput hibridnog rada), sve veći fokus na mentalno zdravlje zaposlenika i potrebu za inkluzivnim radnim okruženjem te manjkavost voditeljskih sposobnosti kod menadžera odjeli za ljudske potencijale se moraju brzo prilagoditi i prihvaćati sve više i više zadataka. No, obrazovni sustavi ne prate dovoljno brzo te promjene.
Ova situacija nije ograničena samo na Španjolsku. Hrvatska se suočava s vrlo sličnim izazovima. Demografski pad, odlazak mladih stručnjaka u inozemstvo, nedostatak specijaliziranih obrazovnih programa i nedovoljno ulaganje u razvoj funkcije ljudskih resursa dovode do toga da mnoge organizacije nemaju dovoljno kapaciteta za kvalitetno upravljanje ljudima. U kontekstu sve češćih promjena u zakonodavstvu, potreba za prilagodbom ESG standardima i rastućeg pritiska na transparentnost i etičnost poslovanja, stručnjaci za ljude i organizacijsku kulturu postaju ključni za održivost poslovanja.
Uz to, promjene u očekivanjima zaposlenika dodatno kompliciraju situaciju. Današnji radnici traže više od plaće, žele smislen rad, fleksibilnost, mogućnosti za razvoj, sigurnost i poštovanje. Upravo stručnjaci za ljudske resurse imaju zadatak da te potrebe prepoznaju, integriraju u strategije i osiguraju da organizacije ostanu privlačne na tržištu rada. Bez dovoljno obučenih i motiviranih profesionalaca u ljudskim resursima organizacije riskiraju gubitak radnika, pad produktivnosti i narušavanje reputacije.
Rješenje ovog problema zahtijeva koordinirano djelovanje obrazovnih institucija, poslodavaca i državnih tijela. Potrebno je ulagati u specijalizirane programe obrazovanja za ljudske resurse, poticati mlade da se odluče za karijeru u tom sektoru, ali i omogućiti kontinuirano usavršavanje postojećih stručnjaka. Također, važno je promicati važnost funkcije ljudskih resursa u javnosti, kako bi se povećala svijest o njenoj strateškoj ulozi.
Nedostatak stručnjaka za ljudske potencijale nije samo izazov za sektor ljudskih resursa već za cijelu ekonomiju. Bez kvalitetnog upravljanja ljudima nema inovacija, otpornosti na krize, održivog rasta. Hrvatska, kao i ostatak Europe, mora prepoznati ovaj problem i djelovati proaktivno.
Photo by Floating Rabbit: https://www.pexels.com/photo/spectacular-steel-wool-light-painting-in-lusaka-33107538/
