Mentalno zdravlje zaposlenih i njihova produktivnost

Toliko ste puta čuli ovu frazu da vam već izlazi na uši! No, koliko god bila „isfurana“ morate priznati da u njoj ima puno istine. Danas se sve više naglašava važnost mentalnog zdravlja, posebice nakon nedavne pandemije COVID-19. Da je nije bilo, možda bismo i dalje zanemarivali činjenicu da je naša psiha jednako važna kao i tijelo. Jedno bez drugoga ne ide! U već spomenutoj pandemiji, osjetili smo koliko nam radno okruženje znači te koliko su wellbeing i psihološka podrška zaposlenicima bitni. Koliko nam je važno ujutro se ustati, popiti kavu i normalno otići na posao. Provesti dan na svom radnom mjestu. Preko noći su se radne i spavaće sobe, blagovaonice, pa čak i kreveti pretvorili u radna mjesta. Izbrisala se granica poslovnog i privatnog te sve se stopilo u jedno. Tada je barem većina nas shvatila koliko nam je rad u normalnim, uobičajenim uvjetima bitan te koliko nam je bitno da se dobro osjećamo na svom radnom mjestu.

Mentalno zdravlje se prema WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) opisuje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici“. Dakle, mentalno zdravlje u sebi ima naznaku svega onog pozitivnog za pojedinca. Ako obratite pažnju na posljednji dio definicije, uočit ćete da se spominje radna produktivnost. Govori se o tome kako je jedan od plodova dobrog mentalnog zdravlja upravo naša uspješnost u nekom poslu. Drugim riječima, da bismo bili radno produktivni i doprinijeli svom radnom okruženju važno je da održavamo i svoje mentalno zdravlje, a ne isključivo fizičko. Zbog toga je važno da organizacija jednim dijelom bude i psihološka podrška zaposlenicima.

Rad je stvorio čovjeka, no može li ga i uništiti?

Današnja ponuda i potražnja za poslovima nadilazi sva prijašnja očekivanja. Razvijaju se nove industrije, tehnologija je u punom cvatu, pa se samim time zatvaraju neka stara radna mjesta, a otvaraju radna mjesta budućnosti. Poslovi su sve složeniji jer one jednostavne zamjenjuju roboti i ponekad je čovjekov mentalni kapacitet koji ulaže u rad doveden do krajnjih granica. Opterećeni smo obrazovanjem, karijerom, željom za napretkom i isticanjem u svojoj struci ili na radnom mjestu, pa često i ne uočavamo koliko nas to iscrpljuje. Osim nas samih, ponekad nas crpe i radni zahtjevi koji nam se nameću. Kada sve to zbrojimo, malo tko bi uspio održati svoje mentalno zdravlje netaknutim, zar ne? Ponekad nas posao može dovesti do narušavanja naše psihofizičke dobrobiti. Kako?

Previsoki radni zahtjevi, nedostatak osobnih i radnih resursa, neadekvatni radni uvjeti, loši međuljudski odnosi i neadekvatno radno vrijeme, u kombinaciji s individualnim karakteristikama radnika, samo su neki od čimbenika koji mogu uzrokovati povećani stres. Kod osoba koje su podložnije stresu i jače na njega reagiraju, gotovo je sigurno da će doći do nekog disbalansa. Prevelika izloženost radnom stresu može rezultirati sagorijevanjem (eng. burnout). Izgaranje ili burnout se definira kao „stanje mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovano nečijim profesionalnim životom“, a uvelike ga se povezuje sa smanjenjem radne produktivnosti. Međutim, ono je često povezano i s narušenim fizičkim i mentalnim zdravljem. Brojna istraživanja pokazuju da zaposlenici koji dožive burnout imaju probleme s depresivnošću, anksioznošću, spavanjem, koncentracijom i pamćenjem. Osim toga, takvi zaposlenici češće izostaju s posla – što se u službenoj organizacijskoj terminologiji definira kao apsentizam. Da pojednostavimo, put je ovakav: loše stanje unutar organizacije à loše mentalno zdravlje zaposlenika à slabija produktivnost à slabija uspješnost organizacije.

Stres na radnom mjestu – najveći neprijatelj

Prije više od deset godina, istraživanja su pokazala da je stres na radnom mjestu prisutan kod svakog trećeg radnika u Europskoj uniji. Možete li zamisliti koliko je ta stopa porasla do danas? U kakvim nam oblicima taj poslovni stres dolazi i kako ćemo ga prepoznati? Ponekad su znakovi stresa poprilično očigledni, dok su s druge strane ponekad prikriveni. Najčešći simptomi koji upućuju na to da je osoba pod stresom su razdražljivost, dekoncentracija, teškoće u donošenju odluka, nezadovoljstvo obavljenim poslom, umor i nesanica te tjeskoba. Postoje načini kojima se nastoji detektirati i „izmjeriti“ razina stresa prisutna u radnom okruženju. Metode koje se najčešće koriste u tu svrhu su intervjui za zaposlenike i poslodavce ili anonimne ankete. Osim toga, dobar pokazatelj su i statističke analize, primjerice učestalost bolovanja i izostanaka s posla – apsentizam, pokazatelji produktivnosti u radu… Sve to mogu biti i pokazatelji koliko je psihološka podrška zaposlenicima dostupna unutar neke organizacije.

Otkud dolazi sav taj stres? Može proizaći iz obilježja radnog okruženja, što se ponajprije odnosi na uvjete rada (npr. buka, neprilagođeni radni uvjeti i oprema). Zatim, mogu ga uzrokovati razni psihosocijalni čimbenici poput međuljudskih odnosa, podjele posla, komunikacije i radne atmosfere. Osim toga, izvor stresa može biti unutar same osobe. Netko je jednostavno reaktivniji na stres, ima veća očekivanja od svog rada ili od samoga sebe. Stres može biti uzrokovan i raznim promjenama na radnom mjestu. U takvim situacijama, radnici većinom gube osjećaj kontrole i postaju nesigurni jer promjene zahtijevaju prilagodbu na novonastalo stanje, a često ih prate i povećani zahtjevi poslodavaca. I tako, korak po korak, neprijatelj zvani stres uvuče se u sve pore organizacijskog sustava. Posebice ako zaposlenicima nije pružena odgovarajuća psihološka podrška.

Mogu li posljedice narušenog mentalnog zdravlja zaposlenika biti kobne za organizaciju?

Odgovor je kratak – da. No, nije jednostavan. Već je spomenuto da izloženost stresu na radnom mjestu ostavlja posljedice na pojedinca, njegovu obitelj i organizacijsku okolinu. Osobe pod stresom postaju razdražljive i tjeskobne, teško usklađuju privatno s poslovnim, a u težim slučajevima može doći i do razvoja fizičkih bolesti. U takvim slučajevima, nije više narušeno mentalno, već i radnikovo tjelesno zdravlje. Posljedično, stvara se nezdrava atmosfera koja utječe na druge radnike, zbog čega cjelokupno poslovanje snosi negativne posljedice. Ako dođe do toga, budite uvjereni da je hitna intervencija neophodna. Ako niste ranije uočili sve znakove „stop“ pred svojim očima, sada je krajnje vrijeme da vam privuku pažnju!

Naime, ako ste dio menadžmenta ili bilo kakvog rukovodstva, trebali biste imati na umu da je narušeno mentalno zdravlje problem cijelog kolektiva, a ne samo pojedinca. Stoga, i pojedinac i kolektiv se moraju znati suočiti s problemom. Kako bi to bilo učinkovito, potrebno je prvo preispitati sebe i početi obraćati pažnju na to kako se ja osjećam na poslu. Zatim, kako mislim da se moji kolege osjećaju? Moji nadređeni i podređeni? Ako se uoče neki znakovi stresa, idući korak je spoznati gdje im je izvor. Korisno je na dnevnoj bazi bilježiti znakove stresa u „dnevnik stresa“ te zapisivati događaje ili situacije koje su tomu prethodile. Strategije ispravnog suočavanja sa stresom su dobar prediktor psihičke dobrobiti na poslu. Drugim riječima, osobe koje se usmjeravaju na rješavanje problema ili potraže psihološku podršku, imaju pozitivnije stavove prema poslu, u odnosu na one koji izbjegavaju ili negiraju postojanje problema.

Bolje spriječiti nego liječiti!

Općenito govoreći, postoje tri vrste prevencije radnoga stresa, a to su primarna, sekundarna i tercijarna. Primarna se primjenjuje kod radnika koji trenutno nisu izloženi stresu, sekundarna u slučajevima kada postoji potencijalni rizik da dođe do stresnih situacija i tercijarna onda kada je do takvih situacija već došlo. Kako bi se prevencijom spriječile ozbiljnije posljedice stresa, važno je redovito pratiti zadovoljstvo radnika i njihovo psihofizičko stanje, pružiti im informacije o pomoći ako im je potrebna te surađivati sa stručnjakom mentalnog zdravlja. U organizacijskom okruženju, to su uglavnom psiholozi koji su dio odjela za ljudske resurse. Nadalje, zaposlenima u nekoj organizaciji treba biti omogućena izobrazba u vidu mentalnih treninga, vježbi relaksacije i sličnog. Također, poslodavac bi trebao održavati radne uvjete na zadovoljavajućem nivou i aktivno pružati podršku svojim zaposlenicima, posebice ako se neki od njih suočavaju s problemima koji se odražavaju na posao.

Važno je stavljati naglasak na ulogu koju organizacija ima u očuvanju mentalnog zdravlja svojih zaposlenih. Organizacija bi prvenstveno trebala nastojati psihološki osnaživati svoje zaposlenike, posebice njihove osobne resurse. Također, trebala bi poticati zaposlenike da se zauzimaju za sebe i ostvaruju svoja prava. Poslodavac treba biti upoznat s karakteristikama svojih zaposlenika i u skladu s tim bi trebao uočiti ako se počnu događati neke negativne promjene te reagirati na njih. Ono što je još vrlo važno za održavanje mentalnog zdravlja je i to da organizacijsko vodstvo podržava različitosti, potiče gradnju dobrih međuljudskih odnosa te suzbija stigme i stereotipe. U ovom kontekstu, zadaća odjela za ljudske resurse je psihološka podrška zaposlenicima, ali i poslodavcu.

Kako biti produktivan i zdrav?

U prethodnim poglavljima naglasak se većinski stavljao na to kako organizacija može utjecati na narušavanje i očuvanje mentalnog zdravlja svojih zaposlenika. No, treba naglasiti kako i sam radnik ima važnu ulogu u svom dobrom mentalnom zdravlju. Naime, zaposlenik nije samo pasivni dio organizacijskog konteksta, već vrlo važna karika u cijelom organizacijskom lancu i ima svoju ulogu. Samim time, obvezan je na aktivno sudjelovanje i samoopažanje. Upravo tu dolaze do izražaja preispitivanje sebe i identificiranje potencijalnih problema. Drugim riječima, organizacija je dužna biti i psihološka podrška zaposlenicima, no sam pojedinac tu pomoć mora potražiti. Organizacija nije ta koja može ili treba natjerati nekoga da radi na svojoj dobrobiti. Psihološka podrška zaposlenicima treba postojati, no zaposlenici ju trebaju znati i koristiti. Zaposlenik treba biti spreman na nove izazove i promjene, obratiti se za pomoć ako ju treba, te postaviti granice u svom radnom okruženju. Na taj način će narušavanje mentalnog zdravlja uzrokovano poslom svesti na minimum.

Danas sve više organizacija pruža mogućnost psihološke podrške svojim zaposlenicima. Naravno, hoće li organizacija imati svog vlastitog psihologa za psihološku podršku uvelike ovisi o veličini i mogućnostima te organizacije. No, u pravilu, svaka organizacija bi, neovisno o svojoj veličini, trebala imati sustavan način pružanja psihološke podrške kako bi ona bila dostupna zaposlenicima. Psihološka podrška na radnom mjestu najčešće se odvija kroz nekoliko kraćih susreta, ovisno o potrebama pojedinog djelatnika. To su najčešće razgovori integrativnog tipa, u kojima psiholog svojim tehnikama i metodama nastoji pomoći djelatniku u nošenju s nekim problemom.

Neprocjenjiva važnost psihološke podrške na radnom mjestu

Sigurno se pitate kada je vrijeme da se djelatnik javi na savjetovanje? O kojim problemima na radnom mjestu je „dozvoljeno“ razgovarati? Zbog ovakvih i sličnih pitanja, važno je istaknuti da psihološka podrška na poslu nije isključivo rezervirana za poslovne probleme. Savjetovanje služi kako bi se pružila psihološka podrška zaposlenicima i u problemima osobne prirode koji možda mogu utjecati na rad, poteškoćama kod balansiranja privatnog i poslovnog, problemima s kolegama, mobingom… Isto tako, djelatnik se može psihologu obratiti čak i ako ne postoji nikakav konkretan problem, nego samo osjeti potrebu za razgovorom.

Psihološka podrška na radnom mjestu pokazala se kao efikasna za bilo kakve vrste promjena ili prilagodbi na nova stanja. Također, pokazalo se dobrim za smanjenje apsentizma, veće financijske uspjehe, pojačanu subjektivnu dobrobit zaposlenika te njihovo zadovoljstvo poslom. Stoga, psihološka podrška zaposlenicima se itekako isplati. Zapamtite: zadovoljan radnik = zadovoljna organizacija!