Povratak na posao nakon ljetnih praznika za mnoge nije jednostavan. Iako bi se povratak rutini trebao doživjeti kao prilika za novi početak, stvarnost je često drugačija. Umjesto svježine i entuzijazma, mnogi zaposlenici osjećaju umor, razdražljivost, nedostatak koncentracije i opću apatiju. Ovi simptomi poznati su kao sindrom povratka s odmora. Da i za to postoji sindrom! Navodno je to psihološko stanje koje se javlja nakon duljeg razdoblja odmora, a karakterizira ga teškoća u ponovnom prilagođavanju radnim obavezama.
Prema podacima koje prenosi Factor Humano, čak jedan od tri zaposlenika u Španjolskoj osjeća izražene simptome ovog sindroma. Iako se radi o privremenom stanju, njegovi učinci mogu biti ozbiljni ako se ne prepoznaju i ne adresiraju na vrijeme. Smanjena produktivnost, loša komunikacija, pad motivacije i povećana razina stresa samo su neki od problema koji mogu utjecati na timsku dinamiku i poslovne rezultate.
U hrvatskom kontekstu, slični obrasci ponašanja mogu se primijetiti u rujnu, kada se većina zaposlenika vraća s godišnjih odmora. Povratak u ured često se poklapa s početkom školske godine, što dodatno povećava razinu stresa kod roditelja. Osim toga, promjene u dnevnoj rutini, kraći dani i sve veći pritisak na rezultate stvaraju osjećaj nelagode i emocionalne iscrpljenosti.
Sindrom povratka s odmora nije službena dijagnoza, ali ga organizacije sve češće prepoznaju kao relevantan fenomen u radnom okruženju. Njegovi simptomi uključuju tjeskobu, razdražljivost, nesanicu, manjak energije i osjećaj besmisla. Kod nekih zaposlenika može se javiti i fizička nelagoda, poput glavobolje, probavnih smetnji ili bolova u mišićima. Sve to utječe na sposobnost donošenja odluka, kreativnost i međuljudske odnose.
Važno je naglasiti da se ovaj sindrom ne javlja kod svih zaposlenika, niti u istom intenzitetu. Osobe koje su tijekom odmora uspjele potpuno isključiti poslovne obaveze, koje imaju dobru ravnotežu između privatnog i poslovnog života te koje rade u podržavajućem okruženju, lakše se prilagođavaju povratku. S druge strane, oni koji su odmor proveli stresno bez stvarnog odmora skloniji su razvoju simptoma.
Poslodavci mogu imati ulogu u ublažavanju učinaka sindroma povratka s odmora. Umjesto da odmah po povratku nameću intenzivne zadatke i rokove, preporučuje se postupna reintegracija zaposlenika. Otvorena komunikacija, fleksibilnost u radnom vremenu, mogućnost rada od kuće ili neki drugačiji pristup mogu značajno pomoći u prilagodbi. Također, organizacija neformalnih druženja, radionica za upravljanje stresom ili wellness aktivnosti može pozitivno utjecati na atmosferu u uredu.
Zaposlenici također mogu poduzeti korake kako bi si olakšali povratak. Planiranje povratka s odmora barem dan ili dva prije početka rada, postavljanje realnih ciljeva za prvi tjedan, redovita fizička aktivnost i zdrava prehrana mogu pomoći u stabilizaciji raspoloženja. Važno je i osvijestiti da je osjećaj nelagode normalan i prolazan, te da ne treba donositi velike odluke u tom razdoblju.
Sindrom povratka s odmora je podsjetnik na važnost mentalnog zdravlja u radnom i privatnom okruženju. U vremenu kada se sve više govori o emocionalnoj inteligenciji, otpornosti i dobrobiti zaposlenika, ovakvi fenomeni ne smiju se ignorirati. Organizacije koje prepoznaju i adresiraju ove izazove će poboljšati radnu atmosferu, a možda će i pojačati lojalnost i angažiranost svojih zaposlenika.
Kako se približava jesen, pravo je vrijeme da se poslodavci i zaposlenici zajedno pripreme za izazove koji dolaze. Umjesto da povratak s odmora bude izvor stresa, može postati prilika za novi početak, redefiniranje ciljeva i jačanje timske povezanosti. Ključ je u razumijevanju, empatiji i otvorenosti za promjene.
