Potrebne su vještine da bi se izbjegao burnout

Tanja Pureta

Zahtjevi koji se postavljaju pred zaposlenike su kompleksni te oni trebaju brojna znanja i vještine radi učinkovitog obavljanja posla. U suprotnom se javlja burnout o kojem Tanja priča za 24 sata.

Koliko su zaposlenici danas prisiljeni biti "na vezi" sa poduzećem i nakon radnog vremena? Kakve posljedice to  može ostaviti na zdravlje zaposlenika te kako organizirati rad da se takav problem spriječi?

U Hrvatskoj, kao i u svijetu, danas definitivno postoji trend da su zaposlenici često povezani s poduzećem i nakon radnog vremena, kao i da rade prekovremeno, odnosno nose posao kući. Međutim, uzroci tog trenda su različiti i pogrešno ih je sve pripisivati prisili poslodavca. Jedan dio poslodavaca uistinu očekuje od svojih zaposlenika da budu dostupni cijelo vrijeme. To se posebice očekuje od menadžmenta i od prodajnih stručnjaka, jer bi oni trebali biti stalno na raspolaganju ukoliko dođe do problema, odnosno ukoliko iskrsne neočekivana poslovna prilika. Sukladno mom iskustvu, malo koja situacija je toliko hitna da ne može čekati sljedeći dan, tako da smatram da se ova vrsta dostupnosti nikako ne bi smjela zloupotrebljavati, što je sada često slučaj.

Drugo, neki poslodavci procjenjuju zainteresiranost i lojalnost svojih zaposlenika po tome koliko dugo ostaju u uredu, te koliko brzo odgovaraju na upite iz tvrtke ili sami šalju poruke drugima u tvrtki, bez obzira na doba dana i noći. Takvo ponašanje, po njima, ukazuje da njihovi zaposlenici 24 sata promišljaju o svome poslu. Zato ih doživljavaju kao posebno vrijedne,  što dovodi to toga da oni često dobivaju promaknuća i druge povlastice. I ovo ponašanje je pogrešno i ne bi se smjelo poticati, jer ono nikako ne znači da je netko stvarno pravi stručnjak, ili da obavlja posao kvalitetno i na vrijeme. Moja iskustva su da takvo ponašanje najlakše preuzimaju zaposlenici kojima je jako važno da brzo hijerarhijski napreduju, pa žele što prije ostaviti dojam vrijedne osobe. To najčešće nije povezano sa stvarnim kompetencijama zaposlenika, pa savjetujem poslodavcima da odustanu od procjene njihove stručnosti i motiviranosti na temelju nje, jer će tako izbjeći mnoge pogrešne odluke. To će sigurno i smanjiti raširenost ove potpuno suvišne i štetne prakse.

Treće, činjenica je da su danas zahtjevi koji se postavljaju pred zaposlenike vrlo kompleksni te da stoga oni trebaju imati brojna znanja i vještine kako bi bili učinkoviti u onome što rade. Ukoliko nemaju dovoljno razvijena stručna znanja, ali i znanja samoorganizacije, samomotivacije, timskog rada, poslovne komunikacije i sl., teško mogu napraviti sve zadatke koji se pred njih postavljaju unutar radnog vremena, pa je i to razlog što se rad prelijeva i na slobodno vrijeme. Zato je važno da zaposlenici steknu sve potrebne vještine kako bi mogli biti učinkoviti i obaviti sve tijekom radnog vremena. Tu je odgovornost i na njima osobno, ali i na poslodavcu, koji bi im  trebao omogućiti stjecanje potrebnih kompetencija, posebice ukoliko one značajno utječu na kvalitetu i kvantitetu rada.

Četvrto, organizacije bi stalno trebale promišljati o svojim poslovnim procesima i procedurama, kako bi se one olakšale i posao mogao teći jednostavnije i učinkovitije.  Važno je detektirati tzv. uska grla i općenito nelogičnosti u procesima, da bi oni bili pomoć u poslu, a ne nepotrebno opterećene u ionako složenom poslovnom okruženju.

Peto, učinkovitost čitave organizacije jako ovisi o učinkovitosti i kompetentnosti njenih ključnih karika – menadžera. Zato je jako važno stalno raditi na razvoju menadžmenta, kako bi on mogao što bolje izvršavati svoju vrlo kompleksnu ulogu i tako omogućiti čitavoj organizaciji lakše i uspješnije poslovanje.

Kako bismo mogli prepoznati bourn out - koji bi mogli biti prvi simptomi? Može li se to razviti do ozbiljnih zdravstvenih problema?

Simptome permanentnog stresa je važno da znaju prepoznati i sami zaposlenici kod sebe, ali i njihovi poslodavci, kako bi spriječili dolazak do burnouta. Stres se očituje u pretjeranom reagiranju čak i na bezazlene podražaje, jer ih doživljavamo kao potencijalno opasne, te u osjećaju bespomoćnosti. Tipične tjelesne reakcije su ubrzano lupanje srca, plitko disanje, povećani krvni pritisak, prekomjerno znojenje, suhoća usta, bljedilo, osjećaj slabosti, nesanica, probavne tegobe, oslabljeni imunitet i sl. tipične emotivne reakcije su stalna prisutnost straha, tuge, beznađa i bespomoćnosti. Sve to prate i negativne misli i to najčešće usmjerene na samooptuživanje. Permanentni stres se može pojaviti zbog kroničnog umora uslijed stalno prisutne velike količine posla, ali i zbog loše klime na poslu. Ukoliko se ne reagira pravovremeno na ove simptome kako bi se riješio njihov uzrok, može doći do pojave burnouta, kojeg karakterizira potpuna iscrpljenost i apatija, odnosno gubitak volje za bilo kakvu akciju. Međutim, ukoliko i ne dođe do burnouta, dugoročna prisutnost stresa može rezultirati pojavom ozbiljnih fizičkih i psihičkih bolesti.

Vode li hrvatski poslodavci računa o zdravlju svojih zaposlenika - imate li često upite za radionice koje mogu pomoći u tome?

Poslodavci u Hrvatskoj sve su svjesniji ovog problema i sve češće se javljaju za savjet i organizaciju edukacija na temu prevencije i kontrole stresa. Sve više uviđaju da je zadovoljan zaposlenik ujedno i najproduktivniji te da je za to jako važna dobra organizacijska klima. Kao što smo već naveli, ljudi se teško nose sa zahtjevnim poslom i velikim brojem zadataka, ali još teže podnose lošu klimu, koju karakterizira nedostatak komunikacije, stalno optuživanje zbog pogrešaka, nedostatak pohvala, nejasni zadaci i ciljevi, nepoštivanje, nepravda, ignoriranje i sl. Stoga poslodavci sve više rade na razvoju rukovoditelja, kako bi i oni svojim sustavnim radom na unapređenju klime, kao i na suzbijanju svih prethodno spomenutih uzročnika, spriječili pojavu stresa.

Smatrate li da bi i u Hrvatskoj trebalo donijeti zakonske odredbe koje će pridonijeti zaštiti radnika u tom smislu?

Zakonske odredbe mogu biti korisne, jer mogu povećati svjesnost o važnosti sustavnog pristupa ovoj problematici. Međutim, najvažnije je da to poslodavci ne dožive kao još jednu zakonsku formalnost koju trebaju ispuniti, što ih može navesti i da prema tome razviju negativan stav. Radi se o ozbiljnom problemu koji u prvom redu ugrožava poslovanje samih poslodavaca. U tom smislu bi trebalo raditi na njihovom osvještavanju, kako bi dobrovoljno i osobno angažirano svakodnevno radili na tome, odnosno kako bi to postavili kao jedan od svojih trajnih strateških ciljeva.

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.