Svi smo se puno puta našli u situaciji kad se ljudi koje volimo i do kojih nam je stalo suoče s nekim izazovom.
Kćer nam se vrati kući uplakana jer joj je najbolja prijateljica rekla da se ne želi više družiti s njom. Suprug nam iz dana u dan priča o problemima na poslu s kolegom koji je neprestano destruktivan i ne želi surađivati. Prijatelj nas zove kako bi se požalio da je dobio otkaz. Kolega ima velike probleme sa svojim šefom i, što god napravi, biva napadnut i kritiziran. Član tima ima strah od prezentacije koju treba održati pred klijentima i, unatoč tome što znamo da to može, teško nam je gledati ga tako uplašenog.
Akcija spašavanja
Mnogo je ovakvih i sličnih situacija na koje svakodnevno nailazimo. Ponekad su manje dramatične, a ponekad je riječ o uistinu ozbiljnim poteškoćama s kojima se susreću ljudi do čijeg dobrog osjećaja i zadovoljstva nam je itekako stalo. Bilo da je riječ o našim kolegama ili bližnjima u privatnom životu, u tim se trenucima u nama budi snažno suosjećanje, a zatim i potreba da ih zaštitimo. Često bismo najradije preuzeli sve njihove negativne emocije i sami se uhvatili u koštac sa situacijom, samo kako bismo im olakšali. Ali i, da budemo iskreni, kako bismo olakšali samima sebi, jer je teško biti u ulozi promatrača, pogotovo kad je ono što promatramo nezadovoljstvo, frustracija, tuga, strah ili ljutnja onih koji su nam važni. I upravo zbog toga, često osobno preuzimamo inicijativu i krećemo u akciju.
Dajemo savjete kako izaći na kraj sa zahtjevnim šefom. Preuzimamo prezentaciju klijentima na sebe. Bacamo se u posao traženja novog posla za prijatelja. Obasipamo svaku večer supruga s novim idejama što bi trebao napraviti s kolegom. Ili odlazimo u školu razgovarati s kćerkinom prijateljicom, kako bismo joj objasnili da način na koji se ponašala nije lijep i korektan. Međutim, je li to ono što ljudima do kojih nam je stalo uistinu treba? Hoće li ih to učiniti da se bolje osjećaju i da budu zadovoljniji? Je li zaštita koju im na taj način pružamo uistinu nešto što ih štiti od budućih razočaranja i frustracija?
Pomažemo li na pravi način?
Gusjenica koja se pretvara u prekrasnog leptira prolazi kroz, na prvi pogled, mukotrpnu preobrazbu. I ako joj pomognemo osloboditi se tako da sami razbijemo kukuljicu, nikad neće dovoljno ojačati i razviti svoja krila. Nikad neće poletjeti i biti ono što joj je priroda namijenila. Jednako tako je i s ljudima kojima pokušavamo pomoći. Ako njihovu odgovornost i njihovu „borbu“ preuzmemo na sebe, kako će se oni naučiti izboriti za sebe? Kako će steći vještine koje su im potrebne da bi se suvereno nosili s različitim izazovima u životu? I kako će uopće steći samopouzdanje da to mogu, ako vide da im je netko drugi potreban da riješe poteškoće s kojima se susreću?
Prirodno je željeti smanjiti teret osobama koje volimo kako bismo im pomogli. Međutim, pomoć koju mi nudimo jest većinom kratkoročna. Osiguravamo im olakšanje, ali vrlo brzo će se opet susresti sa sličnom situacijom gdje možda mi nećemo biti dostupni za pomoć. Iako su naše namjere dobre i usmjerene prema pomoći, ponekad one mogu imati kontraefekt.
Odnosno, toj osobi možemo više odmoći nego pomoći. Ono što nas često navodi na pomoć prema bližnjima su emocije koje osjećamo. Suosjećamo s njihovom tugom, zabrinutošću ili stresom i želimo im smanjiti te emocije tako što im pomažemo. Jedan od načina kako da se zaustavimo u takvim situacijama jest upravljanje emocijama i saznanje koliki je rok trajanja emocija. Upravljanje emocijama će omogućiti da sagledamo navedene i slične primjere objektivno i razmotrimo hoće li naša pomoć imati više štete ili koristi za bližnju osobu.
Kontraefekt
Iako možemo misliti da su emocije koje dovode do pomaganja drugima uvijek ispravne, to nije tako. Stvarnost je da često radimo neke stvari vođeni emocijama koje nam smanjuju mogućnost sagledavanja situacije. Kako to zapravo izgleda? Tuga našeg partnera može kod nas izazvati teškoće za upravljanje emocijama te intenzivne emocije zbog kojih ćemo ponuditi mnoštvo opcija kako da smanjimo tu tugu. Možda ćemo ponuditi aktivnosti koje ih inače čine sretnima, možda ćemo se posvađati s osobom koja ih je rastužila, možda ćemo im nuditi brojne savjete kako da razriješe situaciju koja ih rastužuje.
No, to nije produktivno rješenje tih problema. Svatko od nas ima određenu ulogu u odnosima. Jednako kako roditelj ima ulogu skrbnika prema djetetu, tako partneri imaju ravnopravne uloge sa svrhom podrške. Stoga nema smisla partneru davati savjete i objašnjenja što i kako treba postupiti, to jest ne treba govoriti iz uloge roditelja. Ono što je bitno jest prepoznati trenutne potrebe osobe i reagirati u skladu s tim potrebama. Dakle, ne smijemo zaboraviti koja je primarna svrha u odnosu s voljenom osobom i kako da ju ostvarimo. Umjesto pružanja sto i jednog načina za rješenje partnerova problema, upravljanje emocijama, zagrljaj, pružanje podrške te aktivno slušanje mogu dovesti do željenog efekta.
Pružanje podrške – postoji li krivi način?
Sjetite se sebe kad se nađete pred zidom i niste sigurni kako dalje. Možda se osjećate pomalo izgubljeno ili oslabljeno i, iako znate da zapravo niste bespomoćni, u tom trenutku vam nedostaje snage da biste odmah digli glavu i vratili se natrag u životni „ring“. Zato razgovarate sa suprugom, zovete prijatelja, obraćate se kolegi ili šefu… i ono što vam tada najmanje treba je niz analiza što ste dosad krivo poduzeli i savjeta što biste trebali napraviti. Dapače, taj niz savjeta vam vjerojatno zvuči kao prodika, iako to nije inicijalna namjera vašeg sugovornika, već on vjerojatno nije vješt za upravljanje emocijama. I počinjete se osjećati još frustriranije ili možda čak ljuto, gubite strpljenje za bilo kakav daljnji razgovor, jer vam u tom trenutku ne treba savjet, nego – podrška.
Dakle, moguće je pružiti podršku na krivi način. Iako imamo zaista najbolje namjere, ponekad ne pronađemo najbolji način za pomaganje drugima. Ono što vam ne treba u trenutku kada tražite podršku su prodike i savjeti. Treba vam netko da vas pridrži, dok ponovo ne prikupite snagu. U tom trenutku vam treba tuđa vjera u vas, vjera da će sve biti u redu, vjera da vi to možete, kako biste i vi lakše vratili vjeru u sebe. Svi se mi ponekad zateknemo da smo bespotrebno dijelili savjete i analize osobama koje su od nas tražile samo potporu. Upravljanje emocijama u takvim trenutcima je više nego potrebno. Nemojte dopustiti da vas preplave emocije već pokušajte shvatiti što vama voljena osoba želi od vas u danom trenutku i pokušajte to i pružiti.
Upravljanje emocijama
Možda ste se već i susreli s pojmom upravljanje emocijama. No, to se češće koristi za osobe koje su eksplozivne ili agresivne, a mnogo rjeđe za objašnjavanje kako trebamo upravljati svim emocijama. Negativna konotacija ovog pojma je kriva. Upravljanje emocijama nije potrebno samo za izljeve bijesa, za djecu koja se naljute za sitnice ili depresivne dane i mjesece u godini. To je potrebno upravo u situacijama koje smo dosad naveli. Kada se susretnete s intenzivnim emocijama prema bliskim osobama ne koristite uvijek najracionalnije postupke. U takvim trenucima je teško ostati objektivan. Naravno, nije poželjno niti da se pristup prema bliskim osobama promijeni u potpunosti – da postane hladan i klinički.
Ono što može pomoći za upravljanje emocijama jest svjesnost. Prakticiranje svjesnosti u trenutku može nam dati uvid u misli i emocije koje često doživljavamo na autopilotu. Jednom kada osvijestimo da se prema partneru ponašamo previše zaštitnički ili da popuštamo prijateljima jer nam bude žao – tada to možemo i promijeniti. Osvijestite situacije u kojima ste krivo reagirali na potrebe bližnjih i vrlo brzo ćete uvidjeti obrazac ponašanja kojeg do tada niste ni bili svjesni. Pokušajte pružiti podršku bez da dijelite savjete ili ponudite da učinite nešto za tu osobu. Iznimka je naravno ako vaša voljena osoba zaista i želi savjete od vas. Analizirajte situaciju prije nego što reagirate, usmjerite se na upravljanje emocijama te zatim odlučite što je najbolja opcija za vas i za tu osobu.
Biti tu za druge
I upravo je to najveći i najvažniji poklon kojeg možemo dati drugima kad se nađu pred zidom. Svojim zidom kojeg oni trebaju preskočiti da bi se osjećali dobro, zadovoljno, uspješno i samopouzdano. Prvi korak je upravljanje emocijama. Ali onaj najvažniji korak jest jednostavno biti tu za njih. Dati im osmijeh. Pokazati im ljubav. Saslušati ih. Ohrabriti ih. Dati im do znanja da postoji netko tko vjeruje u njih. I to ne bilo tko, već netko kome su se oni obratili, ne zato jer su morali, već zato jer su htjeli. Zato što smo i mi njima važni i stalo im je do našeg mišljenja. Baš zbog toga to nije trenutak da im objašnjavamo kako su mogli drugačije ili što je to što trebaju poduzeti osim ako to ne traže eksplicitno. Ako im uistinu želimo pomoći i biti podrška, treba im naša pozitivna energija i toplina, kao i čvrsta i odlučna poruka da oni to mogu, kako bi se ponovno osjetili snažnima da se uhvate u koštac sa svojim izazovima.
Ponekad će to biti sasvim dovoljno, jer već time što smo nekog osnažili, pomogli smo mu da se vrati na pravi put i preuzme odgovornost za svoje bitke. S druge strane, ako imamo dobar savjet ili ideju koji bi osobi mogli otvoriti neku novu perspektivu, tek kad ona emocionalno ponovo stane na noge, moći će nas uistinu čuti, bez da to osjeća kao kritiziranje ili skrivenu poruku da sama nije dovoljno sposobna izaći na kraj s problemom.
Pomognite im da polete
Sastavni dio ljudske prirode je da želimo pomoći osobama do kojih nam je stalo. Čak i onima koji su nam nepoznati, ali njihovi statusi na društvenim mrežama se pojavljuju pred našim očima. Vjerojatno postoje osobe za koje bi pomaknuli i stijene, kako se često kaže. Ono što je važno je osvijestiti da ponekad te osobe ne traže od nas da mičemo stijene. Ponekad traže jednostavan zagrljaj, druženje ili našu prisutnost. Ne traže rješenje svih svojih problema već samo da ih saslušate i razumijete. Nemojte dopustiti da vam emocije zamagle vid. Upravljanje emocijama je ključ uspješnih odnosa.
Zato budite jaki kad ugledate da drugima treba pomoć. Budite jaki i ne dopustite sebi da preuzmete ulogu profesora koji objašnjava ili onog koji umjesto drugih rješava njihove probleme. Usmjerite se na upravljanje emocijama. Izdržite taj nagon da im pomognete svojim angažmanom te im jasno pokažite da vjerujete u njih i da nisu sami, nego da imaju čitavu vojsku pozitivnih emocija kraj sebe, kako bi hrabro krenuli u svoje pobjede.
Ono što ćete zauzvrat dobiti je da će vaša povezanost biti mjesto gdje caruje sreća, vi ćete imati neizmjeran osjećaj sreće i ponosa, jer ćete znati da ste se itekako utkali u tuđe pobjede, ali ne na način da ste ih ostavili slabima i dali im da koriste vaša krila. Štoviše i suprotno od toga, razvili su svoja krila. Mnogo je veća nagrada vidjeti koliko su te osobe napredovale i kako su se izgradile u još spremnije i hrabrije pojedince jer ih je naša podrška pogurnula u pravom smjeru. Nemojte biti njihova krila, dajte im podršku da razviju svoja.
