Blog post coaching

Sjetite se tko ste!

Tanja Pureta

Za lakše snalaženje u svijetu potrebno je odstraniti mnoge slojeve koji su se nakupili i potražiti sebe u nama samima. Kad sebi otkrijemo tko smo lakše ćemo to reći i drugima te se usputiti u ispunjenje svojih želja i ciljeva.

U jednoj sceni filma „Kralj lavova“ (da, i ja sam ga gledala u subotu :) ) vidimo Simbu koji luta izgubljeno pustopoljinama, nakon što je pobjegao od svih i svega što voli. Osudio se na progonstvo, misleći da je nepopravljivo zgriješio te da zato za sebe ne smije željeti ništa dobro niti lijepo. Jedini mu je cilj bio postati neprepoznatljiv i tako na margini života okajavati grijehe i tugovati nad vlastitom teškom sudbinom.

Srećom – na putu mu se nađe mudri šaman Rafiki, koji ga navede da se pogleda u jezero i sjeti se sebe: „Ja znam tko si – prepoznao sam te! Sada je vrijeme da se ti sjetiš tko si!“

Dovršite rečenicu: „Ja sam…“

Slično pitanje postavljamo našim kandidatima kada dođu na psihologijsku procjenu za posao - trebaju dovršiti rečenice koje počinju s – ja sam. Takve rečenice imaju izrazitu snagu – bilo da ih sami sebi izgovaramo ili da o sebi govorimo pred drugima. One zahvaćaju našu samu suštinu, naš identitet, ono što najdublje mislimo o sebi i ono što nas temeljno određuje. Stoga je s jedne strane nevjerojatno, a s druge strane potpuno logično da je ljudima vrlo teško reći nekoliko kratkih suvislih rečenica o tome tko su, premda im to što misle da jesu određuje gotovo svaki korak u životu. Naime, većina naših kandidata reagira prilično zatečeno ovim zahtjevom. To je zato što nam se čini tako normalno da znamo tko smo – svaki dan se budimo u svojoj koži, obavljamo mnoštvo zadataka koji se pred nas postavljaju, prepoznatljivi smo svojoj okolini i – mislimo da se o tome nema što posebno za reći. Stoga u trenutku kad nas netko potakne da se opišemo – najčešće nailazimo na vlastiti unutarnji zid.

Što reći o sebi a da nešto znači?

Najprije nam se čini da bismo mogli reći beskrajno puno o sebi i da je sve to jako teško staviti u nekoliko jednostavnih rečenica, bez da se jako ograničimo. Zatim sve to krenemo sužavati, pa nam se čini da ništa od toga nije toliko važno da bismo upravo to pripisali sebi, te zaključimo da zapravo ništa ne možemo reći o sebi. Ponekad nam napamet dođu i neke stvari koje mislimo o sebi, a nisu „za javnost“, pa se trudimo nekako ih zatomiti. Tada nam padne napamet i da se često ponašamo u skladu s onime što mislimo da bi drugi željeli od nas, te da smo pomalo i zaboravili tko smo zapravo.

Na kraju, zbunjeni od ovog pitanja, naši kandidati najčešće počnu poistovjećivati se:

  1. s vlastitim trenutnim stanjem: „Ja sam pomalo umoran od traženja posla.“ „Ja sam trenutno gladna.“
  2. s trenutnim životnim statusom: „Ja sam na burzi.“ „Ja sam podstanar.“
  3. s onime što su stekli: „Ja sam završila fakultet.“ „Ja sam stekao zvanje fizioterapeuta.“

Ovakvi i slični odgovori se možda čine kao spasonosno rješenje za ispitnu situaciju, jer smo odgovorili na pitanje prilično „bezbolno“. Nismo lagali i zbog toga se sigurno osjećamo dobro. Isto tako, čini nam se dobro i to što se nismo previše otkrili, jer tko zna kakve bi to reperkusije imalo na daljnji tijek natječaja.

Je li skrivanje baš najbolje rješenje?

Stvar ipak nije tako dobra. Ma kako nam se čini da je ovakvo „mudro“ izbjegavanje odgovora bolje od istine, to je pogrešno. Ljudi jako cijene osobe koje znaju tko su i to jasno izražavaju i kroz riječi i kroz djela. Tako točno mogu znati što mogu očekivati od njih, što im daje mogućnost ulaska s njima u razne odnose – od profesionalnih do privatnih. Međutim, kako ući u odnos s nekim tko se ne želi jasno definirati, već sebe poistovjećuje s lošim vanjskim okolnostima, trenutnim emocijama i sl.? Što možemo očekivati od takvih osoba? Kakvo nam obećanje donose sa sobom? Hoće li predano raditi svoj posao? Hoće li biti tu kad ih trebamo? Hoće li dijeliti s nama iste interese i vrijednosti?

Isto tako, ukoliko mi sami ne definiramo sebe, kako se možemo pouzdati u sebe? Ako ne znamo tko smo, kako ćemo znati jesmo li na pravom putu, radimo li prave stvari, imamo li oko sebe prave ljude? Zato je bijeg od suočavanja sa sobom bijeg od vlastite budućnosti i dobrobiti. Ako ne znamo tko smo, sve što nam dolazi u životu jednako nam je dobro ili loše. Stalno smo u potrazi koja ne može prestati, jer ne znamo što želimo. Možemo očekivati da nas netko drugi prepozna, ali on neće u nama nužno prepoznati ono što je dobro za nas, već što je dobro za njega. To nas samo može staviti u modus stalnog nezadovoljstva, pa tako ne možemo biti dobri ni sebi, niti drugima.

Gdje se pronaći?

Zato vam za ovaj Božić od srca želim da odvojite malo vremena za sebe i zavirite u svoje srce te otkrijete tko ste zapravo. I nemojte se prestrašiti prvih misli i dojmova, jer će iz srca, kao iz Pandorine kutije, najprije izaći svi strahovi, beznađa, krivnje, tuge i druga „nasljeđa“ prošlosti. Njih nismo na vrijeme odradili na pravi način – izvlačeći iz njih pouku i snagu za dalje, već smo dozvolili da naše pravo „ja“ zarobe negdje duboko u nama, kako bi i sami zaboravili na njega. Mislili smo, ako se sakrijemo, da smo tako najzaštićeniji, što je najlošija odluka koju smo mogli donijeti za sebe. Naime, tako smo zapravo ostali bez naše najveće zaštite – našeg identiteta, koji nam je najveći izvor snage za prevladavanje svih poteškoća koje nam stoje na životnom putu. Ako bježimo od sebe, život nam se pokazuje u najsurovijem obliku. Ako pak ustrajemo u gledanju u vlastito srce, vidjet ćemo sebe u samoj svojoj suštini i tada će nas preplaviti osjećaj ponosa, ganuća i sreće, jer je ta slika ljepša od najljepšeg sna. Ona će nas se toliko dojmiti, da ju više nikad nećemo zaboraviti i znat ćemo da jedino ona omogućuje pravi život punim plućima. Od tog trenutka ćemo imati prilično velike šanse usmjeriti život u željenom smjeru, ostvariti ciljeve do kojih nam je stalo i imati oko sebe ljude koji nas cijene. Kada definiramo sebe i iza toga stanemo cijelom dušom i tijelom, sve oko nas postaje definirano. Tada više nikada ne pristajemo biti ništa manje od toga. To je najveći poklon koji možemo dati i sebi i svima koje volimo. Simba je spoznao da je kralj. A Vi?

Želimo Vam sretan Božić i samosvjesnu 2015.!

U ime Ramiro tima

Tanja

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.